Napinju se mišići, tlak raste...

I znanost novijeg vremena prepoznaje da pomoću misli i emocija možemo upravljati tijelom i cjelokupnim zdravljem. Time se bavi psihoneuroimunologija, grana znanosti koja proučava povezanost emocija s djelovanjem imunosnog, živčanog i endokrinog sustava. Moglo bi se reći da su misli i emocije prvi korak prema tjelesnim reakcijama. Svaki put kada nešto pomislimo, to izaziva određenu emociju koja pokreće određenu tjelesnu reakciju.

Tako nam se, primjerice, zbog ljutnje napinju mišići, a krvni tlak raste; tuga uzrokuje suze koje nas mogu opustiti; sreća izaziva smijeh koji nas može energetski napuniti... Jednako tako, kada smo prestrašeni ili nervozni, usta nam se suše, a dlanovi znoje. No kako mijenjamo svoje misli, tako će se promijeniti i tjelesne reakcije na njih, smatraju ajurvedski mudraci koji su oduvijek isticali da um upravlja tijelom. Um je odgovoran za percepciju, razmišljanje, razumijevanje i odlučivanje.

Koje se emocije odražavaju na koje organe?

Emocionalni toksini

Negativno razmišljanje, stoga, slabi ojas (snagu), tejas (unutarnji sjaj) i pranu (životnu energiju), a na fizičkoj razini imunosni sustav, slezenu i ostale, za život važne organe. Također, ova tisućljetna znanja na negativne osjećaje gledaju kao na emocionalne toksine.

Ako ih ne izbacimo iz tijela unutar određenog vremena, mogu uzrokovati razvoj duševnih poremećaja, poput neuroze ili depresije. Ako ova stanja i nakon toga nastavimo ignorirati, lako je moguće da će se razviti u teže duševne poremećaje.