1. Medvjeđi luk

Medvjeđi luk (Allium ursinum), poznat i kao srijemuš ili crijemuš, okusom podsjeća na češnjak, ali s jakom dozom zelene svježine. Ljut je, aromatičan, no istodobno slatkast, sočan... Jednostavno – nenadmašan. I miris mu je toliko izrazit (osobito u rano proljeće, dok je biljka još mlada) da ga je teško prikriti – ljubitelji ove samonikle delicije dobro znaju da se, nakon obilnog uživanja u medvjeđem luku, on jasno osjeća u dahu te „izlazi“ iz kože.

Unatoč tome, ne odriču se ovog zelenog divljeg blaga, i to s dobrim razlogom. Prepun minerala, vitamina (osobito C) i beta-karotena, medvjeđi luk na glasu je kao prirodni antibiotik i „podizač“ imuniteta. Moćan je čistač jetre, crijeva i bubrega, savršen za proljetnu kuru detoksikacije, lakše mršavljenje i pomlađivanje kože.

Srijemuš je cijenjen i zbog blagotvornog učinka na zdravlje maternice, a pripisuju mu se i afrodizijačka svojstva. Odavna je poznato da pomaže sniziti krvni tlak, a u novije vrijeme sve se više primjenjuje protiv ateroskleroze. Medvjeđi luk pridonosi elastičnosti krvnih žila, smanjuje upalne procese (na primjer reumatska oboljenja), a koristan je i za ublažavanje kašlja.

• Uvriježeno je mišljenje da se medvjeđi luk jede samo do cvatnje, no jestivi su svi dijelovi biljke u svim fazama rasta. Najaromatičniji su tek iznikli mladi listovi u rano proljeće, a kako rastu i razvijaju se, postupno gube žestinu okusa, no i tada imaju divnu, divlju aromu. Cvjetovi na sočnim stabljikama, a poslije i sjemenke (mogu se osušiti i samljeti), odličan su dodatak salatama. Ujesen ostaju samo lukovice što se mogu jesti sirove ili konzervirane.

• Medvjeđi luk najomiljeniji je kao svježa salata, a može se pomiješati s raznim drugim zelenim salatama. Nasjeckani srijemuš fino se slaže s kuhanim jajima ili se može dodati u omlet, kao i u tjesteninu, rižota i jela od drugih žitarica. Odlično prija i kombinacijama s krumpirom, mesom, sirom… Uklapa se i u pogače, pite, palentu, razne umake, krem-juhe... No, nastojte ga što manje termički obrađivati jer tako gubi svoju ljekovitost.

• Medvjeđi luk može se na razne načine konzervirati da bismo u njemu uživali cijele godine. Pogodan je, na primjer, za izradu pesto umaka (najjednostavniji je recept sa svježim listovima medvjeđeg luka, maslinovim uljem i solju) te za aromatiziranje soli i maslaca. Pupoljci i lukovice mogu se, poput kapara, konzervirati u maslinovu ulju ili octu. 

Tinktura za 'protočne' žile i uravnotežen tlak

Od mladog lišća medvjeđeg luka tradicionalno se izrađuje tinktura koja je (unatoč snažnom mirisu) cijenjena kao vrhunsko sredstvo za sniženje povišenog krvnog tlaka i kolesterola te „odvapnjenje“ krvnih žila. Tinktura se priprema tako što se 200 g nasjeckanih svježih listova u staklenki srednje veličine (otprilike 700 ml) do vrha prelije jakom domaćom rakijom. Zatvorite staklenku te nakon 28 dana procijedite. Jedna žličica tinkture stavlja se u pola decilitra vode te se u toj količini uzima tri puta dnevno, tijekom kure od tri tjedna. Potom treba napraviti stanku od tjedan dana, pa kure na isti način ponavljati sljedećih dva mjeseca.

Tinktura se može izraditi i od lukovica – 250 grama lukovica zgnječi se u mužaru (ili u preši za češnjak), a potom se na isti način kao u prethodnom receptu spravlja i dozira. Tinktura od lukovica nema toliko snažno djelovanje kao ona od lišća medvjeđeg luka, no prednost tinkture od lukovica može biti to što joj je miris manje snažan.

Oprez – čuvajte se 'zamjene' medvjeđeg luka sa sličnim otrovnicama

Medvjeđi luk raste u listopadnim, vlažnim, pretežno bukovim šumama, na blagim padinama u polusjeni. Na mnogim takvim mjestima u proljeće tlo je gusto obraslo lišćem medvjeđeg luka. No, na istim staništima često rastu đurđica (Convallaria majalis) i mrazovac (Colchicum autumnale), otrovne biljke koje se ne smiju jesti jer su opasne po život. Njihovi listovi vrlo su slični onima medvjeđeg luka, pa ih sa sigurnošću mogu razlikovati samo iskusni poznavatelji.

Uvriježeno je mišljenje da i neiskusniji berači mogu prepoznati medvjeđi luk po tome što (za razliku od spomenutih otrovnica) miriše poput češnjaka, ali to nije jamstvo. Naime, pri branju medvjeđeg luka prsti ubrzo poprime njegov miris, pa se i drugo, nehotice ubrano lišće može doimati mirisnim. Stoga je najsigurnije savjetovati se sa stručnjacima za ljekovito bilje i nabavljati medvjeđi luk samo iz provjerenih izvora.

2. Maslačak

U Hrvatskoj je zabilježena ukupno 21 vrsta, odnosno podvrsta maslačka, no među njima je Taraxacum officinale najistaknutiji po ljekovitosti i hranjivosti. Ova široko rasprostranjena biljka nevjerojatna je vitaminsko-mineralna riznica, počevši od vitamina A i C, željeza, kalija, fosfora... Tradicionalno se maslačak koristi za pročišćavanje i mršavljenje, kao i za mineralizaciju tijela, uravnoteženje hormonskog sustava, snižavanje povišenog šećera u krvi, ublažavanje reume i artritisa... 

• Pravo je vrijeme za salatu od mladog maslačka jer njegovo je lišće najukusnije prije cvatnje (nakon toga postaje gorče i žilavije, no i dalje se može jesti). Lišće maslačka fino se nadopunjuje s ostalim samoniklim ili kultiviranim salatama. Starije lišće (ubrano nakon cvatnje) bit će manje gorko pomiješa li se s kuhanim krumpirom, kuhanim jajima ili kuhanim žitaricama. Gorčina u starim listova ima vrlo snažan pročišćujući učinak na jetru i bubrege, što u osjetljivih osoba može izazvati blage probleme sa stolicom. Budući da starije, odnosno gorče lišće ima i snažan diuretički učinak, ako se uzima u velikim količinama, može sniziti krvni tlak, a to može smetati niskotlakašima.

• Korijen maslačka još je snažniji diuretik i čistač jetre, pa intenzivno resetira i podiže imunitet te pomaže uravnoteženju šećera u krvi. Korijen se može nasjeckati u salatu, a budući da je još gorči nego listovi, također je poželjno brati ga prije cvatnje jer je gorčina manje izražena. Od maslačkova korijena može se spraviti i napitak sličan kavi (korijen se osuši i usitni, nakratko tostira te samelje u mlincu za kavu).

• Sočna cvjetna stabljika maslačka može se dodati u salate, rižota, pečena jaja, juhe, variva... Stabljika je tradicionalno cijenjena kao sredstvo za sniženje šećera u krvi, no za takav učinak preporučuje se dnevno pojesti onu količinu stabljika čija ukupna dužina iznosi najmanje metar i pol.

• Cvjetni pupoljci maslačka mogu se konzervirati poput kapara (na isti način kao i pupoljci medvjeđeg luka). Za to ih treba ubrati dok su još mali i rastu nisko uza zemlju. Konzervirani ili svježi pupoljci također se mogu dodavati u razna jela – primjerice, fino se sljubljuju s drugim divljim povrćem u lazanjama i musakama.

• Cvjetovi maslačka fino oplemenjuju salate i razna kuhana jela. Od osušenih cvjetnih glavica (beru se dok su još zatvorene) priprema se čaj blagotvoran za dišni sustav. U narodu je poznat med od cvjetova maslačka, što je zapravo šećerni sirup okusa vrlo slična medu. I on povoljno djeluje na dišni sustav, no kako sadrži mnogo šećera, poželjnije je upotrebljavati pravi med.

Čaj za čišćenje krvi

Jednu veliku žlicu usitnjenog suhog lišća maslačka u šalici prelijte sa 2,5 dl vrele vode. Poklopite i ostavite 30 minuta, pa procijedite i pijte tijekom dana na gutljaje, u maksimalnoj količini od dvije šalice dnevno. Čaj se preporučuje za čišćenje krvi, jetre i bubrega, snižavanje povišenog krvnog tlaka i ublažavanje reume.

3. Mišjakinja

Mišjakinja (Stellaria media), poznata i kao crijevac, vrlo je rasprostranjena u vrtovima. Najčešće se smatra korovom, no riječ je o izuzetno ljekovitoj biljci koja je ujedno dobar pokrivač tla te njegov „osvježivač“ u ljetnim mjesecima. Mišjakinja ima specifičan miris koji iz vrta tjera druge korove, uključujući tvrdokornu piriku.

U proljeće su listići mišjakinje idealni za okrepu organizma, ponajprije u salatama. Prepuni su minerala (ponajviše kalija i kalcija), vrlo su sočni i ugodna okusa što podsjeća na mladi kukuruz. I stabljika mišjakinje je jestiva, no unutar stabljike čvrsta je opna, pa su mekši listići bolji odabir. 

U Hrvatskoj je zabilježeno deset vrsta mišjakinja, a sve koje rastu po vrtovima jestive su. I šumska mišjakinja (Stellaria nemorum) jestiva je, ali budući da je laici lako mogu zamijeniti sa sličnom nejestivom biljkom, trožilnom merinkom (Moehringia trinervia), bolje je držati se vrtnih mišjakinja.

• Mišjakinja je na glasu kao odlično prirodno sredstvo za mršavljenje ako se svaki dan jede u obilnijoj porciji pripravljenoj kao obična salata.

• Listići mišjakinje fino se kombiniraju s drugim namirnicama, primjerice kuhanim krumpirom i bijelim mesom, pa se tako može pripraviti bogata salata kao cjelovit obrok.  

• Mišjakinja će se odlično uklopiti i u superhranjive smoothieje poput ovoga: u blenderu zajedno izmiksajte 2 velike šake listića mišjakinje, 1 šaku nasjeckanog mladog lišća štavelja (Rumex obtusifolius), 1 šaku mladih cvjetnih stabljika maslačka, 2 datulje (prethodno namočene u vodi dva sata), 1 bananu. Prema potrebi dodajte malo vode i mrvu cimeta.

Čaj za vitkost i oporavak dišnog sustava

Jednu veliku žlicu osušene mišjakinje (zajedno sa stabljikama) u šalici prelijte sa 2,5 dl vrele vode, poklopite i ostavite da odstoji 20 minuta, pa procijedite i pijte na gutljaje, u maksimalnoj količini od dvije šalice dnevno. U narodnoj medicini ovaj čaj koristi se kod oboljenja dišnog sustava i za mršavljenje.

Više o autorici, osnivačici riječke udruge za fitoaromaterapiju Studio Martina&Natura doznajte ovdje.