Eric Pearl: Kako sam dobio dar rekonektivnog iscjeljivanja

Doktor Eric Pearl poznat je kao osnivač rekonektivnog iscjeljivanja, jedinstvene metode koja tijelu pomaže da se vrati u izvorno, zdravo stanje na staničnoj razini. Pritom ništa ne dodaje i ne oduzima, čime se razlikuje od drugih metoda energetskog iscjeljivanja.

Ponizno i skromno. Kad se dogodilo prvi put, stvarno nisam znao kamo me to vodi. Godinama sam radio kao liječnik i kiropraktičar. Jedne noći dogodilo mi se nekoliko čudnih stvari. Probudilo me jako svjetlo. Otvorio sam oči da vidim o čemu je riječ, ali to nije bilo nalik nečemu duhovnome ili metafizičkom, nego se upalila noćna svjetiljka. Pomislio sam da je neki kratki spoj, no uređaji se tada obično isključe. Vrata spavaće sobe bila su otvorena, a ja sam ih zatvorio kad sam pošao na spavanje. Djelovalo je kao da je netko u kući i da me promatra.

Ustao sam, uzeo nož i stari džepni suzavac, a moj je doberman počeo pretraživati kuću da provjeri ima li koga. Kako nisam našao nikoga, shvatio sam da umišljam i vratio se u krevet. Kad sam u ponedjeljak otišao u ured, pacijenti su počeli doživljavati neobična iskustva. Rekli su da su mogli osjetiti moje ruke na sebi, iako ih nisam dodirivao, a dok su ležali na krevetu, a ja stajao i držao ruke iznad njih, mišići su im se počeli trzati, prsti micati, kao i ruke i noge, obrve i usne.

Oči su im bile zatvorene, a kad bi ih otvorili, rekli bi mi da su vidjeli boje koje nikad prije nisu vidjeli, osjetili su miris cvijeća koji nikad prije nisu osjetili i počeli su govoriti o iscjeljenjima. Neki od njih su ustali iz invalidskih kolica, nekima se vratilo osjetilo vida i sluha. Zvali su me drugi liječnici i rekli mi kako su neki od mojih pacijenata s cerebralnom paralizom ili epilepsijom iznenada mogli ustati, da nemaju napadaje i kako im lijekovi nisu potrebni. Pitali su me što sam radio, a ja sam im rekao da nisam radio ništa i da nikome ništa ne govore.

Naravno, bez obzira na to što sam rekao, dolazilo mi je sve više ljudi, tražili su me isto i pitali da ih naučim tome. Pomislio sam: ‘Da ih naučim tome, pa ja mašem rukama po zraku i ne znam što radim, a sada još trebam da ih tomu i naučim?’

Počeli smo shvaćati da je to novi oblik iscjeljenja koju znanost zove rekonektivno iscjeljivanje i spektar rekonektivnog iscjeljivanja. Nisam imao svjesnu namjeru ili plan kad se ovo pojavilo. Govorio sam ljudima da sam u četvrtak poslijepodne otišao kući kao liječnik, a u ponedjeljak sam već bio nešto drugo.

Moj se život drastično promijenio jer sam već više od 100.000 ljudi diljem svijeta naučio rekonektivnom iscjeljivanju. Držao sam predavanja u bolnicama i na sveučilištima, čak sam govorio i u Ujedinjenim narodima. Godišnje provedem 40 tjedana na putu, u podučavanju. Diljem svijeta provedena su brojna istraživanja kojima se pokušava utvrditi što se događa rekonektivnim iscjeljivanjem, jer su ta iscjeljenja drukčija u odnosu na bilo koji oblik energetskog iscjeljivanja.

Događaju se u trenutku, vremenom ne slabe i ne nestaju. Istraživanja pokazuju da rekonektivno iscjeljivanje mijenja srčane i moždane frekvencije, podiže razinu kisika u krvi i djeluje na DNK. Iscjeljenja nisu samo tjelesna nego i mentalna, emocionalna i duhovna.

Može li to naučiti svatko tko se okuša u rekonektivnom iscjeljivanju i prođe obuku? Ono nije dar koji neki ljudi imaju, a neki nemaju?

Prve dvije godine bojao sam se da to neće moći svi naučiti. Sada, nakon svih ovih godina podučavanja, nisam još naišao ni na jednu osobu koja nije bila u stanju to naučiti.

Što je u rekonektivnom iscjeljivanju posebno u odnosu na ostale oblike energetskog iscjeljivanja?

Energetsko iscjeljivanje, za koje smo do sada znali, je tehnika. Na primjer, možete naučiti voziti bicikl s pomoćnim kotačima i biti jako dobri u tome, ali ako ikad poželite voziti bicikl, morate skinuti pomoćne kotače. U rekonektivnom iscjeljivanju nema tehnika. Pomoćni kotači ne postoje i možemo osjetiti nešto mnogo dublje. Osim toga, u rekonektivno iscjeljivanje ne morate vjerovati.

Na primjer, stavite knjigu na stol, knjiga stoji na stolu koji je drži, ali sigurno je to da knjiga ne vjeruje da je taj stol drži. Kod energetskog iscjeljivanja, morali smo u to vjerovati, biti otvoreni za to i imati vjeru, ali rekonektivno iscjeljivanje jednostavno jest. Vaše iscjeljenje neće biti bolje ako vjerujete u njega ili gore ako ne vjerujete. Ono jednostavno jest i svakako će se dogoditi.

Jeste li se ikad uplašili da nećete uspjeti iscijeliti svakoga tko vas traži? Ili da će vaša metoda nestati?

U početku sam govorio ljudima da rekonektivno iscjeljivanje uvijek uspije, potom sam se trudio misliti i procjenjivati pa sam govorio da je možda uspješnost 70 -75 posto, a da postoji određen postotak ljudi koji možda dožive iscjeljenja za koja vjeruju da ih nisu tražili. Onda sam shvatio da gotovo svaki put ljudi dožive iscjeljenje – ili ono koje su željeli ili su prepoznali da su iscjeljenje doživjeli u nekom drugom obliku.

Rekonektivno iscjeljivanje pojavilo se u kolovozu 1993. godine i sad znam da neće nigdje nestati, ono postaje sve jače i svakim trenutkom sve jasnije.

Što mislite o vlastitoj ulozi u svemu tome?

Ja sam samo jedan od onih koji voli puno pričati, a treba vam netko tko puno priča. Treba vam netko tko će o tome pričati na pravi način, tako da se vrata otvore u korist ostatka populacije. Upravo smo se vratili iz posjeta prvom programu u kojemu se u bolnici od gotovo tisuću kreveta u Njemačkoj proučava kako rekonektivno iscjeljivanje utječe na DNK. Znanstvenici proučavaju kako informacija iz DNK prelazi s bake na majku, pa na kćer, unuka i na praunuka, i kako se, recimo određene vrste raka, prenose u obitelji.

Proučavaju i rekonektivno iscjeljivanje da bi otkrili kako se mijenja DNK i može li se njime prekinuti lanac prijenosa sklonosti raku dojke s jednog člana obitelji na drugi. Objavljeno je već šest istraživanja koja pokazuju da rekonektivno iscjeljivanje restrukturira DNK tako da svjetlost koju emitira DNK postaje jasnija i harmoničnija.

Kako su se promijenili životi izliječenih? Govorite da rekonektivno iscjeljivanje djeluje na svim razinama – emocionalnoj, duhovnoj, mentalnoj i tjelesnoj. Što se zapravo događa?

Mislim da je naša perspektiva ograničena kad je riječ o tome što je zapravo iscjeljenje. Smatramo da smo zdravi i iscijeljeni onda kad nam od nečega bude bolje. Kad možemo ponovo pokrenuti ruku ili nogu, kad se neka tjelesna funkcija vrati. Ali iscjeljenje je zapravo povratak u sveobuhvatno stanje ravnoteže. Kad ljudi pokušavaju iscijeliti sebe ili druge tako da im samo žele da nestane glavobolja, bol u vratu ili problem s bubregom, to su pristupi na razini simptoma. U rekonektivnom iscjeljivanju ne obraća se pažnja na simptome, na dijagnozu ili bolest, odnosno ne prati se taj način razmišljanja.

Ono će doprijeti do vas, pronaći gdje točno vibrirate izvan ravnoteže i vratit će vas u vibraciju ravnoteže. Ne možete biti djelomično balansirani, vratit će ravnotežu u svim područjima života. Naše tijelo ne zacjeljuje onako kako su nas učili. Učili su nas da se tijelo liječi pomoću biokemijskih proizvoda. Sada znamo da će se tijelo izliječiti i putem frekvencije, vibracije, energije, razmjenom informacija, svjetlom.

Znači, rekonektivno iscjeljivanje nema veze s egom?

Ne, ego praktičara može samo odmoći, jer on ga tjera da traži priznanje, skuplja tehnike i niže certifikate na zidu kao potvrdu da zna promijeniti ovo i ono. Kad nadvladamo ego, onda ne pokušavamo iscjeljenje smjestiti u ovaj ili onaj problem, samo se podignemo na višu razinu gdje je naša najveća nagrada to što smo svjedoci. Odnosno, da smo oni koji promatraju ili bivaju promatrani i isto tako dobiju iscjeljenje na višoj razini.

Uloga iscjelitelja je da otvori vrata. Zadatak osobe koja prima iscjeljenje je da bude dovoljno hrabra proći kroz ta vrata. Iscjelitelj koji prekorači svoj zadatak je praktičar koji pokušava gurnuti klijenta kroz vrata onako kako on misli da treba, umjesto da dopusti sebi da se uzdigne i postane svjedok savršenog orkestra beskonačnog znanja, ljubavi, božanske ljubavi i inteligencije svemira.