Iskustva u prenatalnom razdoblju, iskustva predaka

Iako riječ psiha na starogrčkom znači duša, suvremena psihologija gotovo se uopće ne bavi dušom. U psihologiji se naglasak stavlja na emocionalna stanja, a tijekom psihoanalize i psihoterapije analiziraju se odnosi i događaji iz djetinjstva koji su imali snažan utjecaj na formiranje naše ličnosti. No prema novijim metodama koje svoje korijene imaju u drevnim tehnikama, to je samo dio priče.

Naime, nauk o duši može se baviti i dubljim aspektima naše ličnosti i utjecajima kojih uglavnom nismo ni najmanje svjesni. Riječ je o utjecajima koje doživljavamo još u prenatalnom razdoblju, ali i utjecajima iskustava koje su doživljavali naši preci, a koja posredno dotiču i nas. No riječ je i o utjecaju iskustva koje je duša imala i izvan ovog sadašnjeg života, dakle u mogućim prethodnim životima.

Transpersonalna psihologija - most prema duhovnosti

Transpersonalna psihologija naziva se četvrtom silom u psihologiji, no ona je istodobno i most prema duhovnosti jer daje metodu i strukturu za spiritualna iskustva. Ta se grana psihologije najviše bavi onim što današnja moderna psihologija patologizira, a to su duhovna i religiozna iskustva te intuicija. Postoje različiti načini da se uđe u izmijenjeno stanje svijesti, a jedan od njih je holotropsko disanje. Autor ove metode je psihijatar Stanislav Grof, kojeg kolege nazivaju najvećim živućim psihijatrom.

Jedna od njegovih učenica Irena Antolić jedina je certificirana terapeutkinja u regiji, koja se specijalizirala u transpersonalnoj psihologiji i holotropskom disanju. Ova se terapeutkinja za psihologiju zanimala cijeloga života, ali joj je u svakom od psiholoških pravaca i škola koje je proučavala nešto nedostajalo. U tom istraživanju naišla je na pojam transpersonalne psihologije, zainteresirala se za to područje te se otišla školovati u Veliku Britaniju, gdje je stekla doktorat. Osim stručnog obrazovanja, to joj je putovanje donijelo i vlastito iscjeljenje, ali i zadovoljstvo što drugima može pomoći na njihovu putu do cjelovitosti.

Uz znanstvene metode Grof proučavao šamane

„Još kao mladi psihijatar Stanislav Grof posvetio se izučavanju izmijenjenih stanja svijesti koje on naziva holotropskima. Smatrao je da ona imaju iscjeljujući potencijal. Usporedo s kliničkim istraživanjima, proučavao je kako su šamani, vračevi i plemenski iscjelitelji liječili, odnosno iscjeljivali ljude, i to ne samo u psihološko-emotivnom smislu nego i u smislu otklanjanja fizičkih bolesti i trauma. Ubrzo mu je postalo jasno da do izlječenja uma i tijela dolazi zahvaljujući izmijenjenom stanju svijesti, točnije zahvaljujući dubljoj povezanosti s božanskim u nama“, objašnjava ova terapeutkinja.

„Grof je i sam, kako je rekao, doživio Boga i to kao osjećaj jedinstva - osjećaj za koji je tvrdio da se ne može ni s čime usporediti ni mjeriti. Tijekom dugogodišnjeg rada zaključio je da svatko ima potencijal doživjeti ovo drukčije stanje svijesti i da je to moguće doživjeti kroz sustav koji je razvio, nazvavši ga holotropskim disanjem, tj. holotropskim radom s dahom (holotropic breathwork).“

Cjelovitost

Energetske tehnike poput holotropskog disanja mnogo brže i izravnije idu u našu srž i pomažu nam da se oslobodimo teškoća mnogo učinkovitije nego verbalne terapije.
„Riječ holotropsko sastoji se od riječi holos, što znači cijelo ili cjelina i trepein, što znači kretati se prema. Doslovno značenje ove riječi bilo bi kretanje prema cjelovitosti, odnosno iscjeljenju. Stoga su holotropska stanja ona proširene svjesnosti koja nas vode prema cjelovitosti.

Ona su zamijećena i kod šamana, a oni su upotrebljavali razne tehnike za povezivanje s drugim dimenzijama koje nam putem naših pet osjetila nisu dostupne. U izmijenjeno stanje svijesti može se doći na različite načine, a holotropsko disanje samo je jedna od metoda koja nam na siguran način i pod kontroliranim uvjetima nudi pristup u dubinu našeg bića, što nas ujedno i iscjeljuje.“

PageBreak

žena cvijeće
Profimedia žena cvijeće
Dah kao alat

Sama je metoda izrazito jednostavna, alati su dah, glazba, podržavajuće okruženje i određene tehnike neinvazivnog tjelesnog rada. Holotropsko je disanje malo brže i dublje nego što je to uobičajeno, ali svatko ga može provoditi u svom ritmu, na usta ili nos, kako komu odgovara. Važno je da oči budu zatvorene, jer je važno da uđemo u sebe, a opažanje onoga što se događa u vanjskom svijetu može nas ometati.

Glazba koja se u ovom radu upotrebljava vrlo je glasna, ritmična i dinamična, u njoj su dominantni bubnjevi, a s vremenom polako prelazi u mirniju, nježniju i emotivniju. Seansa obično traje tri sata. Ova se tehnika uvijek izvodi u paru pa je pokraj osobe koja diše uvijek prisutan jedan od polaznika čija je zadaća pružiti podršku, biti od pomoći (dodati vodu, uhvatiti za ruku, zagrliti) i prisutno pratiti cijelu situaciju.

Činjenica da nas netko budno bazi i da smo tri sata potpuno sigurni, u velikoj mjeri pridonosi iscjeljenju. No tu su i terapeuti te stručni voditelji radionica koji klijente podržavaju i vode u procesu ako dođe do velikih energetskih pomaka, koji promatraču mogu izgledati dramatično.

Susret s vlastitom božanskom prirodom

Naime, holotropsko je disanje ekspresivna metoda, ljude se potiče da izraze sve što osjete i dožive. Ovom vrstom disanja oslobađaju se mnogi potisnuti osjećaji, na površinu mogu izaći zaboravljena sjećanja i tako se oslobađa velika količina energije. „U jednom trenutku svijest nadilazi prostor i vrijeme – transcendira. To nije hipnoza, klijent je uvijek svjestan gdje se nalazi i može samoinicijativno zaustaviti proces u svakom trenutku. No poanta je u tome da se proces nastavi i da se ide dublje prema mjestu u nama gdje je problem nastao i zaostao.

Od nas se ne zahtijeva ništa osim da se prepustimo i svojoj svijesti dopustimo da nas sama odvede tamo gdje je potrebno – ili u neki trenutak našeg trenutačnog života, u prenatalno razdoblje ili, pak, u trenutak rođenja koji u sadašnjosti može postati potpuni iskustveni doživljaj, ne samo prisjećanje. Koliko god nekomu to bilo teško povjerovati, u ovom se radu često događaju i takozvana transpersonalna iskustva u kojima možemo doživjeti svoj prošli život ili na potpuno nov način razumjeti neku osobu s kojom smo povezani, bez obzira na to je li ona živa. Moguć je i iskustveni pristup duhovnosti, susreti s božanskim te vlastitom božanskom prirodom. Sva su nam ta iskustva dostupna,“ objašnjava Antolić.

Doći će samo ono s čime se možemo suočiti

Na mnoge povrede koje nosimo u sebi nismo mogli ili smjeli reagirati u trenutku kad su se dogodile. No povreda nije iščeznula. Bez obzira na to kad se dogodila i sjećamo li je se, takva je povreda i dalje duboko u nama, tišti nas i boli. Emocije vezane za traume i bolna iskustva traže da se izraze, izbace, nakon čega se osjećamo oslobođeno, lakše, lepršavije, sposobni kretati se bez unutarnjeg tereta.

Ljudi koji su zainteresirani za ovu metodu često postavljaju pitanje: „Što će mi se dogoditi tijekom seanse holotropskog disanja?“ Na to nitko ne može dati odgovor, jer nitko ne može znati što je nama samima potrebno da se iscijelimo, koja iskustva nosimo u sebi i kako su ona utjecala na našu psihu. Naše tijelo, naše biće, psiha i svijest najbolje znaju što nam treba i ako se tijekom seanse prepustimo višoj inteligenciji, ona će nas voditi kamo god je potrebno. Najdublja razina našeg bića svojevrsni je radar koji upućuje kamo naša svijest treba otputovati i što u našoj podsvijesti treba osvijetliti, dovesti na površinu.

No doći će samo ono što je u sadašnjem trenutku za nas najvažnije i ono s čime smo se spremni suočiti. Svatko od nas ima tu mudrost u sebi i dopusti li joj da se izrazi, ona nas može iscijeliti. A iscjeljuje nas na način i u vrijeme kada je to za nas najbolje.

Davna povreda

Stoga kad je riječ o većim traumama, potrebno je više seansi kako bismo aktivirali potisnuta bolna iskustva. Neki ljudi u ovom radu mogu imati potpuni doživljaj prethodnih iskustava kao da se događaju u sadašnjem trenutku, neki mogu vidjeti slike, a neki ne doživljavaju ni jedno ni drugo, ali osjete pokretanje energija u svom tijelu. U tom slučaju terapeut određenim tehnikama može stimulirati tijelo kako bi se energija izrazila do kraja.

Budući da se u ovoj tehnici izražava svaka emocija, promatrano sa strane, ovo iskustvo može izgledati, u najmanju ruku, neobično. O iskustvima koja dolaze u svijest osobe koja diše ovise i njezine fizičke manifestacije tijekom seanse. Katkad to izgleda kao da osoba proživljava veliku bol i zato je važno da u svakom trenutku zna da se nalazi u sigurnom okruženju te da u svakom trenutku može računati na podršku partnera i terapeuta.

Tretman

Prednost je ove tehnike u tome što može poslužiti za savladavanje određenih iskustava tj. poteškoća u životu, no može biti oblik rada na sebi pa tako ljudi mogu doživjeti potpunu transformaciju. Za takav je učinak u prosjeku potrebno oko dvije godine intenzivnog rada s dahom.

„Jedan tretman holotropskog disanja traje tri sata, a nakon njega slijedi integracija onoga što smo doživjeli. U tom se dijelu pristupa crtanju mandala koje uobličavaju neopipljivo iskustvo koje smo doživjeli te se razgovora o onome što se događalo tijekom seanse.“

Transpersonalna psihologija ima za cilj izvesti nas iz vremena i prostora, iz identifikacije s našim tijelom te iz uobičajenog pogleda na svijet. Samo tako možemo dobiti nove potrebne informacije i širu sliku neophodnu za vlastiti rast i unutarnju promjenu koju želimo postići.

Univerzalna svjesnost

„Svi smo sposobni utjeloviti emocije i misli neke druge osobe jer sve one dolaze iz istog izvora, iz univerzalne svjesnosti. Naša se psiha može otvoriti holotropskom, širem stanju svijesti pa tako i može primiti informacije koje nisu ograničene samo na naš um i tijelo, dakle mogu biti i tuđe. Univerzalna je svjesnost zajednička i dostupna svima, iako se psiha svakog pojedinca razlikuje.“ Upravo zato transpersonalnim iskustvom možemo doista doživjeti emocije i stanja svojih predaka, ali i iskustva iz naših prošlih i života drugih bića.

Transpersonalna psihologija pokriva sva ova područja, ali daje nam i pristup u dimenziju o kojoj govore sve religije i kulture – u božansko. Doživjeti iskustvo vlastite božanske prirode sasvim je drukčije nego vjerovati u dogmu koju smo naučili od neke vjerske institucije. „Jedno je vjerovati u Boga, a drugo je doživjeti ga. Kad imamo to iskustvo, onda nema potrebe vjerovati, tada znamo. Pristup u te dimenzije te iskustveni doživljaj jedinstva i povezanosti sa svime oko sebe drastično mijenja odnos prema životu i prema drugim bićima.“