Akademik Grakov
Nikad nisam sumnjala da boje mogu popraviti ili pokvariti raspoloženje, umiriti um, potaknuti kreativnost, osjećaje sreće, tuge…, no tvrdnje da se putem naše percepcije boja mogu dijagnosticirati i liječiti najteže bolesti, bilo mi je teško razumjeti. Susret s ruskim programom kromoterapije Strannik otvorio mi je zato sasvim novi pogled na boje. Riječ je o računalnom programu koji je 1986. godine patentirao akademik dr. I. G. Grakov. U Hrvatskoj ga je u Osijeku prva počela prakticirati liječnica Nevena Engler.
Ovu pulmologinju oduvijek su privlačila tradicionalna alternativna znanja s područja medicine. Nakon odlaska u mirovinu zaputila se u Sibir, u grad Krasnojarsk, kako bi ondje specijalizirala kromoterapiju. „Akademik Grakov je u suradnji s matematičarima i biofizičarima osmislio algoritam kojim se u programu Strannik putem pacijentove memorije i percepcije boja otkriva stanje njegova organizma. Pregled izgleda tako da pacijent sjedne ispred računala na kojemu se pojavljuju slike u boji. Nakon nekog vremena one se promijene, postanu više plave, žute, crvene. Klikanjem miša, dodavanjem ili oduzimanjem boja, pacijent treba vratiti sliku u prvotno stanje.
Strogo individualna terapija
Kompjutor na temelju njegovih reakcija dobiva uvid u stanje mozga u kojem su pohranjene sve informacije o našim organima i sustavima, a na osnovi toga i uvid u stanje svih organa. Otkriva poremećaje u najranijoj fazi bolesti, što može skratiti put do izlječenja“, objasnila je doktorica Engler. Osim stanja organizma, Strannik daje informacije o funkcioniranju naše svijesti i podsvijesti te o intenzitetu zastupljenosti psihičkih stanja i osjećaja.
Odgovara na pitanje prevladava li kod pacijenta, primjerice, osjećaj krivnje, tjeskobe, koliko je ambiciozan, društven, kreativan, kolika mu je razina životne radosti. Nakon dijagnosticiranja pacijent dobiva terapiju koja je strogo individualna, a izgleda tako da pacijent ispred ekrana gleda pulsiranje određenih boja koje nedostaju njegovu organizmu.
Što će boje otkriti o meni, pitala sam se koračajući prema zagrebačkom centru Palunko, koji vodi doktorica Vesna Štambuk. Uz mnoge komplementarne metode poput shiatsua, đumbiroterapije, metode Feldenkreis, ova obiteljska i dječja psihoterapeutkinja u svojoj praksi oslanja se i na kromoterapiju. No za razliku od dr. Engler, dr. Štambuk se koristi programom pod nazivom cvetopsihosomatika. Ipak, kako je o kromoterapiji učila i od doktorice Engler, omogućila mi je da se u njezinu centru podvrgnem testu Strannik.
Testiranje je izgledalo baš onako kako je dr. Engler ispričala. Riješeni test poslan je u Rusiju, odakle su ga u roku od 24 sata obrađenog poslali doktorici Engler u Osijek. Nakon što je očitala nalaz, javila mi se s vijestima: „Imate upalu lijevog uha, probleme sa sinusima, liječili ste se od ugriza otrovnog krpelja, skloni ste hipoglikemiji...“ Bile su to samo neke od podudarnosti s mojim liječničkim kartonom koje nisam mogla ignorirati. Nakon što je opisala stanje svih organa, otkrila genetsku sklonost pojedinim tegobama i savjetovala mi koje bih specijalističke preglede trebala obaviti, i dalje mi je bilo nevjerojatno kako je samo nekoliko reakcija na boje otkrilo tako puno o meni.
Pioniri kromoterapije
„Rusi u ovu metodu nisu utkali ništa što već davno nisu otkrili kineski mudraci i liječnici, a danas istražuju mnogi znanstvenici“, objasnila je doktorica Engler. Još u 1. stoljeću, liječnik Aulo Kornelije Celzo pisao je o terapijskoj upotrebi boje. U 9. stoljeću arapski fizičar Avicena pisao je o boji kao simptomu bolesti i kao tretmanu, tvrdeći da crvena djeluje kao stimulans na protok krvi, a žuta može ublažiti bol i upalu. Nakon što je 1878. godine učitelj Edwin Babbitt objavio knjigu Načela svjetla i boje te stekao slavu propisujući boje za niz tegoba i poremećaja, terapeuti su obratili više pozornosti na njihov utjecaj.
Jedan od pionira kromoterapije bio je i Indijac Dinshah P. Ghadiali. On je razvio sustav spektro-chrome kojim je tijelo izravno tretirao svjetlosnim lampama ispred kojih je stavljao filtre u različitim bojama. Slične terapije danas se primjenjuju i u bolnicama, i to već kod najmlađih pacijenata. Primjer je žutica koja se liječi izlaganjem novorođenčadi plavoj svjetlosti.
Revoluciju u terapiji bojama proveo je švicarski psiholog Max Lüscher 40-ih godina prošlog stoljeća. Polazeći od reakcija ljudi na određene boje razvio je testove koji otkrivaju mentalno i psihičko stanje ljudi te potvrdio kako svjetlost i boja utječu na autonomni živčani sustav, na podsvijest, endokrine žlijezde i metabolizam općenito. Svi ovi istraživači vjerovali su kako svaka boja ima svoju frekvenciju i vibraciju koja se usklađuje s vibracijama u našem organizmu. Posljednjih desetak godina svojim istraživanjima sve to potkrepljuje i njemački biofizičar Fritz Albert Popp.
On je svojom biofotonskom teorijom potvrdio kako se svakodnevno kupamo u oceanu svjetlosti, tj. kako svaka stanica u našem tijelu producira boje, tj. ispušta svjetlosnu česticu koja sadržava sve informacije o DNK. Dokazao je kako stanice ne samo odašilju svjetlost nego i međusobno komuniciraju svjetlosnim signalima. Kada izložimo svoje stanice obojenoj svjetlosti, organizam putem kože ili oka tu svjetlost apsorbira i preko biokemijskih receptora prenosi prema određenim centrima u tijelu kojima je ta boja potrebna.
Hayflickov limit
Poppova terapija ide u prilog i tvrdnji o postojanju čakri, energetskih centara u tijelu koji imaju svoje karakteristične boje. Spomenuti dijagnostički program cvetopsihosomatika, osim psihičkog i fizičkog stanja organizma, otkriva postoje li blokade u protoku energije u pojedinim čakrama. „Ovaj računalni program, za razliku od Strannika, traži od pacijenta da umjesto popravljanja boja bira najdraže. Često se dogodi da ljudi izaberu boju koja im u svakodnevnom životu nije prvi izbor, ali ih u tom trenutku intuitivno privuče“, objašnjava doktorica Štambuk.
Zanimljivo je da ova dijagnostika pruža grafički pregled pacijentovih tjednih, mjesečnih i godišnjih bioritmova. Upozorava na oscilacije između fizičkog, emocionalnog i intelektualnog aspekta života. S pomoću njih možemo bolje razumjeti zašto smo u nekom danu više ili manje raspoloženi, snažni, iscrpljeni i tako bolje isplanirati svoj privatni i poslovni život. Terapija je slična kao i kod Strannika, osim što se uz pulsirajuće boje upotrebljavaju glazba, rune, mantre ili ikone. Uz to što navodno potiče organizam na samoizlječenje, ova terapija i pomlađuje te produžuje tzv. Hayflickov limit.
On je pokazatelj dužine telomera, kapica koje se nalaze na kraju svakog kromosoma i prirodno se skraćuju sa svakom staničnom diobom, odnosno starenjem. Vjeruje se da se njihovim očuvanjem može produljiti životni vijek, ali i spriječiti maligne promjene stanice. Zato se uz kemoterapiju i zračenje kromoterapija primjenjuje i kao dodatna terapija za liječenje karcinoma.
Doktorice liječe i sebe
Obje moje sugovornice susrele su se u svojoj praksi s izlječenjima kojima su pripomogle boje. Bilo je tu ranog otkrivanja karcinoma, uspješnog tretiranja neplodnosti, tegoba sa štitnjačom, reumom. Kako je kromoterapija dobar način prevencije te je učinkovita kod depresivnih stanja, skidanja kilograma, kod stresa i pomlađivanja, dobrodošla je u život svakog čovjeka.
„Imam 72 godine, rodila sam četvero djece i mali je broj onih koje ne iznenadi moja vitalnost“, riječi su doktorice Engler, koja i na sebi primjenjuje kromoterapiju. Boje nas na najbolji način pozivaju da se posvetimo svojem zdravlju puno prije nego što se manifestira bolest.
Više o kromoterapiji doznajte na internetskim stranicama www.kromoterapija.com i
www.inet.hr/palunko
.png)
.png)
