Tijekom jedne petodnevne radionice dr. Weiss je napravio hipnotičku seansu i regresiju u prošle živote s polaznicom Stacy, koja je tijekom radionice počela teško disati iako tada još nije doživjela nikakva sjećanja iz prošlog života ili djetinjstva. Bolovala je od astme pa je mislila da je uzrok njezinim teškoćama pelud, budući da se radionica održavala u prirodnom okruženju.
Weiss je pretpostavio da su na nju počeli djelovati i neki drugi faktori. Ubrzo je osvijestila svoje prvo sjećanje. Obuzela ju je panika i vidjela je kako se kao mala djevojčica guši komadićem jabuke. Ugledala je prizor u kojem joj majka daje komadić kruha kako bi potjerala jabuku u želudac, no to je, čini se, i pogoršalo situaciju jer su djevojčicu sve više obuzimali strah i panika. U to ju je majka uhvatila za gležnjeve, podignula je i snažno udarila po leđima te tako oslobodila jabuku.
Kad je dr. Weiss pitao Stacy kako se osjećala prije nego što joj je jabuka izletjela iz jednjaka, rekla je da je bila nasmrt prestrašena. Upravo je taj njezin osjećaj dr. Weissu bio putokaz da nastavi regresiju u Stacyin prošli život, u kojem se ona prisjetila da je bila jedanaestogodišnji dječak koji je iz čamca pao u jezero, a struje su ga odvukle daleko od obale. Kako nije bilo nikoga da mu pomogne, izmoren borbom s vodom, utopio se gutajući jezersku vodu.
Dok je to pričala, Stacy je isprekidano i brzo disala, no kad je osjetila da se, odjednom, dječakova svijest pojavljuje, nastupio je mir. Stacy je prodisala mirno, duboko i slobodno, bez imalo napora. Nakon što ju je dr. Weiss probudio, Stacyine poteškoće s disanjem više se nikad nisu pojavile.
Više o dr. Weissu i regresoterapiji pročitajte ovdje
.png)
.png)
