Svoje misli možemo promatrati u meditaciji, promišljanju, u mirnoj šetnji, u trenucima koje smo uspjeli odvojiti samo za sebe. Odvojimo svaki dan vrijeme kad ćemo biti mirni i sami sa sobom, promatrati svoje misli, pronaći mirno središte u sebi.
Promislite koliko se često u vašim mislima i u vašem govoru pojavljuju riječi trebam i moram. One odražavaju naša očekivanja i uvjerenje da moramo nešto napraviti, kako se moramo ponašati na određeni način, inače... Inače što? Što se najgore može dogoditi ako preskočimo neko moram, zamislimo ga kao šareni balon i pustimo ga da odleti? Promislite o tome! Pustite! Otkrijte da život nastavlja teći i bez nametnutih i često beskorisnih, no uvijek opterećujućih očekivanja.
Pomirite se s neizvjesnošću. Dopustite da se stvari ne odvijaju onako kako vi to očekujete. Promatrajte, prilagodite se ako možete, a ako ne možete – pustite! Pronađite svoje mjesto i svoj odnos prema onome što se događa oko vas dopuštajući da sve ide svojim tijekom.
Kad kontroliramo, opsesivno planiramo i pokušavamo predvidjeti što će se dogoditi, djelujemo iz čistog straha. Što se više opiremo neizvjesnosti, postajemo sve tjeskobniji, napetiji. Kad naučimo prihvatiti neizvjesnost i dopustimo životu da se odvija, nećemo više osjećati strah.
Uz nevezanost postajemo otvoreni raznim mogućnostima, budi se naša znatiželja, zaigraniji smo i kreativniji jer se ne ograničavamo strahom od nepoznatog. Nevezanost – istovremeno tako teška, a tako jednostavna – sposobnost je da se s lakoćom i povjerenjem prepustimo tijeku života.