Gljivica Candida albicans prirodno nastanjuje naše tijelo, no često se otme kontroli uslijed stresne i neuredne svakodnevice uzrokujući ne samo ginekološke nego i brojne druge tegobe. Povratak sebi najbolji je put mirnog suživota s kandidom.

Mnoge žene iskusile su koliko može biti iscrpljujuća borba s kandidom, upornom gljivicom koja je među najčešćim uzročnicima vaginalnih infekcija. Upravo zato kandida se poistovjećuje s ginekološkim problemima, ali njezin utjecaj na zdravlje puno je dalekosežniji.
Rod Candida obuhvaća brojne vrste gljivica, a u ljudskom organizmu najzastupljenija je Candida albicans koja je prirodno prisutna na koži i sluznicama. Kada tjelesni obrambeni sustav normalno funkcionira, kandida je neškodljiva jer je pod kontrolom takozvanih dobrih bakterija. No, ako je imunosni sustav oslabljen, kandida se počinje pretjerano razmnožavati. Narušava se ravnoteža između dobrih bakterija i kandide te ona izaziva infekciju zvanu kandidijaza.

Osjetljiva vaginalna flora

Kod žena se kandidijaza često razbukta u vaginalnom području jer je tamo mikrobiološka ravnoteža vrlo osjetljiva. U rodnici se nalaze laktobakterije ili laktobacili, poznati i kao Döderleinovi bacili, koji proizvode mliječnu kiselinu važnu za održavanje normalne kiselosti rodnice. Na tome se temelji njezina sposobnost samočišćenja i obrane od štetnih mikroorganizama. No, mnogo toga može poremetiti vaginalnu floru, počevši od nepravilne prehrane, stresa i uzimanja antibiotika. Kandidijazu potiču i neke bolesti (npr. dijabetes), kao i hormonske promjene, uključujući one što nastaju u trudnoći, ili uslijed uzimanja oralne kontracepcije.

„Ako se zbog narušene kiselosti u rodnici kandida počne prekomjerno razmnožavati, često se pojavljuje svrbež, a obično ga prati crvenilo stidnice i pojačan iscjedak koji se najčešće opisuje kao grudičast ili sirast. Postane li kandidijaza kronična, nerijetko se događa da je manje zamjetan iscjedak, a izraženiji su svrbež, iritacije i promjene na koži i sluznici spolovila. To mogu biti simptomi i drugih genitalnih infekcija, a ne samo kandidijaze. Često nastaje takozvana miješana infekcija u kojoj je kandida 'paravan' za bakterije poput klamidije i ureaplazme, ili za HPV, odnosno humani papiloma virus. Nužan je ginekološki pregled da bi se pouzdano ustanovilo kakva je točno infekcija posrijedi i koji je najprikladniji način liječenja“, kaže dr. Nataša Šemnički iz zagrebačke Poliklinike Artemeda.

Kombinirana terapija

Specijalistica ginekologije i opstetricije – koja u svom radu primjenjuje načela integrativne medicine kombinirajući konvencionalno ginekološko liječenje s fitoaromaterapijom, mikronutricijom i drugim znanstveno priznatim metodama – upozorava da se vaginalna flora može poremetiti i neumjerenom primjenom probiotičkih vaginaleta u čijem su sastavu već spomenuti laktobacili važni za uravnoteženu kiselost rodnice.

„U praksi često viđam da žene pretjeruju s vaginaletama koje sadrže laktobacile, misleći da će se brže riješiti tegoba, a zapravo narušavaju kiselost rodnice, pa se kandida i dalje može pojačano množiti. Stoga pacijenticama ne preporučujem probiotičke vaginalete s laktobacilima u kontinuiranoj primjeni dan za danom, nego u sklopu kombinirane terapije. Najučinkovitijom se pokazala terapija koju započinjemo klasičnim vaginaletama što brzo suzbijaju gljivice, a potom potičemo obnovu vaginalne flore kombinacijom probiotičkih vaginaleta i takozvanih aromavaginaleta što sadrže eterična i biljna (bazna) ulja“, navodi ginekologinja.

Personalizirane vaginalete

Dodaje da sastav aromavaginaleta treba biti prilagođen trenutačnom stanju vaginalne sluznice. Ako je vrlo osjetljiva i oštećena uslijed dugotrajnih upala, vaginalete s eteričnim uljima mogu izazvati peckanje i žarenje sluznice, ali i mučninu i povraćanje, čak i povišenu tjelesnu temperaturu. Stoga se najprije primjenjuju vaginalete koje sadrže biljna, odnosno bazna ulja, a kada se sluznica dovoljno oporavi, u terapiju se mogu uvesti i vaginalete s eteričnim uljima.

„U ljekarnama se mogu naći vaginalete proizvedene prema standardiziranim recepturama na bazi prirodnih ulja, ali se prema preporuci liječnika i fitoaromaterapeuta mogu izraditi i personalizirane vaginalete, posebno prilagođene svakome ponaosob. One su najbolje rješenje jer točno odgovaraju potrebama pojedine pacijentice“, objašnjava ginekologinja.

Ključna uloga crijeva

Dr. Nataša Šemnički ističe da se problem kandide nipošto ne može sagledavati samo u ginekološkim okvirima, nego na razini cijeloga tijela, s posebnim naglaskom na crijeva koja su ključna za rad svih tjelesnih sustava i obranu od bolesti.

„Iza vaginalne kandidijaze u pravilu stoji i crijevna infekcija kandidom. Štoviše, vaginalna flora djelomično se poklapa s crijevnom florom na način da se upale mogu 'seliti' među njima. Stoga je poželjno terapiju vaginaletama nadopuniti uzimanjem olekapsula – oralnih pripravaka s eteričnim uljima – da bi se istodobno djelovalo na uravnoteženje vaginalne i crijevne flore“, napominje ginekologinja.
Oleokapsule se uzimaju na usta na uobičajen način kao i druge vrste kapsula te su u ljekarnama dostupne u obliku raznih standardiziranih pripravaka. No, baš kao i već spomenute aromavaginalete, najučinkovitije su ako se izrade personalizirano, za određenu osobu.

Biljni detoks

Osobito djelotvornima protiv kandide pokazale su se vaginalete koje sadrže eterično ulje čajevca te oleokapsule s eteričnim uljima mravinca i klinčića, kaže dr. Šemnički. Napominje da se kombinacija prirodnih vaginaleta i oleokapsula dodatno može pospješiti ako se u liječenju koriste i fitoterapijske tinkture ili čajevi.

Primjerice, vrlo je blagotvoran čaj od mješavine vrkute (suzbija gljivice) i nevena (djeluje protuupalno i uravnotežuje rad crijeva). Dobro će doći i detoks pomoću biljaka što potiču rad jetre i bubrega, poput čička, maslačka i koprive, jer pri upalama nastaje mnogo toksina i otpadnih tvari koje treba što prije „isplahnuti“ iz tijela, ističe ginekologinja koja liječenje provodi u suradnji s fitoaromaterapeutom i nutricionistom, a često primjenjuje i frekventnu terapiju koja se temelji na metodi biofeedbacka, odnosno biološke povratne veze.