Pokažite djeci kako se zdravo jede

Kao većina drugih životnih navika, i zdrave prehrambene sklonosti i navike stječu se u djetinjstvu, a razvijaju u odrasloj dobi. No, u užurbanoj svakodnevici obiteljska prehrana često ne izgleda onako kako bismo željeli. Jedno je djeci pričati da trebaju jesti zdravo, a sasvim drugo je pokazati to vlastitim primjerom jer djeca upijaju i „slušaju“ naše ponašanje mnogo više nego izgovorene riječi. Ako vi jedete pravilno i uravnoteženo, i vaša će djeca imati pravilnu i uravnoteženu prehranu.

Raznolikost, uravnoteženost i umjerenost osnovna su načela pravilne dječje prehrane. „Nju jako dobro opisuje piramida pravilne prehrane“, kaže Tena navodeći dnevne preporuke, „šest porcija iz skupine ugljikohidrata – žitarice i proizvodi od žitarica te krumpir, zatim dvije porcije voća, tri porcije povrća, dvije šalice mlijeka i mliječnih proizvoda te dvije porcije iz skupine namirnica koje obiluju bjelančevinama i esencijalnim aminokiselinama (meso, riba, jaja i mahunarke). Najbolja mjera porcije je djetetov dlan, npr. kriška  kruha ili riba neka bude veličine cijelog dlana, žitarice, voće i povrće trebaju stati u stisnutu šaku, veličina mesa neka odgovara površini dlana bez prstiju. Sam vrh piramide predstavlja udio masti i šećera za koji se savjetuje da bude nizak, npr. količina maslaca ili ulja da ‘stane’ na jagodicu palca.“

Kako to postići? Mali izbirljivci samo bi jeli slatkiše, sama riječ zdrava hrana im je odbojna, povrće je posebno omražena kategorija, meso im je žilavo, ali obožavaju fast food i gazirane sokove. Izbirljivost je, kako kaže nutricionistkinja, sigurno jedan od najvećih problema u prehrani djece. U ovom je slučaju važno strpljenje roditelja, kao i maštovitost pomoću koje mogu zainteresirati dijete za nove namirnice i zdrava jela.

Hranu učinite privlačnom

„Djeca vole jesti hranu koja im je izgledom privlačna pa im namirnice koje odbijaju ponudite u oblicima i jelima koja vole jesti, primjerice, povrće kao povrtni hamburger, ribu kao pljeskavicu od tune ili domaću paštetu od tune i povrća, voće kao šareni frape, smoothie ili domaći voćni sladoled“, ističe Tena.

Dijete možete uključiti u planiranje tjednog jelovnika tako da ga povedete sa sobom na tržnicu i neka samo odabere što bi htjelo jesti pa vam potom kod kuće pomogne u pripremi obroka sa željenim namirnicama.

Ne pridajite pretjeranu važnost fazama „nevoljenja“ određene namirnice, primjerice, ako dijete za ručkom odbija brokulu, a do tada ju je jelo, to ne znači da to povrće možete brisati s obiteljskog menija. Umjesto da se čudite, raspravljate i nagovarate dijete da je pojede, uzmite brokulu i s užitkom je pojedite.

Želite li ograničiti jedenje slatkiša i nezdravih grickalica, zabrane neće uroditi plodom jer zabranjeno je još slađe. Također, ne upotrebljavate omiljenu hranu svog djeteta kao sredstvo ucjene. Radije postavite nekoliko pravila, na primjer, dobit će slatkiš svaki dan u određeno doba, a nakon toga mora oprati zube.

„Djeci ne treba braniti konzumiranje određenih namirnica, npr. pokoje slastice ili grickalice, samo treba biti jasno određeno koje su količine primjerene i koliko često“, kaže dječja nutricionistkinja Tena Niseteo.

Ukusnom slasticom koju sami napravite možete ga „prevariti“ da usput pojede i zdrave nutrijente. „Iako su voće i orašasti plodovi najčešći prijedlog zamjene slatkiša, kod djece to ‘ne pali’. Čokolada je čokolada, a keksi su keksi, stoga je najbolje pripremiti slasticu kod kuće – tako kontrolirate namirnice i kvalitetu slatkiša.

Primjerice, možete napraviti punjenu čokoladu: u omjerima po želji, rastopite tamnu ili čokoladu za kuhanje s mliječnom čokoladom pa u smjesu dodajte orašaste plodove, sušeno, pa čak i svježe voće i žitarice, odnosno müsli. Brzo gotove slastice mogu biti i palačinke s integralnim brašnom i domaćom marmeladom, slatki ili slani domaći muffini i slično“, predlaže nutricionistkinja.

Uravnotežena prehrana i tjelesna aktivnost

Pravilo da treba počistiti tanjur stvar je prošlosti. Dijete treba jesti dok ne osjeti sitost. „Važno je dijete naučiti koliko mu je dovoljno, koje količine hrane treba jesti i koliko često da bi naučilo slušati osjet gladi i prestati jesti kad mu je želučić pun“, kaže Tena. Stoga, ne pretjerujte u količinama, ne punite mu tanjur do vrha jer je djetetu u dobi od šest godina potrebno oko pola tanjura porcije za odrasle.

Pretjerano nutkanje hranom i obilni obroci mogu dijete odvesti u drugu krajnost – pretilost koja je u Hrvatskoj jednako česta kao i u drugim „fast food zemljama“. „U nas je najčešća zdravstvena poteškoća djece pretilost, kod koje je najvažnija prevencija, odnosno pravilni prehrambeni odgoj koji bi se trebao provoditi u vrtićima i školama te, naravno, kod kuće.

Ako roditelji primijete da se dijete počinje debljati, dobro je obratiti se obiteljskom liječniku i nutricionistu, koji će uputiti roditelje i dijete u pravom smjeru. Osim toga, važno je u konzultaciji s profesorom tjelesnog odgoja uključiti dijete u neku tjelesnu aktivnost.“

Obrok uvijek za stolom

Osim pravilne prehrane, nutricionistkinja napominje da je izuzetno važno djecu učiti da piju vodu, a ne samo sokove i zaslađene čajeve. Djeci do 10 godina potrebno je od 0,8 do 1 litre tekućine na dan, a još više tijekom vrućina ili bavljenja sportom. Trudite se svaki obrok poslužiti za stolom, a ne ispred TV-a ili računala, u ugodnoj atmosferi, bez svađa ili priča o lošim ocjenama.

Na taj način učite dijete da je zajednički ručak ili večera dragocjena prilika za obiteljske razgovore, dogovore ili zafrkanciju, a time će i obroke povezivati s pozitivnim emocijama.

Alergije na hranu

Alergije na hranu i intolerancije su neželjene, neuobičajene reakcije organizma na određenu hranu ili sastojak u hrani. Najčešći simptomi su učestalo povraćanje, kronični proljev koji je često praćen nadutošću i vjetrovima, kronična upala ušiju, ekcemi ili osip. Ovakvi signali mogu upućivati na to da dijete ne podnosi kazein, mliječni protein, gluten, laktozu, jaja ili određene vrste voća. U ovim slučajevima treba se javiti pedijatru ili specijalistu.