Kako privoljeti djecu da jedu zdravije

Djeca imitiraju roditelje

Zajedničko pripremanje obroka

Potvrdilo mi se, ne samo s mojom djecom već i s mnogo druge djece, da je briga o prehrani u najranijoj dobi jedno od najvećih i najvažnijih ulaganja u životu. Stoga naši pokušaji da djeca odmalena razviju ljubav i dobar odnos prema pripremi hrane trajno pridonose njihovu dobru zdravlju.

Smatram da je iznimno važno zajedničko pripremanje obroka (svako dijete u odnosu na svoju dob može obavljati jednostavan zadatak). To omogućuje i bolju komunikaciju između roditelja i djeteta. Danas s djecom provodimo sve manje vremena, često smo najsretniji kad su za računalom, kad gledaju televiziju, samo da bismo bili „u miru“, a onda se čudimo kako smo se udaljili. Priprema zajedničkih obroka zbližava, vraća toplinu u kuhinju, dom i obitelji te omogućuje da budemo bliski sa svojom djecom i da u srcu uvijek nose tu ljubav i zajedničke trenutke u kojima se pripremala i posluživala hrana.

Bez čipsa i čokolade

Mnogi od nas sve su svjesniji važnosti pravilne i zdrave prehrane, koja treba početi već od samog rođenja. Često čujemo da se govori o uravnoteženoj prehrani. Pritom neki misle da je uravnotežena prehrana ona kojom dijete unosi dovoljno kalorija, ugljikohidrata, masnoća i bjelančevina (makronutrijenata), a na taj način i dovoljno vitamina i minerala (mikronutrijenata), te smatraju da je to automatski kvalitetna prehrana. Ono što stalno treba imati na umu jest da nije u pitanju samo količina nutrijenata koju dijete unosi, nego i njihova kvaliteta i izvor.

Ugljikohidrati mogu dolaziti i iz bijelog šećera, prženog čipsa i bijelog kruha, koji nisu kvalitetne i zdrave namirnice za svakodnevno konzumiranje. S druge strane, ugljikohidrate nalazimo i u povrću, cjelovitim žitaricama i voću koji su mnogo kvalitetniji izvor svih potrebnih nutrijenata.

Možemo krenuti linijom manjeg otpora i davati djetetu ono što će, kad jednom proba, stalno tražiti: čips, čokoladu i gazirana pića. Ali nemojmo zaboraviti da je na nama odraslima da kreiramo dovoljno uzbudljiva i zanimljiva jela tako da djeca dobiju uravnoteženu prehranu – onu koja sadržava potrebne hranjive sastojke bez viška masnoća, aditiva, umjetnih boja i sl.PageBreak

Možda i želimo djecu hraniti zdravije, ali žalimo se što ona ponuđeno odbijaju. Često zapravo zaboravljamo da je odbijaju zato što se ugledaju na nas odrasle. Mi smo im modeli prema kojima prihvaćaju navike. Zato se treba zapitati kakav primjer svojom prehranom mi pružamo svojoj djeci. Pritom, primjerice u gostima, za vrijeme rođendanskih proslava i sl., treba biti svjestan da su to situacije u kojima vježbamo svoju fleksibilnost, s jedne strane, a s druge strane djecu educiramo.

Kada djeca znaju da im ništa nije zabranjeno, mnogo toga im je manje privlačno, a i kad odluče nešto probati, po reakciji svojeg organizma osjete utjecaj onoga što su pojela. Naravno, to više osjete djeca koja se kod kuće zdravo i cjelovito hrane te djeca koja su odmalena naučena da ono što pojedemo utječe na kvalitetu naše probave, na raspoloženje i zdravlje.

Osobni primjer i pozitivno stajalište kojima djetetu predstavljamo hranu najvažniji su sastojci svake prehrane. Idealno roditeljstvo svi mi ponekad zamišljamo kao ono u kojemu imamo pregršt vremena igrati se s djecom i sudjelovati u njihovim aktivnostima. To je najčešće još samo jedna iluzija – za odgoj djece i njihovo zadovoljstvo najvažnije je da ona sudjeluju u našim aktivnostima, u svakodnevnim poslovima u kojima će ne samo naučiti za život vrijedne stvari već i stjecati osjećaj da su potrebni, vrijedni i na taj najbolji mogući način graditi pozitivnu sliku o sebi.

Među tim aktivnostima svakako je i priprema obroka – od kupnje do kuhanja, slaganja i pranja posuđa – koja utječe na obiteljsku atmosferu više od bilo koje druge aktivnosti. Možda nam se čini da nemamo dovoljno vremena „gnjaviti se“ uključujući djecu te da ćemo bolje i brže sve napraviti sami, no takvim stajalištem podcjenjujemo sposobnosti i vrijednost vlastite djece. Dopustite im da pomognu i budu potpora i uživajte u odličnoj obiteljskoj atmosferi.

David je jeo sve što smo mu pripravili

Sve ove izazove prošla sam u vlastitoj kuhinji. S mojim prvim djetetom Davidom, danas 22-godišnjakom, išlo je sve onako kako se može poželjeti. Jeo je sve što smo mu pripravili, uopće nije bio zainteresiran za onu „drugu“ hranu. U vrijeme njegova odrastanja najveći izazov bila je okolina. U vrtiću, a poslije i u školi, na tenisu itd. David je bio jedino dijete koje se nije hranilo „normalno“.

Vršnjaci su znali biti poprilično brutalni pa su zadirkivanja bila česta i znam da je Davidu zbog toga bilo teško. Meni su (valjda kao i svakoj majci koja dijete želi zaštititi od neugodnosti) jako teško padale takve situacije, no istovremeno nije mi padalo na pamet odustajati. Njegovo zdravlje bolje je od svega govorilo koliko su dobri naši izbori, a i David je bio toga svjestan i nije postojala stalna patnja zbog toga što je drukčiji. Bila je to i poduka da „biti drukčiji“ ne znači ništa loše, dapače, često može biti upravo suprotno. Čini mi se da su ti rani izazovi Davidu donijeli posebnu zrelost, rekla bih i mudrost, neobičnu za jednog dvadesetogodišnjaka. I danas svoje izbore u prehrani radi zenovskom preciznošću jer na njoj temelji svoju snagu i energiju potrebnu za zahtjevno studiranje daleko od kuće.

Dora je druga priča

Dora (14) je potpuno druga priča. Od početka izbirljiva i vrlo kategorična u svojim izborima u prehrani, „natjerala“ nas je na kreativne pomake unutar cjelovitih i organskih namirnica. Jako je znatiželjna i zanima je isprobavati različite namirnice pa joj to dopuštamo bez obzira na to što se ti eksperimenti ponekad ne uklapaju u naš stil prehrane.

Neki dan sam, primjerice, prvi put nakon više od 25 godina pekla jaje na oko jer je Dora htjela isprobati taj okus. Mislim da je jako važno da kuša ono što zaželi jer se i na taj način educira i osjeća utjecaj različite hrane na organizam. Naravno, trudimo se objasniti svoja stajališta i zašto mislimo da je u prehrani nešto bolje a nešto lošije, ali prije svega najvažnija je količina onoga što pojedemo. Kad svakodnevno jedemo cjelovite, organske i prirodne sastojke, prije svega žitarice i povrće, povremeni izleti i isprobavanja ne mogu štetiti organizmu. Fleksibilnost uma prijeko je potrebna u jačanju i održavanju zdravlja, ali svatko je treba dostići na svoj jedinstveni način, upravo onako kako su nas tomu podučila i podučavaju naša djeca…