Teški metali - kako djeluju na organizam i kako se od njih očistiti

Nijedan lijek ne pomaže dok ih ne izbacimo

Oni se talože u našim tkivima uzrokujući akutne, ali i kronične bolesti i tegobe te predstavljaju, zaključuje liječnica u svom istraživanju o teškim metalima, najveću prepreku izlječenju.

Živa u organizmu

Prema njemačkom liječniku, praktičaru prirodne medicine Dominiku Golenhofenu, koji je cijeli radni vijek posvetio teškim metalima, oni mogu biti uzrok, ali i posljedica bolesti te je važno ustanoviti krije li se iza njih neko kronično stanje. Zdrav će organizam, naglašava liječnik, donekle moći sam izlučiti teške metale, no kod kroničnih bolesti to je nemoguće te je važno ustanoviti je li i koliko tijelo opterećeno štetnim teškim metalima, a onda mu i pomoći da ih izluči.

Medicina će lako dijagnosticirati akutno trovanje nekim teškim metalom kad je njegova koncentracija u tijelu jako visoka i simptomi trovanja očiti, no rijetko će na iste teške metale posumnjati kod navedenih bolesti i stanja, koji su, možda, uzrokovani taloženjem teških metala tijekom dugog niza godina ili desetljeća.
Amalgamske plombe glavni su izvor žive u našem organizmu, objavila je još prije 26 godina Svjetska zdravstvena organizacija.

Bez obzira na to kad je amalgamska ispuna stavljena u zub, on će dugoročno, godinama, u organizam ispuštati male količine žive koja nam, ovisno o otpornosti organizma, može zadati velike probleme.

Dvije skupine teških metala

Teški su metali oduvijek u prirodi – prvenstveno u stijenama – no otkad je industrije, „puštamo“ ih i u tlo i u vodu, dakle u svoju hranu, ali i u ambalažu, kozmetiku, predmete opće uporabe, čak i u igračke. Evolucija, nažalost, nije predvidjela teške metale u našem najbližem okolišu pa stoga nismo razvili mehanizme obrane od njih pa se oni mogu taložiti u organizmu i, ovisno o njegovoj otpornosti, uzrokovati probleme. To znači da će više problema nataloženi teški metali uzrokovati kroničnim bolesnicima, no i sami mogu biti jedini uzrok bolesti ako se u zdravom organizmu njihova koncentracija s vremenom poveća.

Teški metali dijele se na dvije skupine – one koji su našem tijelu potrebni i koje nam je priroda namijenila te one koji nam ne čine dobro, nego, štoviše, samo zlo, a dolaze iz zagađenog tla, vode i zraka. U prvu skupinu esencijalnih teških metala koji su neophodni našem metabolizmu i čiji manjak uzrokuje zdravstvene tegobe spadaju bakar, cink, željezo i mangan. Nedostatak željeza, primjerice, uzrokovat će anemiju, manjak kroma dijabetes i slično.

Prevelike količine korisnih teških metala također mogu biti toksične, a to su svakako, i u malim količinama, teški metali koji organizmu prirodno, evolucijski nisu potrebni – olovo, živa, kadmij i arsen, ali i aluminij, kobalt, paladij, platina, kositar. Svi se oni koriste u industriji i energetici, odakle dospijevaju u okoliš pa time i u našu vodu i hranu. Kao sitne čestice iz industrijske prašine talože se u vodi i tlu te u konačnici završavaju u životinjskom mesu, voću i povrću, žitaricama, ribama, školjkašima, glavonošcima, općenito u našoj hrani.

Taloženje u stanicama

Uneseni u organizam, teški metali se talože u masnim i vezivnim tkivima, a kad tamo više za njih nema mjesta, taložit će se u organima, kostima, u svim stanicama tijela. Kako im i samo ime govori, oni su teški pa iz stanica istiskuju laganije, tijelu nužne elemente – vitamine i minerale, onemogućujući metaboličke procese i stvaranje enzima nužno potrebnih za zdravlje i život. Kad se „udruže“ s nasljednim genskim kodom, izazivaju i promjene koje mogu uzrokovati stvaranje karcinoma, smatra Golen­hofen. Prema njegovim istraživanjima, teški metali udruženi s drugim štetnim organizmima i tvarima u našem tijelu imaju još jače negativno djelovanje.

Primjerice, patogene bakterije zajedno sa živom, prvenstveno prisutnom u amalgamskim zubnim plombama, čine naš organizam otpornim na djelovanje antibiotika, a i gljivice i plijesni „vole“ teške metale, zbog čega je, primjerice, Candidu albicans iz tijela nemoguće odstraniti ako se organizam ne očisti i od žive, s kojom kandida jača.

U spoju s bjelančevinama i sumpornim spojevima, smatra Golenhofen, teški metali uzrokuju razvoj autoimunih bolesti jer naš imunosni sustav te spojeve prepoznaje kao toksine pa napada stanice opterećene teškim metalima. To je dobra tjelesna reakcija, no može uzrokovati teška oštećenja stanica i tkiva.

Kako potiskuju minerale i izazivaju bolesti

Teški metali u organizmu lako zamjenjuju minerale, pa će olovo zamijeniti kalcij i uzrokovati osteoporozu, no može dospjeti i do mozga, u kojem će istisnuti kalcij, željezo, magnezij i ostale vitalne elemente te, moguće, uzrokovati i neke psihičke bolesti. Kadmij, pak, lako može zamijeniti cink u muškim i ženskim reproduktivnim organima te tako pridonijeti neplodnosti.

„Teški metali su, nakon mikrobioloških opasnosti, mikotoksina i pesticida, na četvrtome mjestu ugroze zdravlja ljudi, od ukupno 22 skupine tvari koje predstavljaju opasnost. Izmjerene količine teških metala u hrani, vodi i predmetima opće uporabe su, međutim, male, ispod dozvoljenih granica“, ističe Marijan Katalenić, donedavni voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo. On smatra kako je ključna prevencija, odnosno mjerenje prisutnosti teških metala u okolišu, dodajući kako su dosadašnja ispitivanja pokazivala da su pronađene količine bile ispod maksimalno dopuštenih.

Živa u tuni i cjepivima za djecu

„Prisutnost teških metala prati se najviše u riječnim i morskim ribama te drugim organizmima jer su rijeke, jezera i mora mjesta s najvećim onečišćenjima. Svjetska zdravstvena organizacija trudnicama i dojiljama, zbog potencijalne opasnosti po dijete, ne preporučuje konzumaciju tune jer je najzagađenija živom, no kod nas su dosadašnja ispitivanja pokazala da je to zagađenje bilo ispod opasnih granica. Pitanje je bi li s takvim izmjerenim količinama posljedice osjetili čak i oni koji bi tunu jeli svakoga dana“, kaže Katalenić.

Živa je osobito opasan teški metal čije je korištenje u toplomjerima tek nedavno zabranjeno, no zato se koristi u izradi štednih žarulja, kao i u amalgamskim plombama. U skandinavskim zemljama njena je upotreba potpuno zabranjena, no drugdje nije, pa je do prije nekoliko godina bila i sastavni dio, točnije konzervans, cjepiva za djecu.

PageBreak

Kako živa u tijelu potiskuje korisne metale, prvenstveno cink, kao i selen, potrebno je uoči i nakon vađenja amalgamskih plombi u organizam unositi više tih minerala. Jednako tako, stomatolog bi trebao koristiti zaštitu za usnu šupljinu, kao i posebne sisaljke, koje će za vrijeme zamjene amalgama usisavati oslobođenu živinu paru i čestice, a staru bi plombu trebao izvaditi u jednom komadu, bez puno brušenja.

Preporuka je stomatologa da se amalgamske plombe ne zamjenjuju sve odjednom, nego svakih nekoliko mjeseci po jedna, najviše dvije, da se organizam ne bi previše opteretio isparavanjem žive iz starih plombi. Trudnice i dojilje plombe ne bi smjele uopće mijenjati, kao ni kronični bolesnici, dokle god organizam u što većoj mjeri ne očiste od teških metala.

Olovo u Hrvatskoj

Olovo je, pak, u okolišu najrašireniji teški metal koji je i u Hrvatskoj sve do prije deset godina bio dio motornih goriva. Na taj su način njegove čestice dospijevale u vodu i tlo, taložeći se tako i u voću, povrću te žitaricama. Podaci Agencije za zaštitu okoliša (AZO) pokazuju kako je olovom najzagađenije podvelebitsko područje primorske Hrvatske, dalmatinsko zaleđe te otoci Brač i Hvar.

Visoke koncentracije ovog teškog metala zabilježene su i u Gorskom kotaru, posebno na Risnjaku, čemu je uzrok atmosfersko onečišćenje. Iz tog je razloga i samoniklo bilje tih krajeva opterećeno olovom, osobito gljive jer ga apsorbiraju u većim količinama nego druge vrste.

U vodu za piće olovo može dospjeti i iz starih, olovnih cijevi, a i čest je sastojak boja. Povećane količine olova u djece mogu uzrokovati poremećaj  koncentracije, a općenito mogu uzrokovati psihičke probleme kao što su anksioznost i depresija.

Kadmij i njegovo djelovanje na bubrege i jetra

Najveće količine kadmija registrirane su na području Podravine i Posavine, kao posljedica rudarskih i industrijskih aktivnosti na tim područjima unatrag dvjestotinjak godina, a najviše koncentracije žive u tlu zabilježene su u središnjoj Hrvatskoj – na najvišim dijelovima Ivanščice i Kalnika te u višim predjelima Gorskoga kotara.

Kadmij je inače jedan od otrova u cigaretama, koji se taloži u bubrezima, jetrima i gušterači, apsorbira i u pluća te može uzrokovati nastanak karcinoma, kao i zatajenje bubrega.

Od 1990. kod nas sve manje teških metala

Uzorkovanje i ispitivanje koje je provela Hrvatska agencija za hranu pokazalo je, međutim, da se udio teških metala u životinjama i ribi na kontaminiranim područjima od 1990. godine smanjuje, a razlog je vjerojatno propast industrije, odnosno rudarstva.

Primjerice, ispitivanja 2011. godine pokazala su da je kontaminiranih uzoraka ribe bilo manje od 3 posto, a godinu dana poslije i manje od 2 posto, dok je kontaminacija mišićnog tkiva divljači iz ulova bila manja od 3,5 posto te općenito niža od EU prosjeka. Sva ispitana hrana sadržavala je određene postotke teških metala, ali unutar granice dozvoljenog, odnosno količine koje nisu opasne po zdravlje.

Pomoć vitamina i minerala

Holistički liječnik Golenhofen navodi da su teški metali posljedica modernog načina življenja pa ih svi, u određenim količinama, nosimo u tijelu. Možemo ih izbaciti pomoću kelata – umjetnih agensa koji na sebe vežu metale i izlučuju ih van, no osim detoksikacije, nužno je, napominje, i ponovno uspostaviti metaboličke procese u tijelu koje su teški metali poremetili. Stanice se mogu oporaviti samo dodatnim, pojačanim unosom minerala i vitamina, a u tom su procesu korisni i drugi dodaci prehrani.

Posebno napominje da se tijekom dijete, posta ili promjene prehrane razgrađuju masti, a kako se teški metali talože prvenstveno u mastima, dijetom se oslobađaju te dospijevaju u krvotok, što može uzrokovati akutno trovanje. Stoga, uoči i tijekom dijete treba pojačati unos minerala i vitamina, odnosno dodataka prehrani koji na sebe vežu teške metale i izlučuju ih iz organizma.

Općenito se kao najbolji dodatak – borac protiv teških metala – spominje klorofil, kojim je bogato lisnato povrće, no kako i ono samo može biti zagađeno metalima, preporuka je uzimati klorofil u prahu, odnosno algu klorelu iz organske proizvodnje. Klorela je jedan od najboljih čistača organizma, ali i vrijedan izvor željeza te joda i cinka.

Klorofil - Zeleni eliksir života

Zeolit, sauna, zeleno povrće

Prirodni mineral zeolit također je dodatak prehrani koji na sebe veže teške metale i izlučuje ih iz organizma, a preporučuje se jesti i veće količine lišća korijandra – u soku, smoothieju ili jelu – jer je i on prirodni čistač teških metala. Općenito, u prehranu treba uključiti što više „zelene“ hrane organskog podrijetla, kao i veće količine vode. Od pomoći je i boravak u sauni jer tijelo znojenjem izbacuje teške metale.

Holistička medicina, zaključuje dr. Golenhofen, godinama nastoji utvrditi uzroke oštećenja ljudskih stanica te je ustanovljeno da su teški metali, nataloženi u tijelu, jedan od najtoksičnijih faktora. „Trovanja teškim metalima, nažalost, nemaju odgovarajuće mjesto unutar konvencionalne medicine, i to treba promijeniti“, zaključuje liječnik, napominjući da je opterećenost teškim metalima mnogo češća nego što možemo zamisliti.

Želimo li, stoga, živjeti zdravije, moramo sami preuzeti odgovornost i biti svjesni okoliša u kojemu živimo, kao i hrane i vode koju unosimo u organizam te naučiti detoksicirati tijelo organskom hranom i napitcima. Svaki organizam reagira drugačije na izazove iz okoliša, no ako spadate u skupinu osjetljivih ljudi, taj posao oslobađanja od otrova vlastitom tijelu svakako trebate olakšati.