Placebo - moćan pokretač iscjeljujućeg procesa

Odavno je poznato da se ljudi mogu osjećati bolje uzimajući lijekove koje smatraju djelotvornima iako ti lijekovi ne sadrže tvari koje bi farmakološki povoljno djelovale na njihovo stanje. No, već samo vjerovanje da terapija pomaže može je učiniti – uspješnom. Taj je fenomen poznat kao placebo efekt.

Upravo zbog toga lijekovi se ispituju u takozvanim dvostruko slijepim kliničkim istraživanjima – kada ni istraživači ni ispitanici ne znaju tko od ispitanika uzima pravi lijek, a tko uzima placebo pripravak identičnog izgleda, ali bez aktivnih sastojaka. To je uobičajen način da se ustanovi djeluje li ispitivani lijek.

Placebo je puno više od znanstvene metode. Općenito je placebo prisutan u svakoj terapiji. Kada netko prihvaća liječenje, to znači da od njega očekuje rezultate. Bilo da je riječ o lijekovima, psihoterapiji ili kirurškom zahvatu, ako smo tome skloni, povećavaju se izgledi za izlječenje i lakši oporavak. Placebo je vrlo moćan pokretač iscjeljujućeg procesa.

Nocebo - štetnim mislima do štetnih nuspojava

No, placebo ima i svoje naličje – nocebo, koji se popularno naziva zločestim bratom blizancem placeba. Riječ placebo potječe od latinske riječi placere (ugađati, sviđati se), a doslovce znači: ugodit ću – dakle, učinit ću dobro. Riječ nocebo pak potječe od latinske riječi nocere (štetiti), pa doslovno znači: naškodit ću. Sumnjamo li u učinkovitost liječenja i(li) ga smatramo opasnim jer smo čuli za moguće nuspojave, zbog takvog stava ishod terapije može biti lošiji od očekivanog.

Kako djeluju placebo i nocebo pokazuju dva poznata primjera u istraživanjima. Kada su ispitanici, ne znajući, umjesto lijeka dobivali šećernu pilulu, mnogi od njih osjećali su se bolje. Kada je, pak, ispitanicima rečeno da su uzeli sredstvo koje izaziva povraćanje – a zapravo su dobili samo slatku vodu – velika većina njih je povraćala. Očito je snaga uma takva da najčešće dobijemo baš ono što očekujemo.

Znanstveno je dokazano da placebo i nocebo potiču biokemijske promjene u živčanom, hormonskom i imunosnom sustavu, što može dovesti do poboljšanja ili pogoršanja zdravstvenog stanja.

Zbog toga su liječnici često u dilemi kako upozoriti pacijenta na moguće nuspojave terapije – s jedne strane, bolesnici tako mogu postati skloniji pojavi noceba, a s druge strane, trebaju imati pravo da potpuno razumiju terapiju i samostalno odlučuju o svom liječenju.

Jesmo li sami odgovorni za svoje izlječenje?

No, usredotočenost na eventualne nuspojave često dovodi do preuveličavanja onih promjena u organizmu, koje su inače uobičajene, što može pacijenta uvući u začarani krug crnih misli i straha. To je osobito izraženo tijekom onkoloških i psihijatrijskih terapija jer se one smatraju osobito teškima. No, sve je više znanstvenih dokaza da nocebo može opasno „zablokirati“ ljude i u bilo kojem drugom slučaju – primjerice, povećava mogućnost nuspojava cjepiva te pogoršava simptome intolerancije na hranu, alergije, erektilne disfunkcije...

Stoga je potrebno da medicinski stručnjaci vrlo pažljivo, biranim riječima, objasne pacijentima što mogu očekivati od terapije, ističući pritom njezino povoljno djelovanje, a samim time povećavajući placebo učinak. Suosjećanje, podrška i optimistična očekivanja liječnika ključni su za uspjeh svake terapije.

Bolesnici pak moraju osvijestiti da su i sami odgovorni za proces izlječenja. Ne pristupajte nijednoj situaciji negativno i ne oblikujte svoja očekivanja na osnovi tuđih iskustava. Svatko je poseban, i upravo zato vlastitom snagom i samopouzdanjem možete poboljšati svoje zdravlje.