Knjiga

Ova je knjiga bila planirana nekoliko godina, ali kako jako vjerujem svom instinktu i uvijek pustim Univerzumu da me vodi, znao sam da će sve doći u pravo vrijeme. Tako je i bilo. Jer da sam pisao knjigu prije nekoliko godina, ona bi potpuno drugačije izgledala.

Naime, nakon godina istraživanja, čitanja i educiranja, trebalo je sve te informacije „filtrirati“ i sažeti ono što je, prema mom mišljenju, najbitnije i što se, iz mog iskustva i rada s mojim klijentima, pokazalo istinitim.

Što sam više istraživao, to sam više bio ljut

Moram priznati, često sam se znao naći u blokadi, češkajući se po glavi, s obzirom na brdo kontradiktornih informacija vezanih za temu prehrane.

Mesojedi, vegetarijanci, vegani, LCHF, keto, sirova prehrana, ova dijeta, ona dijeta – bezbroj je informacija od kojih bi i znanstvenika zaboljela glava. I svaki autor tvrdi za sebe da je u pravu te da je upravo takav način prehrane univerzalan i prikladan za svakoga, što je, naravno, besmisleno i to vrlo jasno objašnjavam u knjizi.

Tko god tvrdi da postoji jedan, univerzalan način prehrane za svakoga, taj nema pojma o čemu priča, s razlogom laže ili, što je najčešće slučaj, nešto prodaje. Većina informacija u vezi s prehranom koje se mogu naći na internetu, u medijima i knjigama, čak i u istraživanjima, potpuno su pogrešne, izmanipulirane i vrlo često s jasnim ciljem servirane javnosti.

Što sam više istraživao, to sam više bio ljut (zbog te manipulacije) i motiviran da ljudima prenesem znanje, razbijem mitove i svima objasnim kako je zapravo vrlo jednostavno zdravo se hraniti.

Jasan cilj

Kad sam pisao knjigu, u glavi sam imao jasan cilj – da ona bude razumljiva i shvatljiva i potpunom laiku. Stoga nisam koristio nikakve znanstvene izraze, ni stručne izraze i vjerujem da je to jedan od najvećih razloga zašto je knjiga tako dobro prihvaćena i zašto su kritike zaista odlične. Iako se na prvu čini da je ovo još jedna knjiga o prehrani, ona je puno više od toga.

Jer za razliku od ostalih knjiga o prehrani, ja ne zagovaram nijedan univerzalan način prehrane, nego ohrabrujem čitatelje da sami isprobaju više toga kako bi shvatili što njima osobno najviše paše.  

Što jedemo?

U knjizi sam objasnio pluseve i minuse svih najpopularnijih načina prehrane te objasnio zašto je jako bitno odvojiti svoja moralna, duhovna i religijska uvjerenja i opredjeljenja od svojeg izbora i načina prehrane.

Na vrlo jednostavan i razumljiv način knjiga objašnjava zašto nijedna dijeta dugoročno nije održiva, zašto je brojanje kalorija i vaganje hrane besmisleno te zašto nije dobro na dulji period izbaciti nijednu od glavnih grupa hrane i makronutrijenata (bjelančevine, masti ili ugljikohidrate).

U knjizi objašnjavam zašto je od ključne važnosti naučiti čitati deklaracije na prehrambenim proizvodima, izbjegavati kupnju u supermarketima i biti skeptičan u vezi s bilo kojom hranom za koju ne znate otkuda dolazi, od kakvih je sastojaka te na koji je način uzgojena i proizvedena.

Ali ono po čemu je najviše posebna i drugačija od drugih je to što kroz cijelu knjigu provlačim važnost svjesnosti, zahvalnosti i emocija, pogotovo kad je riječ o hrani.

Emotivno stanje u kojem jedemo važnije od hrane

Osim hrane koju jedete, bitno je kada, na koji način i u kojem emotivnom stanju konzumirate svoju hranu.

Na svojim predavanjima često znam reći: „Bitno je što jedeš, ali još je bitnije što jede tebe.“ Smatram da je taj faktor emotivnog stanja u kojem jedemo svoju hranu ponekad čak i bitniji od hrane koju jedemo. Mislim da budućnost prehrane leži u istraživanju uma i njegovog utjecaja na izbor hrane koju jedemo, njezinu asimilaciju i njezino probavljanje.

Većina ljudi nije svjesna koliko je stanje uma bitno; ne shvaćaju da svojim negativnim razmišljanjem i stavovima neprestano mozgu šalju signal da su u stanju „bori se ili bježi“, odnosno da mozak misli da su u životnoj opasnosti. Tada njemu nije bitna probava hrane, reguliranje pulsa i temperature, te općenito normalno funkciniranje tijela, već mu je prioritet da vas održi na životu.

U takvim situacijama uvijek traži brzo gorivo, a to je glukoza, odnosno ugljikohidrati. Kada tomu još dodamo najpopularniju drogu na svijetu – kavu, dugoročno stvaramo velik problem.

Post - najmoćnije oružje

To znači da čak i kad jedete najzdraviju, organsku hranu, ona neće imati nikakav koristan učinak na vaše tijelo i zdravlje ako je jedete u stanju brige, straha, nabrzinu i uz bezbroj drugih distrakcija (mobitel, laptop, televizija, buka, dok vozite...).

Uz svjesnost i zahvalnost, najbitnija poruka knjige je prakticiranje neke vrste posta – prestanak unošenja hrane na određeni period. Post je definitivno najmoćnije i najjeftinije oružje za oporavak organizma, njegov „unutarnji servis“, mršavljenje te, prije svega, pročišćavanje uma.

Za čitatelja je najveća vrijednost razotkrivanje mitova i laži o prehrani, konačna spoznaja definicije zdrave prehrane, upoznavanje važnosti prakticiranja posta te, ono najbitnije – važnost svakodnevne zahvalnosti i svjesnosti.