Do hormonalnog disbalansa najčešće dolazi kada nastupi greška u komunikaciji, do koje može doći iz mnogobrojnih razloga, dok su greške u obradi pristiglog signala u stanicama odgovorne i za mnogobrojna teška oboljenja (poput dijabetesa, autoimunih oboljenja, karcinoma…). Širok je spektar izazivača, uzročnika hormonalnog disbalansa, a ako pažljivo promotrimo, gotovo da se svakodnevno družimo s njima. Navest ću nezaobilazne:
Endokrini disruptori – sintetičke supstance koje direktno utječu na naš endokrini sustav, a čovjek ih svakodnevno ispušta u životnu sredinu i procjenjuje se da ih ima više od 100.000. Prisutni su svuda, od naših domova, preko njiva i rijeka, do zraka. Imaju direktan utjecaj na endokrini sustav, imitirajući ili remeteći prirodne hormone koji kontroliraju naš rast, razvoj, funkcije organizma, plodnost… Često se ukazuje na postojanje preko 3000 raznoraznih pojačivača ukusa, konzervansa, aditiva, boja… (npr. neki od aditiva imitiraju rad estrogena – ksenoestrogeni).
Stres – kao da je obavezan „suputnik” svakog od nas, a zašto?! Ponekad ga, nesvjesno, grčevito vezujemo za sebe, ne puštamo, misleći kako ne možemo drugačije i kako je takvo ponašanje dio naše prirode. Stres može nastati kao posljedica bolnih nadražaja izazvanih bilo kojom vrstom fizičkog stresa ili oštećenja tkiva. Zatim zbog emotivne napetosti – mentalni stres, koji izuzetno brzo povećava nivo ACTH (hormon koji luči adenohipofiza kako bi stimulirala nadbubreg da luči kortizol, „hormon stresa”). Ovaj ozloglašeni kortizol u stvari pokreće seriju metaboličkih efekata koji ublažavaju štetna djelovanja stresnog stanja. I pored toga djeluje povratno na hipofizu da umanji njegovu sekreciju, no često su stresni stimulusi jači i nadvladaju to povratno inhibicijsko svojstvo, pa zato više puta tijekom dana prouzrokuju periodične poraste sekrecije kortizola ili produžavaju njegovo lučenje za vrijeme kroničnog stresa.
Niz hormona stoji iza psihičkih i fizičkih reakcija na stres. Na primjer, razmjera kortizol/DHEA je odličan biološki marker stresa i starenja. Kortizol je katabolički hormon, kada je povišen uzrokuje anksioznost, kronični zamor, oslabljeno pamćenje, lošu koncentraciju…
Bez sumnje, ne primjećujući, nažalost, često sagorijevamo, trošeći i tjelesne i duhovne resurse u svakodnevnoj trci, gubeći sebe zarad ostvarenja ciljeva koje smo sami postavili ili su nam postavljeni. Naš svakodnevno preveliki spisak obaveza, neplaćenih računa, razmirica, propali dugo planirani odmor podižu nivo kortizola, što nikako ne odgovara našem tijelu.
Stresom narušavamo mnogobrojne procese koji teže održavanju stabilnosti u tijelu i drastično povećavamo proizvodnju slobodnih radikala (endogeni izvor slobodnih radikala u tijelu), da u jednom trenutku nismo u stanju niti proizvesti niti unijeti dovoljno antioksidansa kako bismo spriječili oksidativni stres.
Kako znamo da je kortizol visok i bez odlaska u laboratorij?
• grickamo nokte ili olovku;
• česte pojave groznica;
• ne kontroliramo nagon prema hrani;
• redovno osjećamo grč, bol ili slabost u mišićima;
• umor nas ne napušta;
• borimo se i da zaspimo i da ostanemo budni;
• postajemo zaboravni;
• teško se koncentriramo;
• čini nam se da se češće razbolijevamo ili duže bolujemo od drugih.
Lijekovi – neki lijekovi također mogu uzrokovati hormonalni disbalans, npr. ometati proizvodnju ženskih spolnih hormona sintetičkom verzijom estrogena i progesterona.
Kandida – gljivica s kojom se često susrećemo, a smanjuje sekreciju estrogena, također može biti pokretač hormonalne neravnoteže u organizmu.
Kofein koji većinom konzumiramo, no u svemu treba imati mjeru, jer s nekoliko šalica kave dnevno možemo izbaciti hormone iz balansa, kao i s fizičkom neaktivnošću, pušenjem, alkoholom, nespavanjem…