Kako čuti unutarnji glas koji nas vodi?

Božanska briga i nježnost često dolaze kao vrlo krhke pojave koje traže našu pažljivost i otvorenost. Glas našeg unutarnjeg božanskog vodstva nikad ne viče na nas. On nas nježno i tiho upućuje. Da bismo ga čuli, moramo se sjetiti kako smo mi duhovno biće s ljudskim iskustvom i da u svakome od nas postoji unutarnje duhovno vodstvo koje nam želi govoriti i barem ponekad trebamo mu posvetiti malo svoje pažnje i svoga vremena. Kad u nama postoji neki problem, neka nedoumica koju nikako ne možemo riješiti razmišljanjima, pokušajmo čuti svoj unutarnji glas.

Sjednimo udobno i postavimo sebi pitanje na koje želimo dobiti odgovor, ali nemojmo o pitanju razmišljati. Umjesto toga, stavimo ruke na svoje srce. Duboko i mirno dišimo i dopuštajmo sebi osjetiti toplinu ruku na grudima. Možemo pritom slušati mirnu i tihu glazbu koja nam pomaže osjetiti se smireno i sigurno. Dopustimo sebi da osjetimo sve što osjećamo u tome trenutku. Dopustimo da ne znamo odgovor na svoje pitanje, da ga razmišljanjem ne možemo riješiti i čekajmo ne očekujući nikakav poseban odgovor.

Dopustimo si da ne znamo... Opustimo se... Može se dogoditi da tiho, vrlo tiho, dobijemo poruku svoga bića. Poruku koja možda uopće neće objašnjavati kako da riješimo problem, ali će nam možda šapnuti nešto važno što propuštamo činiti u životu, a što na neki čudesan način može utjecati i na rješenje našega problema. Poruka može biti neočekivana i neobična, čak i kontradiktorna onome što smatramo da bi trebalo biti rješenje našeg problema. No, imajte povjerenja, božansko uvijek zna bolje nego naš um. Koliko nam se god činila neobičnom, dopustimo si da poruku čujemo i otkrijemo kako nam može pomoći.