Pogrešna uvjerenja

„Za opće zdravlje bitni su ekološki uvjeti u okolini, kvalitetna prehrana, fizička aktivnost te naša stajališta i uvjerenja. Upravo stajalište gradimo u interakciji s okolinom – stvaramo uvjerenja što je ispravno, a što ne, i to prihvaćamo bez obzira na svoje potrebe. Često ta uvjerenja opstaju i dugo nakon što su se okolnosti promijenile.
Primjerice, možemo vjerovati da ljubav treba zaraditi ako nam roditelji u djetinjstvu nisu bili pretjerano naklonjeni. No u današnjim odnosima to uvjerenje više ne vrijedi, stoga svako stajalište treba neprestano preispitivati. Ipak, ako promijenim stajalište na koje su moji bližnji navikli, primjerice da moram nositi glavninu obiteljskog tereta, može doći do sukoba. No u tome treba ustrajati jer je to osnova psihičkog zdravlja. Treba sagledati svoja ograničenja i biti zadovoljan s onime što možemo učiniti u danome trenutku“, objašnjava dr. Burnać Štefok.
Dodaje da su mnoge od nas potisnule emocije jer nas ometaju. Ali one i dalje rade iznutra. Zato valja uočavati kako tjelesno ili emocionalno reagiramo, koji su naši mentalni koncepti, kakav je naš odnos s okolinom i kako se odnosimo prema svojim emocionalnim potrebama. Svijest o svemu tome omogućuje nam primjerenije izbore. Ako žena nije svjesna svojih emocija, ako sam u kontaktu samo s dobrim emocijama jer svi očekuju da budem vesela, ako potiskujem svoju ljutnju i nisam je svjesna, tijelo će uskoro početi patiti. Srce će lupati, javit će se grčevi u mišićima, bolovi, glavobolje...
Da bi prebrodila te probleme, žena mora naučiti komunicirati, tj. izražavati svoje potrebe i emocije na primjeren način, a to je posebno važno u partnerskom i obiteljskim odnosima koji su, ako ne funkcioniraju, najveći izvor kumulativnog stresa.

žena
Mare Milin žena
Ako sam ljuta, a ne mogu razgovarati, plešem

Danas više nema podjela na muške i ženske uloge kao nekada i ne treba ih podrazumijevati. Nekada je bilo primjereno da se muškarac bavi fizičkim poslovima, a žena kućanskim, no danas mora postojati dogovor. U unutarnjem svijetu postoji zbunjenost kakav bi muškarac ili žena trebali biti, ali to su samo ideje. Važno je izraziti svoje potrebe, međusobno se uvažavati i prihvatiti da su prilagodbe ponašanja s obje strane potrebne za razvoj zdrave veze.
„Nekada možda i nemamo preduvjete da bismo analizirali problematične situacije. No traumatsku energiju možemo transformirati i na druge načine, ali pod uvjetom na nađemo vremena za sebe. Kreativnim aktivnostima poput slikanja, plesa, kiparstva, pjevanja i sportskih aktivnosti negativne se emocije i misli pretvaraju u energiju stvaranja. Uz te kreativne sadržaje počinjemo se osjećati bolje.
Ako sam ljuta, ne mogu uvijek analizirati i razgovarati, ali mogu oblikovati glinu, žestoko plesati ili udarati u lopticu, izbaciti svu tu energiju. Važno je da se ta energija izrazi, da ne ostane unutra gdje nanosi štetu.
Također, važno je opuštanje u meditaciji, slušanju glazbe, toploj kupki i sl. jer tako stimuliramo dio živčanog sustava koji je odgovoran za mirovanje, čime stvaramo ravnotežu u organizmu. Obratite pozornost na misli. Pozitivna misao izaziva u tijelu pozitivan odgovor, negativna u tijelu stvara uzbunu. Provjerite svoje zaključke i misli. Često imamo misli koje našu fiziologiju tjeraju na obranu, a nismo ni provjerili stoje li ti naši zaključci, jesu li realni. Tako uludo trošimo energiju jer cijeli scenarij ostaje u glavi“, kaže dr. Burnać Štefok. Nismo ni pitali, ni provjerili, ni išta rekli.
I na kraju, napravite popis svih svojih obveza i otkrijte koliko ih na dan možete obaviti, a da vam ostane barem sat vremena samo za vas. Jer u tih je sat vremena ključ dobrog zdravlja.

Konačno sebi postanimo važne

„Često sam žene u 50-im godinama koje su mi dolazile u depresiji pitala koliko su vremena ostavljale za sebe tijekom godina. Odgovor je bio – nimalo. A onda sam ih pitala koliko bi im trebalo. Mnoge su rekle da bi im sat već bio sasvim dovoljan. Napravila sam računicu. Izračunala sam koliko su žene bile pod prevelikim opterećenjem. Uzmimo, primjerice, da je to 25 godina. Ako su svakog dana u godini sebi uskratile jedan sat odmora, to je 365 sati. Ako to pomnožim s gornjih 25 godina i podijelim s 24 sata, dobit ću brojku vrlo blisku vremenu u kojem su u depresiji. Iznenadilo me je koliko se to poklapa. Tada sam znala reći ženama: ‘Pa vi niste bolesni. Samo odrađujete kamate. Morate si dopustiti odmor, njegu i pažnju koje ste si godinama uskraćivali’“, zaključuje naša sugovornica i time govori kako nam je za zdravlje katkad potrebnija zdrava pamet nego lijekovi. A najbolji lijek je, čini se, da konačno same sebi postanemo važne.