Od prethistorije do danas
Moglo bi se reći da je radiestezija stara koliko i samo čovječanstvo. Na crtežima pronađenim u špiljama prethistorijskih ljudi jasno se uočavaju moguće prvobitne rašlje – štapovi koji su pomagali poglavarima i/ili vračevima plemena da pronađu najpogodniji smještaj, vodu i hranu. Egipatski svećenici su uz pomoć viska savjetovali one koji su im se obraćali za pomoć, usmjeravajući ih u za njih najpogodnija zanimanja.
Starogrčki zapisi iz 4000. godine pr. Kr. govore o prakticiranju radiestezije na Kreti, a pretpostavlja se i da se u pitijskom proročištu u Delfima upotrebljavao visak. Oko 2590. g. pr. Kr. u drevnoj su Kini posebno školovani carski službenici proučavali terene prije gradnje kako se nastambe ne bi gradile na mjestima djelovanja „zlih duhova koji donose bolest i nesreću“, ili su pak bili u potrazi za ležištima ruda, izvora vode i sakrivenih predmeta. I drugi nam primjeri iz prošlosti pokazuju široku primjenu radiestezije i njezine brojne dobrobiti.
Čitanje informacija iz 'božanske knjižnice'
Riječ „radiestezija“ može zvučati kao neka komplicirana vještina koju shvaća mali broj ljudi, a njome ovlada još manji. Radi se zapravo o sposobnosti koju u većoj ili manjoj mjeri ima svatko, a koja nam omogućuje da osjetimo zračenja – nešto poput šifriranih informacija. Naime, oko nas postoje zrake i zračenja koja ne možemo svjesno osjetiti uz pomoć pet osjetila (rengenske, infracrvene i ultraljubičaste zrake, radio i televizijske, radarske i kozmičke zrake), ali koje tijelo prepoznaje putem senzora koji su u njega ugrađeni (neki ih zovu šesto čulo ili osjet zračenja).
Objašnjenja takvih polja informacija nalazimo i u istočnjačkom terminu „akaša“ (eter ili sveprožimajući prostor) koji je na Zapad prenio psiholog Carl Gustav Jung u obliku pojma „kolektivno nesvjesno“, ali i u kvantnoj fizici kao „ujedinjeno polje“ (teorija za koju se smatra da ju je upravo prije smrti završio Nikola Tesla). Radiestezisti vjeruju da iz tog neograničenog polja informacija oko nas, s pomoću tijela kao senzora i radiestezijskih alata kao pojačala tih signala, možemo dobiti sve tražene informacije. Možda zvuči komplicirano, no zapravo je jednostavno – svi odgovori su u nama i našoj okolini, samo trebamo naučiti kako ih „uhvatiti“ i razumjeti.
Kad radiestezist drži visak ili rašlje u rukama, on na intuitivnoj odnosno podsvjesnoj razini „čita“ zračenja oko sebe, a njegovo tijelo reagira suptilnim pokretima koji uzrokuju pokretanje rašlji ili viska u određenom smjeru. Na taj način dobiva odgovor na postavljeno pitanje.
Radiestezijom se može baviti velik broj ljudi pod uvjetom da nemaju mentalnu blokadu, tj. da prema njoj nemaju negativno stajalište, a posebice mala djeca koja vrlo brzo uče. Širok je spektar njezine primjene, a najčešće služi za otkrivanje štetnih zračenja (iz podzemlja, svemira, okoline), tehničkih zračenja, podzemnih voda, rudnih blaga, izgubljenih ili nestalih osoba, bolesnih dijelova tijela te za odabir i čišćenje kristala i nakita.
Najpraktičniji radiestezijski alat – jer ga, primjerice, možemo spremiti u džep – je visak (klatno ili njihalo). Vjeruje se da je na Zapad došao iz stare Kine i Indije, a veća pozornost počinje mu se pridavati krajem 19. stoljeća, ponajprije zahvaljujući istraživačkom radu Francuza Abbe Mermeta. Visak može biti različitih oblika, a najidealniji su oni pravilnijeg, kružnog ili eliptičnog oblika, jer prilikom gibanja stvaraju najmanje otpora pa su im pokreti raznovrsniji i informativniji.
Mogu biti napravljeni od bakra, mjedi, srebra, zlata, jantara, stakla i sl. Iznutra su uglavnom šuplji da bi se u njih prilikom traženja određenog materijala (vode, metala) mogao staviti uzorak, što će uvelike olakšati zadatak.
Vaši prvi koraci
Ovisno o radiestezijskom potencijalu, težina viska je različita – senzibilniji radiestezisti rade s težim viskom jer bi im laganiji bio preživahan. Uzica bi trebala biti od prirodnog materijala, neutralne boje, crna ili bijela, i duga oko 20 centimetara, iako tijekom rada visak najčešće držimo na dužini od oko 4-7 centimetara. U pomanjkanju pravog viska može poslužiti svaki predmet obješen o nit ili uzicu – prsten, spajalica ili matica na koncu, džepni sat na lančiću, lančić s privjeskom.
Kažu da je učenje radiestezije poput učenja sviranja glazbenog instrumenta – uz dobre upute, potrebno je puno prakse i strpljenja.
Na početku je važno razviti naviku vježbanja svakog dana u isto vrijeme na istom, mirnom i udobnome mjestu, primjerice za kuhinjskim stolom rano ujutro ili u krevetu kasno navečer. Prije nego što uzmete visak, opustite se, utišajte um i dovedite se u meditativno, tzv. alfa stanje. Sjednite tako da ste leđima okrenuti sjeveru. Zagrijte visak među dlanovima jer će toplina povećati njegovo kretanje. Trebate biti potpuno smireni i, najvažnije od svega, oslobođeni (auto)sugestije.
Nit viska opušteno držite između palca i kažiprsta. Dlan je okrenut prema dolje, lakat je, ako je to moguće, naslonjen na čvrstu podlogu, a podlaktica lagano spuštena. Nikako nemojte ruku podupirati drugom rukom. Visak se obično drži u ruci kojom se svakodnevno više služimo – dešnjaci u desnoj, ljevaci u lijevoj, no ako vam je zgodnije možete ga držati i u drugoj ruci, a onom slobodnom, primjerice, zapisivati rezultate.
Kako biste se zaštitili, tj. izbjegli upijanje neželjenih energija, prije početka programirajte (uputite) svoj um da isključi emocije te tijekom rada razgovarajte s viskom kao da je osoba – to je dodatni trik usmjeravanja energije na visak, a ne na sebe. Zatim mentalno ili naglas zatražite od viska da vam pokaže gibanje za odgovor „da“, a nakon toga i za „ne“ – pokazana gibanja, koja mogu biti kružna, pravolinijska ili eliptična, uglavnom će vrijediti i u vašoj daljnjoj praksi.
Naravno, mogu se pojaviti i druge vrste gibanja. To će značiti da je pitanje nejasno postavljeno ili da zadire u zabranjeno područje. Kako biste se preko viska što bolje povezali sa svojom podsvijesti i uvježbali točnost odgovora, u početku možete napuniti jednake kutijice sadržajima poput šećera, soli, brašna i sl. Uz pomoć viska odgonetnite sadržaj svake od njih. Tek kada postanete uspješni u odgovorima (visok postotak točnosti), počnite s ispitivanjima o nepoznatim materijama i pojavama.
Kako postaviti pitanje
Tijekom rada zadržite neutralnost – nemojte se emotivno vezati uz pitanja, bilo da se odnose na vas ili nekog drugoga. Bez prethodnog dopuštenja viska nemojte ulaziti u tuđe životne priče (tzv. karmu), na primjer nametati im odluke, i nemojte nikada ugrožavati nečiju privatnost – visku postavljati pitanja bez njegova zahtjeva. I zapamtite da s viskom uvijek trebate raditi za najveće dobro sebe i drugih – to je dar koji treba poštovati i davati, a ne zlorabiti i iskorištavati. Pažljivo osmislite pitanja jer ih podsvijest doslovno interpretira.
Pogrešan odgovor zapravo može biti ispravan s obzirom na doslovnu interpretaciju pitanja. Jasan i točan odgovor dobit ćete samo na dobro definirano pitanje. Primjer nepotpunog pitanja bio bi: „Hoću li steći nova duhovna saznanja?“ Odgovor bi mogao biti slučajan jer je pitanje preopćenito. No ako postavite pitanje: „Hoću li steći nova duhovna saznanja na sljedećem Sensa vikendu koji će se održati tamo i tada“, dobit ćete jasan i točan odgovor. Zapamtite da nikada ne smijete nagliti s odgovorima. Ako niste sigurni, radije upitajte o istom predmetu na različite načine pa zaključak donesite na temelju više odgovora.
Pitajte visak smijete li ga primijeniti
Kad shvatimo da nismo programirali visak nego našu podsvijest i da je visak samo vizualno pomagalo predočavanja njezinih odgovora, poput kazaljke na nekom mjernom instrumentu, shvatit ćemo i kako nam on više nije potreban te ćemo naučiti osluškivati odgovore koji dolaze iz naših najskrivenijih dubina.
Važno je da svaki put prije primjene viska zapitate svoj radiestezijski sustav smijete li ga, možete li i trebate li ga primijeniti (navedite objekt). Ako je odgovor „da“, nastavite, no ako je odgovor „ne“, prestanite. Dopušteno je pitati zašto je odgovor negativan. Nakon toga zatražite oslobađanje od sugestija i autosugestija jer u protivnom rezultati mogu biti oni koje priželjkujemo, a ne stvarni. S viskom uvijek treba raditi s ljubavi u srcu i za najveću dobrobit sebe i drugih, dopuštajući da informacije kroz vas teku.
Kako se viskom služiti u svakodnevnom životu
U svakodnevnom životu visak možemo upotrijebiti i kod odabira namirnica, prirodnih pripravaka i kozmetičkih preparata. Koristeći se viskom na opisani način utvrdit ćemo jesu li dobri za nas. Primjerice: Je li ova kuhana mrkva korisna za moj organizam? Je li ova zelena salata ubrana prije više od 24 sata? Mogu li bez bojazni zube prati ovom pastom iako joj je istekao rok trajanja? Koji od ovih čajeva je za mene optimalan? (Poslažite čajeve u obliku lepeze).
Jednako tako, možete analizirati svoj dom i postojanje štetnih zračenja pitanjima poput: Ima li u ovoj prostoriji štetnog zračenja za mene/moje ukućane? Molim te, pokaži mi štetna zračenja/tok štetnog zračenja za mene/moje ukućane. Ako je to ikako moguće, s mjesta štetnog zračenja trebalo bi premjestiti krevet, radni stol i sl. na područje pozitivnog zračenja. Kako biste prije razmještanja namještaja bili sigurni da ste dobro očitali štetna zračenja, dobro je u pomoć pozvati iskusnog radiestezista.
Nakon rada s viskom uklonite nakupljena štetna zračenja držanjem jedne ruke pod laganim mlazom hladne vode, istodobno prateći gibanje viska u drugoj ruci kao pokazatelj završetka pražnjenja – visak se giba dok traje postupak i zaustavlja se kad je postupak završen. Budite znatiželjni u primjeni ove metode koja će vam pomoći u dolaženju do nekih, inače nedostižnih, odgovora za vlastito dobro i dobro ljudi koji vas okružuju.