Od tradicionalnih ribljih jela u našoj kuhinji do menija u ribljim i sushi restoranima, bilo bi teško zamisliti prehranu bez ribe. Globalno, u prosjeku, svaka osoba pojede oko 19 kg ribe godišnje. To je gotovo dva puta više nego prije 50 godina. Povećanjem broja velikih ribarskih flota pokušava se zadovoljiti povećana potražnja za ribom, ali ne bez posljedica. Beskrajno prostranstvo mora i oceana pokazalo se, nažalost, konačnim. Barem što se tiče ribljih zaliha.

Trenutačno iz mora lovimo dva, tri puta više ribe nego što nam more može održivo osigurati, navode u svjetskoj organizaciji WWF. Stoga je WWF Adria prošle godine u Zagrebu započela akciju kojoj je cilj povećati svijest potrošača o ekološkim i socijalnim posljedicama naše potrošnje hrane iz mora, a glavni razlog je nikad manja količina ribe u moru. „Želimo upozoriti na činjenicu da je iznimno važno voditi računa o tome kakvu ribu kupujemo. Ljudi nisu svjesni kako je more prazno, a kada kupuju ribu, ponašaju se kao da kupuju cipele“, ističe Martina Šubašić, voditeljica komunikacija u WWF Adriji.

„Budući da je EU najveći uvoznik na svijetu proizvoda iz ribarstva, samim time snosimo i najveću odgovornost za trenutačno stanje u morima“, dodaje Danijel Kanski, stručnjak za ribarstvo u WWF Adriji. „Ono o čemu se malo zna jest činjenica kako gotovo polovica proizvoda iz ribarstva koji su uvezeni u EU dolazi iz zemalja u razvoju. Upravo su stanovnici tih zemalja direktno najugroženiji zbog lošeg stanja u morima, na što malo tko u razvijenom svijetu obraća pozornost.“

Ipak, svatko od nas može nešto učiniti. Ono što WWF preporučuje jest odabir ribe i plodova mora koji sadrže certifikat MSC (Marine Stewardship Council) ili ASC (Aquaculture Stewardship Council) koji garantiraju održivo ribarstvo i odgovornu akvakulturu. No, glavni problem na ovim prostorima je što na Mediteranu nikad ne postoji takvo certificirano ribarstvo, a mali broj certificiranih proizvoda koji se nalaze na policama regionalnih trgovačkih lanaca potječe iz uvoza.

Što, dakle, kupiti kako svojim odabirom ne bismo pridonosili opustošenju mora i oceana? Danijel Kanski preporučuje dagnje, kamenice, šarana iz uzgoja, brancin i oradu iz ekološkog uzgoja, srdelu i ostalu sitnu plavu ribu. Ono što treba izbjegavati su vrste na vrhu hranidbenog lanca koje se sporo razmnožavaju, primjerice, morski psi, raže i morski golubovi, te vrste koje imaju kompleksne načine razmnožavanja poput kirnji i jegulja.

Također, posebnu pozornost treba obratiti na vrijeme kupnje. Izbjegavajte kupovati nedorasle ribe (koje se još nisu stigle mrijestiti), primjerice, oslića manjeg od 30 cm ili barbuna ispod 18 cm dužine. I riba, kao i voće i povrće, ima svoju sezonu. Birajte savjesno – tako ćete pomoći i ribama, i okolišu, i ljudima koji o njemu ovise!