Naša životna os

Uzmemo li u obzir da su um i tijelo neraskidivo povezani, uvidjet ćemo da fizičke tegobe mogu imati i svoju psihološku komponentu. Kad nismo spremni nešto osjetiti ili doživjeti u svijesti, ako to potisnemo jer nam je neprihvatljivo i bolno, ono se može manifestirati na tijelu. To tvrdi i dr. Ruediger Dahlke, Sensin kolumnist koji se bavi upravo ovakvom vezom uma i tijela. U svojim je radovima puno govorio i o kralježnici i porukama koje nam šalje.

Naša leđa, uzduž čije se sredine proteže kralježnica, središnja su struktura našega tijela i oko njih se sve okreće – ona su naš orijentir prema svijetu, naša životna os. Na vrhu kralježnice sjedi glava koja se okreće poput globusa, ali samo ako je kralježnica sasvim pokretna.

Od neiskrenosti do egzistencijalnih pitanja

Dijelovi naše kralježnice, dakle naše životne osi, koji više nisu na svome mjestu moraju ponovo biti namješteni kako bismo svoj život vratili u red. Kiropraktičar to može učiniti samo na tjelesnoj razini, a na pojedincu je da sam stvari vrati na pravo mjesto (u prenesenom smislu) i uspješno riješi svoj problem.

Tako je kralježnica, kao i ostali organski sustavi – prema knjizi Ruedigera Dahlkea Bolest kao simbol – iskrenija nego što bi to mnogi voljeli i problemi s njome ukazuju na teme koje se kreću od (ne)iskrenosti do opterećenosti egzistencijalnim pitanjima.

Kada je riječ o središnjim temama oko kojih se život vrti, tada naša kralježnica (životna os, orijentir prema svijetu) postaje svojevrsna pozornica na kojoj će se odigrati poučan kazališni komad koji bi pojedinca trebao nagnati na primjenu i integraciju naučenoga gradiva.

Povezuje i miri suprotnosti

Kralježnica je, cjelokupno gledano, organ koji je karakterističan po dijametralnim suprotnostima zato što se sastoji od tvrdih kralježaka i mekih, prilagodljivih međukralježničkih diskova koji se naizmjence nižu. Osim toga, ima spiralni oblik koji vodi iz jedne krajnosti u drugu. Kralježnica može i mora povezati i pomiriti puno suprotnosti, poput stabilnosti i pokretljivosti, tj. fleksibilnosti.

U njemačkom jeziku pojam kralježnice donosi pravu simboliku (dr. Ruediger Dahlke je s njemačkog govornog područja). Wirbel-Säule, njemački naziv za kralježnicu, ima dvostruko značenje i nosi u sebi spomenutu ambivalentnost. Riječ Wirbeln znači: vrtjeti se – igra je rasplesanog derviša, a riječ Säule znači: stup – koji ne nosi samo težinu glave i gornjeg dijela tijela nego i breme našeg postojanja.

Međuigra muške i ženske energije

„Na kralježnici se lako može iščitati međuigra arhetipske ženske snage, koja daje meku i podatnu prilagodbu i pokretnost, i arhetipskog muškog, koje na statičan, ustrajan način uvodi tvrdoću i postojanost u igru života.

Pri takvoj napetosti može se dogoditi prolaps diska, kada se arhetipsko meko žensko (disk) nađe između dviju tvrdih muških bandaža (kralješci) i bude zgnječeno, sravnjeno. Ukoči li se zbog toga vrat pa osoba ne može okrenuti glavu nadesno, na mušku stanu, to znači da ima problema sa svojim muškim aspektom i obrnuto”, objašnjava Dahlke.

Simbolika kralježnice

DISKOVI. Međukralježnički diskovi, koji nemaju vlastitu opskrbu krvlju, hrane se difuzijom, što znači da hranjiva tekućina iz okolnih tkiva može u njih prodrijeti samo u opuštenom, ležećem položaju. Bez opuštanja, dakle, nema napajanja životnom energijom. Ako smo kruti i napeti, iscrpit ćemo svu životnu energiju iz vlastite srži.

Upravo smo zbog opuštanja ujutro jedan, dva centimetra viši nego navečer, kad pod opterećenjem težine vlastitog tijela, ali i našeg bivanja, nedvojbeno klonemo. Dan ovdje predstavlja i cjelokupni život, jer i tijekom života klonemo pod opterećenjem i u sumrak života smo za jedan vidljiv dio nedvojbeno niži, a, nadajmo se, i ponizniji nego na početku.

Kralježnica, kao i svaki drugi dio tijela, prema Dahlkeovoj knjizi Bolest kao simbol, preuzima ulogu pozornice na kojoj se vidljivo odrađuju zadaci koje naša duša odbija. Moramo li se učiti poniznosti zbog pretjerano razvijenoga ega koji nije autentičan, to možemo činiti svjesno ili pak nesvjesno – putem tijela. Odbijemo li učiti ovu lekciju u želji za lažnom veličinom, tijelo bi nam je moglo pokazati pogrbljenošću. Ne uvidimo li svoja pretjerana nastojanja vođena egom, tijelo će morati samostalno utjeloviti ovu temu, tako što će sebe umanjiti.

PageBreak
VRATNA KRALJEŽNICA, RAMENA I RUKE. Različite teme odražavaju se kroz različite razine kralježnice. Gore, u dijelu vratne kralježnice, većinom se skuplja preopterećenost svakodnevnim sitnicama i odražava se bolovima u ramenima i rukama. Od takvih bolova često pate kućanice koje za svoje bezbrojne, sporedne poslove poput, primjerice, vozačice za djecu, spremačice, kuharice ili osobne tajnice, ne dobivaju gotovo nikakvo priznanje, a još manje plaću.

Vratna kralježnica izraz je pokretljivosti, tj. prilagodljivosti naše „centrale“, i ona nam jamči pregled nad situacijom. Ako je kralježnica blokirana, naša glava ne vidi cjelovitu sliku – onu vanjsku, ali i onu sazdanu od naših unutarnjih stavova. Ne želimo li osvijestiti da gledamo jednostrano, kralježnica će nam to pokazati.

Ne možemo li, zbog pomaka kralježaka koji simboliziraju neadekvatne poteze u životu, okrenuti glavu na jednu stranu jer nas boli, treba se zapitati i što je to što ne želimo vidjeti u svom životu. Pri tome se lako da otkriti jesmo li isključili lijevu arhetipsku žensku stranu stvarnosti ili njenog desnog, muškog pandana. Bolovi nam privlače pažnju na onu stranu na koju ne želimo gledati i prisiljavaju nas da promotrimo onaj dio sebe koji smo odbacili.

Tvrdoglavi ljudi, kako kaže Dahlke, vole pustiti glavu da visi, a oholi je zabaciti unatrag; glava nagnuta ulijevo govori o skrivenoj nježnosti, a nadesno o strogosti. Položaj glave na prvi pogled otkriva puno više o nama nego što bi neki voljeli. Naša je zadaća balansirati u sredini, između ekstrema. Kad u tome ne uspijemo, nastupaju simptomi.

LUMBALNA KRALJEŽNICA. Nadalje, u dijelu lumbalne kralježnice u kojem se nalazi cijela težina gornjeg dijela tijela, skupljaju se svi egzistencijalni problemi koji su povezani s težinom života.

SPONDILITIS. Kod spondilitisa bolest okošta cijelu kralježnicu i na taj način ona postaje isključivo Säule ili stup. Meki i prilagodljivi pokretni aspekt kralježaka podliježe koštanoj tvrdoći te se kralježnica pretvara u bambusov štap. Ova okoštana struktura otkriva da se u ovom životu više ništa ne može okretati ni vrtjeti, nego se samo može (pod)nositi i mora se trpjeti.

Osobe s ovim stanjem često imaju uvjerenje da nisu u stanju nešto promijeniti. A ne možemo li promijeniti blokirajuća uvjerenja ili zabrane, onda ih moramo trpjeti. Pronađemo li uzrok za to određeno uvjerenje i uklonimo li ga na psihičkoj razini, to može donijeti i tjelesnu promjenu. Osobu pritom treba ohrabriti.

Kada bismo upitali osobu s ovim problemom koje su njene životne teme, neriješeni problemi, najvjerojatnije ne bi znala odgovoriti. Ukazala bi na tjelesni problem, ali bi joj bilo teško povezati ga s dubokim osobnim problemima jer su oni toliko potisnuti da su u stanju pokazati se samo preko simptoma. Za rješenje problema potrebno je naći poveznicu, rješavati probleme duše da bi se opustilo tijelo.

PREVIŠE POGRBLJENA ILI PREVIŠE USPRAVNA LEĐA. Ako imate izuzetno neravnu kralježnicu u obliku dvostrukog slova S, tada je interpretacija i više nego očita. Iskrivljena kralježnica gotovo da viče da nešto činimo krivo dok se naša uspravljenost povezuje s iskrenošću i stajanjem iza vlastitih stavova. Nekoć su vlasnici svoje robove noću kažnjavali tako što bi ih zgrbljene utamničili  da bi ih ponizili i pokazali im kako su nemoćni uspraviti se kada oni to požele i ići svojim putom.

S druge strane, pretjerano ravan i uspravan čovjek također je promašio harmoničnu zlatnu sredinu i pretjeruje s ispravnošću. Njemu nedostaje fleksibilnosti, međutonovi se ne pojavljuju često u njegovom životu. Čak i principijelni ljudi, kojima nedostaje potrebna doza poniznosti, mogu razviti vidljive probleme na kralježnici.

BOLOVI U LEĐIMA ZBOG SAGORIJEVANJA. Sve češće danas nailazimo i na osobe s bolovima u leđima u okviru burnout i boreout (dosada) sindroma. Leđa ovdje ukazuju na pritisak s kojim se ovi pojedinci moraju nositi, ali isto tako i na težinu i teret koji moraju vući. Ako se pretjerano ubijamo od posla, unutar područja koje ne hrani našu dušu i ne pruža nam nikakav životni smisao, tada ćemo to osjetiti na svojim leđima i u konačnici će nas to dovesti do „duševnog infarkta“.

Zaključno, na svojim leđima i njihovom središtu, našoj životnoj osi, možemo gotovo sve očitati, primjerice kako se odnosimo prema pravilima igre koje nam život postavlja, koliko su svi naši dijelovi integrirani (ili su pogurani u sjenu) i od kojih životnih principa patimo, umjesto da ih iskoristimo za vlastiti razvoj.