Jedan od najljepših doživljaja koje sam iskusila u posljednje vrijeme u želji da ponajprije promijenim sebe, a onda i da ta promjena dotakne one koji me okružuju, bio je moj susret s plesom 5 ritmova. Oduvijek sam voljela plesati, ali do tog susreta nisam ni sanjala da ples može biti toliko dubok, toliko iscjeljujuć, te da me može toliko toga naučiti o životu i drugim ljudima.

Izniman je osjećaj spoznati kako se možemo slobodno kretati u različitim ritmovima i kako putem pokreta, interakcije s prostorom i ljudima oko sebe proživljavamo različite emocije, vizualiziramo različita stanja, prisjećamo se lijepoga i ružnoga, a tijelo nam krećući se određenim ritmom omogućava da se svemu tome približimo na način na koji nismo vjerovali da je moguće.

Bez koreografije

Ples 5 ritmova metoda je pokreta koju je razvila američka redateljica, spisateljica, skladateljica i filozofkinja Gabrielle Roth. Riječ je o metodi koja pokretom nastoji kod plesača potaknuti osvještavanje sprege između tijela, duha, uma i srca. Prema toj metodi pokret poput meditacije omogućuje da pokrenemo u sebi energiju koja počinje protjecati našim tijelom povezujući svaki njegov djelić s umom, duhom i srcem. Tako postajemo „protočni“, otvoreni, kreativni, suosjećajni, lišeni sputanosti, ukočenosti i zatvorenosti koje nam nerijetko nameću svakodnevne okolnosti.

Budući da ples 5 ritmova nije uklopljen u neku određenu plesnu formu – nije potrebno naučiti koreografiju, nego se zasniva na slobodnom kretanju plesača – prikladan je za vrlo široku skupinu polaznika. Pet ritmova koji tvore ples su: tečni, stakato, kaos, lirski i duboka tišina. U tom slijedu čine plesnu cjelinu zvanu val u kojoj plesač doživljava prijelaze iz jedne kvalitete energije u drugu. Time se potiče niz samoiscjeljujućih učinaka koji se ponajprije sastoje od različitih spoznaja sebe samih na način na koji ni ne pomišljate da je moguće, pobuđivanja emocija (pozitivnih kao i negativnih), samootkrivanja, ali i otkrivanja onih koji nas okružuju.

Svaki ritam to omogućuje na različite načine, a tijelo koje pokretom odgovara na poticaje tih ritmova približava nas najintimnijim dijelovima sebe. Stoga je jedino što je potrebno pri plesu 5 ritmova neprekidno osluškivati svoje tijelo, pokret i dah jer time dopuštamo energiji da stopi tijelo, um i duh u neraskidivu cjelinu.PageBreak

žena ples
Getty Images žena ples
Ples samostalno, ples u paru

Budući da me se prvi susret s plesom 5 ritmova koji se dogodio na Sensa vikendu veoma dojmio, otišla sam na još dvije radionice koje je organizirala naša voditeljica Zdenka Sajko, certificirana instruktorica ove metode iz Zagreba. Svaki put bilo je to novo i nadasve okrepljujuće iskustvo. Prolazeći različite ritmove plešete sami, s partnerom ili u skupini. Svaki od tih trenutaka osvještava vas kao pojedinca, kao onoga koji u životu treba i traži blisku osobu i koji opstaje u nekoj skupini. Radionice su uglavnom tematski osmišljene tako da potaknu osluškivanje i osvještavanje pojedinih dijelova našega bića.

Na Zdenkinoj radionici u Zagrebu pod nazivom Iscjeljivanje trebali smo, primjerice, pronaći radost, vedrinu te otpustiti sve loše što nas tišti. Mogu reći da sam u tome i uspjela i sama sebe iznenadila – nevjerojatno mi je iskustvo bilo spoznati da radost mogu pronaći u posve nepoznatim ljudima, u sitnicama, u najskrivenijim dijelovima sebe. Plesali smo najprije sami, a nakon toga s partnerom – zadatak je u tom drugom dijelu bio pokušati pratiti korake, geste partnera, odnosno oblikovati ples u paru koji će biti cjelovit, ujednačen.

Neki bi to možda protumačili kao imitaciju, površno kopiranje tuđih pokreta. Ja ne. Protumačila sam to kao prilagodbu, kao pronalaženje prostora da se uskladimo sa svojim partnerom, plesnim, životnim, poslovnim. Premalo smo spremni na promatranje osobe koja je pokraj nas, a imamo toliko prostora i načina da se uskladimo. Pritom ne gubimo sebe, nego oblikujemo ples, vezu, suradnju koja će biti rezultat zajedničkoga usklađivanja, a time i izvor radosti za oba partnera.

Ja to mogu

Na kraju radionice, nakon plesa u skupinama, voditeljica nam je rekla da zahvalimo članovima svoje skupine na proživljenu iskustvu onako kako to smatramo prikladnim. Bacila sam pogled na ostale skupine i uvidjela da smo svi intuitivno reagirali jednako, zagrlili se s nepoznatim ljudima, i nije nam bilo neugodno. Bilo je to nešto posve prirodno. Nismo bili suzdržani kakvi obično jesmo u svakodnevnom životu jer nam društvo i životne okolnosti to nameću. Osvijestila sam koliko svatko od nas ima prostora za promjenu sebe i da tu promjenu prenese na okolinu u kojoj živi.

To me dovodi i do mog do sada najdojmljivijeg iskustva s plesom 5 ritmova na Sensa vikendu. Tada nije bilo posebne teme jer je cilj tečaja bio da steknemo dojam o toj metodi i upoznamo njezine temeljne aspekte. U najintenzivnijem ritmu ples se odvijao u skupini, a potom, u mnogo mirnijem ritmu, morali smo se ponovno sami kretati prostorom. „Zamislite da ste ribica, sama, u oceanu prepunom drugih riba“, rekla je Zdenka Sajko. I tada, odvojivši se od svoje skupine, počela sam plesati sama krećući se prostorom među posve nepoznatim ljudima.PageBreak

Našla sam se na jednoj strani dvorane, a veliko mnoštvo polaznika na drugoj, meni suprotnoj. I odjednom sam bila posve sama, bez podrške partnera, skupine, s jasnim ciljem da plešući moram doći do drugoga kraja dvorane. Preda mnom se otvorio put, prazan prostor kojim sam se nesputano mogla kretati do svojeg cilja. Ljudi su mi plešući išli ususret. Doticali su me, eventualno pogledali, a ja sam se nošena glazbom s nevjerojatnom lakoćom kretala prema svojem cilju, sama. I tada sam shvatila da ja to mogu, pronaći sama put kojim ću doći do cilja, bez obzira na ljude koje susrećem, koji će me dotaknuti na ugodan ili neugodan način.

Pogledajte svakoga koga sretnete

U trenutku kad sam to spoznala voditeljica je dala drugu uputu: „Pogledajte svakoga koga susretnete“. Za nekoliko trenutaka došla sam do nove spoznaje. Mi se ne gledamo. Mi ne gledamo ljude koji nam dolaze ususret. Skrećemo pogled, zaokupljeni smo sobom i svojim osjećajima, neugodno nam je ako susretnemo nečiji pogled, nevoljko se pogledom osmjehnemo. Koliko je samo ljudi prošlo našim životima, a da ih uopće nismo zamijetili, da nismo ni pokušali uhvatiti njihov pogled. Što li sam sve do sada propustila, pomislila sam.

Ples je završio, sjeli smo u krug i voditeljica nas je pitala za dojmove. Ispričala sam ta dva, toliko intenzivna doživljaja. Gledala sam je, i ona mene, netremice. Kada sam završila, šutjela je gledajući u neku udaljenu točku. „Ostavila sam vas bez riječi“, s osmijehom sam joj rekla. I tada je u dvorani nastala zaglušujuća tišina. „Koliko je vas zamijetilo ljude oko sebe?“ prozborila je nakon nekog vremena, a meni se učinilo da joj u očima vidim suze. Tišina je postala još prodornija. A ja, ja nisam znala kamo bih sa sobom.

Reći lijepu riječ

Zar je moguće da sam svojim riječima, verbalizacijom onoga što sam osjetila tako duboko dotakla posve nepoznatu osobu i preko nje još njih pedesetak? Na trenutak sam osjetila nelagodu, poriv da nestanem, a onda me je preplavio osjećaj neizmjerne vedrine, ispunjenosti, osjećaj koji osjetim svaki put kad se ne suspregnem izreći lijepi osjećaj koji osjetim prema nekoj osobi.

Međutim tada, na podu dvorane, taj osjećaj ispunjenosti bio je toliko moćan. Bila sam svjesna da sam na trenutak dotaknula ljude koje sam prvi put vidjela i koje vjerojatno više nikada neću. Spoznala sam koliko je važno činiti ono što se u posljednje vrijeme trudim, reći lijepu riječ, izreći bilo koju vrstu lijepih osjećaja osobi koja ih je izazvala. U tom trenutku, puna energije kojom sam se napunila plešući ples 5 ritmova, postala sam svjesna da je put promjene koji sam odabrala za mene jedini pravi.