Pravite humus a ne kaos

Humus ima posebno mjesto u svjetskom kulinarstvu. Prozvan je najzdravijim od svih namaza jer sadrži obilje bjelančevina, minerala, vitamina, aminokiselina, vlakana i brojnih drugih nutrijenata. Naziv ovog ukusnog i lako probavljivog jela potječe iz arapske riječi hummus, što znači slanutak. Prema predaji, ta drevna mahunarka rasla je u legendarnim babilonskim vrtovima.

Arheološki nalazi pokazuju da se slanutak već više od deset tisuća godina uzgaja na Bliskome istoku, odakle je dospio do stare Grčke i Rima te se njihovim utjecajem uvriježio na širem području Sredozemlja. Nije poznato kad je i gdje točno nastao namaz od slanutka, no mnoge države sebe nazivaju domovinom humusa, tvrdeći da je on njihovo izvorno jelo.

Primjerice, humus rado svojataju Egipat, Jordan, Sirija, Turska i Grčka, a najveći prijepori zbog podrijetla slavnog namaza dogodili su se prije desetak godina između Izraela i Libanona. Kao mirotvorni odgovor uslijedili su filmovi Make Hummus Not War, The Hummus Enforcement Agency i Hummus! The Movie koji poručuju kako bi humus trebao spajati, a ne razdvajati ljude.

Međunarodni dan humusa

U tom je duhu Ben Lang, internetski stručnjak iz Tel Aviva, 2012. godine utemeljio Međunarodni dan humusa, a obilježava se 13. svibnja.

Langova ideja prihvaćena je širom svijeta jer se mnogi slažu da nije važno odakle ovaj namaz potječe, nego je najbitnije njegovati bogatu tradiciju uživanja u humusu koji je omiljen upravo zbog svoje svestranosti.

Osnova je ista, ostalo su "nijanse"

Humus ima osobitu draž upravo zato što se pojavljuje u bezbroj varijacija. Osnovni sastojci uvijek su isti – slanutak, tahini (namaz od sezama), češnjak i limunov sok – a ostalo su „nijanse“.

Na Bliskome istoku humus je nezaobilazan dio predjela, takozvane meze. Obogaćuje se maslinovim uljem i začinima te se poslužuje na velikom tanjuru, kao prilog uz pita kruh (pogaču tipičnu za levantsku kuhinju), falafel (pržene okruglice od slanutka), razno povrće (npr. rajčice, luk, patlidžane, salatu od krastavaca), ribu, pečenu piletinu...

U svakoj nacionalnoj kuhinji u kojoj je tradicionalno prisutan humus ima osebujan „štih“ - primjerice, Turci pripravljaju humus tako što umjesto maslinova ulja dodaju maslac, a Grci običavaju dodati jogurt. Na Zapadu je najpopularniji način posluživanja humusa kao hladnog namaza, odnosno umaka za svježe povrće (obično su to mrkva, celer i paprika), krekere, kukuruzni čips...

Omiljen je i humus s raznim okusima, pa se on obogaćuje crnim maslinama, svježim lišćem peršina i metvice, začinima poput papra, kumina i crvene paprike. Humus je doista pogodan za sve, od mini zalogaja i sendviča do roštilja, juha, tjestenine, složenaca...

Hummus sa sušenim rajčicama

Sastojci:

200 g suhog slanutka

6-7 sušenih rajčica iz ulja

1 režanj češnjaka

polovica limuna/za sok

3 žlice maslinova ulja

1 žlica tahini paste

½ žličice kumina u prahu

½ žličice dimljene slatke paprike

Prstohvat soli

Malo papra

malo vode  (za razrijediti namaz po potrebi)

Za posluživanje:

naan, pogačice, baguette

Priprema:

Slanutak namočite preko noći (oko 12 sati do 16 sati) pa ga ocijedite. Dobro ga isperite prije kuhanja. Stavite ga u lonac i zalijte vodom, dodajte prstohvat soli i prstohvat sode bikarbone te kuhajte na srednje jakoj vatri. Vrijeme potrebno da se slanutak skuha ovisi o tome koliko se dugo prethodno namakao, a kreće se između 40 minuta i 2 sata. Ako koristite konzervirani slanutak, ocijedite ga i isperite pod mlazom hladne vode.

Ubacite slanutak u blender (ili sjeckalicu, a može se usitniti i štapnim mikserom), dodajte sušene rajčice iz ulja, sok od limuna, sjeckani ili protisnuti češnjak, sol, papar, kumin, dimljenu slatku papriku, tahini pastu i maslinovo ulje pa izblendajte u gustu pastu. Hummus prebacite u zdjelicu ili staklenku, zalijte ga maslinovim uljem i pospite dimljenom paprikom pa ga poslužite uz zagrijani naan, pogačice ili tostirane šnite kruha tipa baguette.