KAKO I KOLIKO
O tome koliko je vegetarijanstvo zdravo, napisano je mnogo znanstvenih članaka i o tome treba razmišljati nepristrano. Činjenica jest da ima vegetarijanaca koji obole na isti način kao i oni koji svakodnevno konzumiraju meso. S druge strane, evidentno je da biljne namirnice donose u tijelo manje štetnih sastojaka (ostataka teških metala, dioksina, pesticida…), i to zato što se one pretežno otapaju u masnoćama životinjskog podrijetla.
Gledajući iz te perspektive, vegetarijanstvo je sigurno jedan od zdravijih načina prehrane modernog doba, no jednako tako istina je da meso, riba ili mliječni proizvodi neće štetiti organizmu ako se konzumiraju u malim, ograničenim količinama. Dakle, koliko je zdrava bezmesna prehrana ovisi o upućenosti pojedinaca koji se odluče za takav način života. Nedostatnim unosom određenih makro i mikronutrijenata svoj organizam možemo dovesti u stanje propadanja, a da bismo to izbjegli, treba dobro poznavati sastav biljnih namirnica.
PRIRODNI ANTIBIOTIK
Tempeh je namirnica nastala fermentacijom cijelih sojinih zrna koja organizmu osigurava potrebne nutrijente i podiže vitalnost. Dobiva se fermentacijom lagano kuhanog sojinog zrna. Izrazito je bogat izvor bjelančevina pa može zamijeniti bjelančevine životinjskog podrijetla. Niskokalorična je namirnica i ne sadržava nimalo kolesterola. Minerala (kalcija, željeza, magnezija, fosfora), vitamina iz B skupine i vlakana ima u izobilju. Zahvaljujući fermentaciji, tempeh sadržava prirodni antibiotik koji sprječava infekcije crijeva.
UKUSNI KRUH
Pir je jedna od najstarijih, ali u svakodnevnoj upotrebi gotovo zaboravljenih žitarica. Sadržava vrijedne aminokiseline u odličnom sastavu, ugljikohidrate, masti, vitamine B skupine, vitamine E i K te mnogobrojne minerale (željezo, fosfor, kalcij, magnezij). Od pira se pripremaju različita jela, a u kombinaciji s drugim brašnima peče se i delikatesni kruh. Bitno je i napomenuti da je vrlo mali postotak ljudi alergičnih na pšenicu alergičan i na pir.
Usporedbom nutritivnih vrijednosti jednake količine sjemenki i povrća, odnosno žitarica dolazimo do zapanjujućih spoznaja. Klice imaju znatno viši udio vitamina C od sjemenki, pa čak i od povrća ili žitarica u koje bi se tek trebale pretvoriti, dok im je energetska vrijednost mnogo niža od sjemenki. Ujedno, sadržavaju viši udio proteina, vitamina B skupine i željeza od povrća ili žitarica.
U vrijeme klijanja, u zdravoj sjemenki aktiviraju se različiti metabolički procesi. Dio šećera pretvara se u vitamin C, koji služi kao antioksidans i štiti od štetnih utjecaja koji prijete iz okoliša. Klice moraju biti sasvim svježe i treba ih čuvati u hladnjaku.
SIR OD SOJE
Tofu je sojin sir izrazito popularan među vegetarijancima i makrobiotičarima. U Aziji, gdje je soja uz rižu jedna od najvažnijih namirnica, tofu se može nabaviti u nekoliko oblika, a popisu slanih i slatkih jela s tofuom nema kraja. U jugoistočnoj Aziji uzgajaju se brojne vrste soje, no u Singapuru, koji je velik proizvođač tofua, danas ga spravljaju gotovo isključivo od soje uvezene iz Kanade. Razlog je što je za tofu manje važna vrsta soje.
Važna je količina i kvaliteta bjelančevina. Isključivo o bjelančevinama ovisi hoće li tofu biti ugodne arome i lijepe teksture, a kanadska soja je najbolja. U našim trgovinama zdrave hrane potražite tofu koji možete staviti na pizzu ili u sendviče, u vok sa sezonskim povrćem i umake. Također, možete napraviti izvrstan kremasti „sirni“ umak ili biljne sireve od prehrambenog kvasca. Meki tofu fa jede se kao desert.
Posebnu pozornost treba obratiti na unos ovih tvari
Proteini – njihov unos je važan zbog esencijalnih aminokiselina koje organizam ne može sam sintetizirati. Aminokiseline koje nedostaju u leguminozama su metionin i cistein, no u znatnim količinama sadržavaju ih različite sjemenke, orašasto povrće i žitarice. Stoga će njihova kombinacija u jednom obroku ili tijekom dana omogućiti tijelu normalnu sintezu proteina.
Vitamin B12 – isključivo je sastavni dio namirnica životinjskog podrijetla, stoga ga vegetarijanci moraju unositi kao dodatak prehrani. Najčešće i najjednostavnije je svakodnevno konzumiranje obogaćenih namirnica, a to su sojino mlijeko i pšenične pahuljice.
Vitamin D – tijelo ga može samo sintetizirati, bitno je svakog dana oko 15 minuta ruke i lice izložiti suncu. Sunčeva svjetlost, odnosno UV zrake u koži potiču pretvorbu prekursora vitamina D, koji daljnjim kemijskim reakcijama prelazi u aktivni oblik vitamina D. U organizam ga možemo unijeti i konzumacijom obogaćenog sojinog mlijeka.
Kalcij – lisnato zeleno povrće, leguminoze, soja, tofu, tempeh, brokula, smokve ili sok od naranče sadržavaju ga u velikim količinama. No lisnato povrće među ostalim tvarima sadržava i oksalnu kiselinu koja veže kalcij, čime se znatno smanjuje njegova apsorpcija.
Cink – sadržavaju ga cjelovite namirnice, leguminoze, tofu, sjemenke i orašasti plodovi, no njegova je apsorpcija iz navedenih namirnica limitirana.
Željezo – lisnato i tamnozeleno povrće, tofu i cjelovite žitarice obiluju željezom, bez kojeg nema nastanka hemoglobina. Konzumacijom većih količina vitamina C možemo povećati apsorpciju željeza.
.png)
.png)
