Kralježnica, u prenesenom smislu, simbolizira središnje teme u našem životu. Doznajte kako povezati bolove u leđima i iskrivljenja kralježnice sa zaboravljenim dijelovima svoje osobnosti koji traže da ih priznamo i prihvatimo
Naša životna os
Uzmemo li u obzir da su um i tijelo neraskidivo povezani, uvidjet ćemo da fizičke tegobe mogu imati i svoju psihološku komponentu. Kad nismo spremni nešto osjetiti ili doživjeti u svijesti, ako to potisnemo jer nam je neprihvatljivo i bolno, ono se može manifestirati na tijelu. To tvrdi i dr. Ruediger Dahlke, Sensin kolumnist koji se bavi upravo ovakvom vezom uma i tijela. U svojim je radovima puno govorio i o kralježnici i porukama koje nam šalje.
Naša leđa, uzduž čije se sredine proteže kralježnica, središnja su struktura našega tijela i oko njih se sve okreće – ona su naš orijentir prema svijetu, naša životna os. Na vrhu kralježnice sjedi glava koja se okreće poput globusa, ali samo ako je kralježnica sasvim pokretna.
Od neiskrenosti do egzistencijalnih pitanja
Dijelovi naše kralježnice, dakle naše životne osi, koji više nisu na svome mjestu moraju ponovo biti namješteni kako bismo svoj život vratili u red. Kiropraktičar to može učiniti samo na tjelesnoj razini, a na pojedincu je da sam stvari vrati na pravo mjesto (u prenesenom smislu) i uspješno riješi svoj problem.
Tako je kralježnica, kao i ostali organski sustavi – prema knjizi Ruedigera Dahlkea Bolest kao simbol – iskrenija nego što bi to mnogi voljeli i problemi s njome ukazuju na teme koje se kreću od (ne)iskrenosti do opterećenosti egzistencijalnim pitanjima.
Kada je riječ o središnjim temama oko kojih se život vrti, tada naša kralježnica (životna os, orijentir prema svijetu) postaje svojevrsna pozornica na kojoj će se odigrati poučan kazališni komad koji bi pojedinca trebao nagnati na primjenu i integraciju naučenoga gradiva.
Povezuje i miri suprotnosti
Kralježnica je, cjelokupno gledano, organ koji je karakterističan po dijametralnim suprotnostima zato što se sastoji od tvrdih kralježaka i mekih, prilagodljivih međukralježničkih diskova koji se naizmjence nižu. Osim toga, ima spiralni oblik koji vodi iz jedne krajnosti u drugu. Kralježnica može i mora povezati i pomiriti puno suprotnosti, poput stabilnosti i pokretljivosti, tj. fleksibilnosti.
U njemačkom jeziku pojam kralježnice donosi pravu simboliku (dr. Ruediger Dahlke je s njemačkog govornog područja). Wirbel-Säule, njemački naziv za kralježnicu, ima dvostruko značenje i nosi u sebi spomenutu ambivalentnost. Riječ Wirbeln znači: vrtjeti se – igra je rasplesanog derviša, a riječ Säule znači: stup – koji ne nosi samo težinu glave i gornjeg dijela tijela nego i breme našeg postojanja.
Međuigra muške i ženske energije
„Na kralježnici se lako može iščitati međuigra arhetipske ženske snage, koja daje meku i podatnu prilagodbu i pokretnost, i arhetipskog muškog, koje na statičan, ustrajan način uvodi tvrdoću i postojanost u igru života.
Pri takvoj napetosti može se dogoditi prolaps diska, kada se arhetipsko meko žensko (disk) nađe između dviju tvrdih muških bandaža (kralješci) i bude zgnječeno, sravnjeno. Ukoči li se zbog toga vrat pa osoba ne može okrenuti glavu nadesno, na mušku stanu, to znači da ima problema sa svojim muškim aspektom i obrnuto”, objašnjava Dahlke.
Simbolika kralježnice
DISKOVI. Međukralježnički diskovi, koji nemaju vlastitu opskrbu krvlju, hrane se difuzijom, što znači da hranjiva tekućina iz okolnih tkiva može u njih prodrijeti samo u opuštenom, ležećem položaju. Bez opuštanja, dakle, nema napajanja životnom energijom. Ako smo kruti i napeti, iscrpit ćemo svu životnu energiju iz vlastite srži.
Upravo smo zbog opuštanja ujutro jedan, dva centimetra viši nego navečer, kad pod opterećenjem težine vlastitog tijela, ali i našeg bivanja, nedvojbeno klonemo. Dan ovdje predstavlja i cjelokupni život, jer i tijekom života klonemo pod opterećenjem i u sumrak života smo za jedan vidljiv dio nedvojbeno niži, a, nadajmo se, i ponizniji nego na početku.
Kralježnica, kao i svaki drugi dio tijela, prema Dahlkeovoj knjizi Bolest kao simbol, preuzima ulogu pozornice na kojoj se vidljivo odrađuju zadaci koje naša duša odbija. Moramo li se učiti poniznosti zbog pretjerano razvijenoga ega koji nije autentičan, to možemo činiti svjesno ili pak nesvjesno – putem tijela. Odbijemo li učiti ovu lekciju u želji za lažnom veličinom, tijelo bi nam je moglo pokazati pogrbljenošću. Ne uvidimo li svoja pretjerana nastojanja vođena egom, tijelo će morati samostalno utjeloviti ovu temu, tako što će sebe umanjiti.
