Je li vrijeme za oprost?

Kao kad nosite cipele koje vas stalno žuljaju

Kao kad nosite cipele koje vas stalno žuljaju i redovito na bolno mjesto stavljate flaster, a zaboravljate iz cipele izvaditi kamenčić koji stalno stvara nove žuljeve – tako je i opraštanje roditeljima rad na uzrocima naših boli. Jednom kad izvadite kamenčić, više neće biti ni rana u vašim novim koracima i novim životnim iskustvima.

Opraštanje - proces koji vi započinjete pogledom u djetinjstvo

Opraštanje drugima je oslobađajući, prosvjetljujući čin, jasan znak duhovnoga rasta u postizanju unutarnjeg mira. Posebno je ljekovito opraštanje roditeljima jer su upravo ožiljci i rane koje su nam oni nanijeli najdublji, a time i najbolniji.

Osim toga, ako niste proradili, osvijestili, razumjeli i oprostili roditeljima njihovo ponašanje u prošlosti, postoji velika vjerojatnost da upravo te osobine danas spavaju negdje duboko unutar vas. Naime, tek kad uspijete oprostiti drugima, a zatim sebi, možete na kvalitetan, suštinski način dopustiti svojoj djeci da griješe i opraštati im. A potom i djecu, primjerom koji im sami dajete, učiti da opraštaju drugima.

Tako opraštanje predstavlja proces koji vi započinjete pogledom u svoje djetinjstvo, a isti proces nastavit će vaše dijete kad i samo jednom postane roditelj, zagledan u vas danas, započinjući svoj osobni proces opraštanja...  Ukratko, proces započinjete vi, ali se on nastavlja na vaše dijete i prenosi se na vaše buduće potomke.

Dar sebi

Opraštanje je dio samoozdravljenja. To je proces, ne može se odigrati preko noći jer ni sve ono što zamjerate svojim roditeljima nije nastalo preko noći. Na ovom putovanju opraštanja proći ćete kroz brojne faze: osvještavanje da danas imate određene teškoće upravo zbog odnosa s roditeljima, osjećaj ljutnje, osjećaje tuge i nepravde (uskraćeni ste za sve ono što mislite da vam je pripadalo i da ste zaslužili, a niste to imali) sve do istinskog razumijevanja razloga takvog njihovog ponašanja – prihvaćanja njih takvih kakvi su bili i sebe danas takvih kakvi jeste.

Ipak, opraštanjem ne činite uslugu svojim roditeljima, nego sebi. To je način da poboljšate vlastito zdravlje jer je prolongirana ljutnja toksična za psihofizičko funkcioniranje, a može biti i uzrok brojnih oboljenja. S druge strane, osobe koje uspijevaju lakše oprostiti – jer im je možda jasnije zašto je to važno ili imaju manje gorak teret koji trebaju oprostiti – već time što se osjećaju bolje u vlastitoj koži, imaju bolji imunitet, a time su i otpornije na razne bolesti.

Što zapravo opraštamo?

Roditelji su nam prenijeli svoja uvjerenja, uzrokovali određene događaje, opteretili nas raznim očekivanjima... Zapravo, činili su nam sve ono što i mi danas činimo svojoj djeci. Bezbroj je primjera, čak i u svakodnevici, gdje se primjećuje naš utjecaj na dijete. Na primjer, kad mu kažete da spremi svoju sobu i ono to učini, vi ćete možda biti nezadovoljni krajnjim rezultatom jer nije to učinilo onako kako ste vi, najvjerojatnije potpuno nesvjesno, očekivali.

Ovakvim ponovljenim iskustvima iz različitih situacija dijete će steći dojam da je vama nemoguće udovoljiti ili da o njemu mislite kao da je nedovoljno dobro iako vama to nije bilo ni na kraj pameti. Tako vaše nesvjesno ili neizgovoreno očekivanje može biti okidač za nešto što će sutra vaše dijete morati oprostiti vama.

Lako sada mogu zamisliti kako mi govorite da vi to radite iz najboljih namjera prema djetetu. I to mi je potpuno jasno, ali i vaši su roditelji imali najbolje namjere prema vama, zar ne? Najvjerojatnije, ni oni nisu bili svjesni svojih pogrešaka, niti znaju što im sve i koliko mnogo toga zamjerate.

PageBreak

Ako imate priliku, pogledajte u prošlost. Kakvi su bili roditelji vaših roditelja? Kad budete razumjeli uvjete njihovog odrastanja, koji sigurno nisu bili laki, porast će vaše razumijevanje prema njima kao osobama koje nisu imale mnogo izbora u kakve će osobe izrasti. Odnosno, više ćete ih razumjeti kao individue za sebe, potpuno neovisno od njihove roditeljske uloge. Ovo je razumijevanje oblik ljubavi koji dosad niste imali.

Naime, dok ste bili uzrasta do 5 - 6 godina, kad se odnosi s roditeljima najviše utiskuju u strukturu ličnosti djeteta, voljeli ste ih zato što su to bili vaši mama i tata. Mislili ste o njima kao o superbićima, vjerovali ste u sve što su vam rekli, pomislili ili od vas očekivali. Odnosno, osjećali ste prema njima čistu, dječju, nevinu, potpuno nesvjesnu ljubav. Postupno je njihov utjecaj na vas slabio, ali do tada je baza već bila formirana. Ali sada, ovim novim osvještavanjem, imate priliku da ih zaista svjesno zavolite.

Moramo li oprostiti?

Bilo bi poželjno, ali ne morate. Izrazito je teško oprostiti roditeljima patološkim kontrolorima ili zlostavljačima, i potrebno je mnogo vremena, uz terapeutsku pomoć, da se sagledaju njihove posljedice po nas danas. Ako niste spremni oprostiti im, priznajte sebi da niste. U redu je da budete ljuti zbog onoga što vam se dogodilo. Ako budete spremni otpustiti bol i gorčinu koju osjećate već godinama, kad budete dovoljno snažni da zakoračite sljedećim korakom na putu osobnoga razvoja – tada će otpočeti vaš proces opraštanja.

Nemojte sebe ni na što primoravati. Ponekad je inzistiranje na opraštanju i voljenju roditelja put k nevoljenju sebe. Ako pokušavate zaboraviti događaje koji su vas povrijedili, uvjeravajući sebe da ste sad odrasla osoba i kako je besmisleno da vas boli nešto što se dogodilo možda i desetljećima unatrag ili pokušavate sebe kontrolirati tako što na taj dio svoje prošlosti nikad i ne pomislite – tako zapravo samo nastavljate proces potiskivanja.

Nemojte još i vi sebe mučiti. Nisu li to dovoljno činili vaši roditelji u vašem djetinjstvu? Važnije od opraštanja jest poštovanje svojih emocija. Ako se zapitamo tko treba preuzeti odgovornost za te vaše emocije, to možete biti ili vi ili vaši roditelji. Ako su oni spremni preuzeti odgovornost i pokazali su želju da na tome rade, ako su pokušali ispričati se, bit će vam lakše zakoračiti na put opraštanja.

Kako znamo da smo oprostili?

Dobri znaci vašeg ozdravljenja su kad pri pomisli na roditelje ne osjećate gorčinu ili kad možete razmišljati o svom djetinjstvu bez grča u trbuhu ili boli. Dobro se osjećate u svojoj koži. Nemate nikakvu želju da svojim roditeljima nešto dokazujete, znate da ste dovoljno dobri baš takvi kakvi jeste, zadovoljavate vlastite, a ne njihove kriterije vrijednosti.

Nemate potrebu za osvetom ni da im dokazujete da ste vrijedni njihove ljubavi ili ispunjavate njihova očekivanja. Na kraju ovog puta moći ćete im iskreno izgovoriti da ih volite. I tako se, zaista, osjećate.

Parfem se stavlja na čistu kožu

Opraštanjem roditeljima, s novom ljubavi prema njima, istovremeno ćete imati nov odnos prema sebi. Upravo ono što dobivamo od drugih ljudi, u iskustvima s njima, često ima uzrok u onim starim odnosima, još iz vremena dok smo bili djeca. Zato nam se, sve dok ne oprostimo roditeljima, u životu pojavljuju nove osobe koje će preslikavati njihove stare pogreške, obrasce ponašanja ili njihove arhetipove.

Upravo zato, opraštanje je kao dugo putovanje tijekom kojeg učimo da kad netko (roditelji, mi, naša djeca...) reagira iz polja vlastitih slabosti, boli i nemoći – drugima nanosi povrede. Tek kad oprostite roditeljima, ti će se obrasci promijeniti. Naučili ste važnu lekciju i sada je vrijeme za nove, a one stare se neće ponavljati.

Opraštanjem roditeljima vi ste postali drugačija osoba. Ipak, budite dovoljno budni da biste svom djetetu, ako u tijeku ovog procesa osvijestite neke pogreške koje činite prema njemu, odmah te pogreške priznali. Kao što mi opraštamo roditeljima, važno je da i naša djeca oproste nama. Jer i mi griješimo.

Nov odnos prema sebi i svom djetetu

Velika je utjeha saznanje da, zahvaljujući opraštanju roditeljima, stječete nov odnos prema sebi i nov odnos prema djetetu. Zato što je emotivno stanje iz kojeg vi sada nastupate mnogo čistije, svjetlije, rasterećeno teških emocija – i djetetu ćete slati upravo takve poruke. Na primjer, razumjet ćete da ocjene nisu najvažnije jer je škola prolazna. Umjesto toga, počet ćete vrednovati kako se dijete ponaša kad mu je prijatelj u nevolji, koliko ima empatije, samopouzdanja, koliko se bori, koliko je uporno, dosljedno...

Imat ćete razumijevanja za njegove pogreške jer nećete očekivati da bude savršeno. Više ćete razgovarati kao ravnopravni sugovornici, više ćete mu poklanjati povjerenja jer ćete ga poštovati i kao individuu za sebe, osobu s cijelim paketom vlastitih vrlina, slabosti i mana, a ne samo kao vaše dijete. Ukratko, bit će to kao parfem koji stavljate na čistu kožu, kako sebi, tako i djetetu, satkan od onih mirisa koji se pamte zauvijek.