Pohranjene stare emocije
Proljetno buđenje novog života, sijanje sjemenki koje će proći dug proces sazrijevanja i rasta kako bi u konačnici dale plodove. Već se uvriježilo da se u ovo vrijeme godine javlja pojačana potreba za detoksikacijom tijela, zaboravljajući pritom da tjelesni toksini nipošto nisu jedino što nas truje i umanjuje kvalitetu našega života. Većina nas u sebi je nagomilala i mnoštvo emocionalnih toksina – potisnutih i pohranjenih starih emocija koje utječu na naše psihofizičko stanje i zdravlje.
Emocionalno pročišćavanje iziskuje znatno veći trud od tjelesnog. Osim u situacijama vrlo snažnih emocija, kad ne možemo suspregnuti izražavanje osjećaja plačem, vikanjem, drhtanjem…, u svakodnevnom životu naša nas psiha štiti od boli i neravnoteže tako što koristi mehanizme potiskivanja emocija koje bivaju pohranjene duboko u nama i obavijene blaženim velom zaborava.
U novu vezu puni boli od stare
Pripremajući se za nova iskustva, na tjelesnoj razini većina nas prirodno i bez razmišljanja čisti sebe i svoju okolinu – tuširamo se prije nego što obučemo svježe opranu odjeću i izlazimo, očistimo kuću kad nam dolaze gosti, a istovremeno ne vodimo računa o tome da se očistimo i emocionalno, već samo gomilamo neriješene emocije – ulazimo u novu vezu još puni boli i zamjeranja prema bivšem partneru, rađamo djecu dok još u sebi nismo iscijelili rane vlastitog odrastanja…
I onda se čudimo zašto nam se u životu uvijek iznova pojavljuju slične teme! Pohranjena će agresija kao magnet u naš život ponovo privući ljutite ljude i situacije, potisnuta tuga zamaglit će naš prozor u svijet i novim iskustvima dodati dobro poznate nijanse tugaljivosti.
Koje su emocije toksične?
Koje su emocije toksične? Emocije koje se vrlo često nazivaju negativnima: ljutnja, tuga, strah i krivnja, same po sebi nipošto nisu loše, one su samo neugodne. Shvatimo li ih kao ono što jesu – feedback mehanizam koji nam osvještava reakcije na unutarnja i vanjska zbivanja – emocije će prirodno jenjavati i ubrzo nestati, poput glasnika koji je prenio svoju poruku i sad može otići. Ono što je toksično i nezdravo za um, tijelo i duh jest održavanje i pohranjivanje neugodnih emocija dulje nego što je potrebno.
Posljednjih desetljeća pojam emocionalne inteligencije uspio se probiti do razine općeg znanja. Ako ništa drugo, barem većina ljudi zna da ona postoji. Emocionalnu inteligenciju ukratko bismo mogli definirati kao sposobnost da osjetimo svoje emocije, prepoznamo ih i izrazimo na prikladan način.
Zvuči jednostavno i jasno, no za prosječnog čovjeka to je golema zavrzlama. Brojni osjećaji uopće ne dolaze do razine svijesti, nego se manifestiraju kao tjelesna stanja i simptomi: umor, glavobolje, bolovi u leđima, smetnje sa želucem, teškoće s disanjem itd., popis je dug.
Iako postoji bezbroj knjiga i istraživanja koja potvrđuju utjecaj emocija na psihofizičko zdravlje, većina liječnika na te informacije slegne ramenima i kimne glavom, potvrđujući da znaju kako psiha čovjeka utječe na tijelo, no da to ne spada u njihov djelokrug.
Blokirane emocije suprimiraju funkciju bijelih krvnih zrnaca
Dr. Bernie Siegel, pisac i kirurg koji puno radi s pacijentima oboljelima od karcinoma, nizom istraživanja dokazao je da blokirane emocije suprimiraju funkciju bijelih krvnih zrnaca, takozvanih T-stanica koje su iznimno važne za zdrav imunosni sustav.
Dr. Paul Goodwin, pak, u svojem istraživanju, koje je nazvao Foundation Theory, naglašava da emocije, gdje god su pohranjene u tijelu, stvaraju blokadu u živčanom sustavu i tako remete protok energije kroz tijelo, što je moguće objašnjenje za to da postoje kronična stanja koja uporno traju unatoč urođenom potencijalu tijela da se iscijeli.
Do sličnog zaključka došao je i dr. John Sarno koji potisnute emocije smatra jednim od bitnih uzročnika brojnih tegoba s mišićima i kralježnicom. Pritom je važno naglasiti da nisu emocije ono što uzrokuje blokade, nego naša nespremnost da ih prihvatimo!
Dodir ovdje, dodir ondje
Kad su emocije tako duboko potisnute u tijelo, do njih je teško doći svjesnim razmišljanjem i razgovorom, sam um ne može probiti barijeru prema podsvjesnim razinama. Tada mogu biti korisni razni oblici masaže i rada s tijelom koji kombinacijom stimulacije, pritiska, pokreta i disanja aktiviraju potisnutu energiju i ona napokon može biti oslobođena.
U sklopu svoje edukacije iz tjelesne psihoterapije psihologinja Petra oduševljeno priča o dubokim emocionalnim iskustvima potaknutim nježnim i naizgled vrlo površnim dodirima prilikom određenih vrsta masaže. „Sve je djelovalo tako lagano i bezazleno“, opisuje uz smijeh Petra, „dodir ovdje, dodir ondje… I onda su iz mene odjednom provalili jecaji koji su tresli cijelo moje tijelo.
U sjećanje su mi dolazile situacije kad me je fizički zlostavljala gospođa koja me je čuvala u predškolskoj dobi. Svjesno sam duboko disala zamišljajući kako s izdisajima otpuštam svu tu nagomilanu emocionalnu energiju. To je trajalo otprilike 15 minuta i nakon toga osjećala sam se iscrpljeno i jednostavno preporođeno!“
Dva osnovna protuotrova
Dok je za takve situacije potreban rad sa stručnjakom, najčešće možemo i same u svojem svakodnevnom životu vrlo učinkovito raditi na otpuštanju otrovnih emocija i detoksikaciji od njih.
Osim što je važno znati prepoznati i znati kako otpuštati emocije, još je važnije naučiti što učiniti kako ih više ne bismo potiskivali i gomilali u sebi. Dva su osnovna protuotrova: otvorenost i prihvaćanje. Liječnik, autor i duhovni učitelj Deepak Chopra naglašava: „Ako ostaneš otvoren spram svih svojih osjećaja, ne samo onih ‘pozitivnih’, nećeš ništa morati potiskivati.“
Prihvaćanje je teško shvatljiv koncept jer su nas naučili da se opiremo i borimo protiv onoga što nam ne odgovara. Razumijevanje prihvaćanja osjetljivo je pitanje za kojim slijedi: Kako? Kako prihvatiti svoju ljutnju? Što to znači prihvatiti svoj strah? Kako mogu riješiti svoj problem ako ga prihvatim?
Svoju patnju stvaramo otporom i neprihvaćanjem. Da bismo je nadišli i mogli uživati u cjelini, moramo naučiti integrirati one dijelove života koje prosuđujemo kao negativne, koje smatramo bolnima i koje bismo rado izbjegli. A kad se oni jednom integriraju, prestaje patnja. Umjesto nje, dodaju se nove dimenzije našem postojanju.
Pročišćavanje i otpuštanje emocija i nije toliko teško, no prvo valja izgraditi odgovarajući unutarnji stav, počevši od razine uvjerenja i vrijednosti. Zamislite, primjerice, da uvijek iznova u sebi bjesnite zbog nepravde na poslu jer šef kolegici stalno podilazi, uvažavajući svaku njezinu ispriku, a ostale u timu nemilosrdno zatrpava poslom.
Zar da dopustim da me gaze?
Svjesni ste da česta ljutnja negativno utječe na vaše raspoloženje, da je nosite sa sobom kući, gdje truje odnose sa suprugom, a već primjećujete i tegobe sa želucem koje su vjerojatno uzrokovane stresom.
Na prijedlog kako možda postoji bolji način reagiranja osim ljutnje reagirate otporom: „Zar da dopustim da me gaze? Nisam ja slabić, pokazat ću ja njima!“ U tom ste slučaju ljutnju povezali s pojmom vlastite snage, a budući da se dobro osjećate s definicijom sebe kao snažne osobe, ništa vam onda ne preostaje nego da se stalno ljutite!
Dok god su mi drugi važniji od mene...
Otpustiti ljutnju u prethodnom primjeru ne znači pomiriti se sa situacijom i prihvatiti nepravedno ponašanje, to znači samo SVOJE DOBRO STANJE I ZDRAVLJE staviti na prvo mjesto.
Navedeni primjer može biti simboličan za brojne druge, slične situacije, kad možemo primijeniti isti stav: „Moje zdravlje i dobro stanje dovoljno su mi važni i postavljam prioritet da svjesno pazim na to da se redovito čistim od opterećujućih emocija! Dokle god su mi drugi ljudi važniji od mene, mogu se neprekidno na njih ljutiti, biti povrijeđena, tužna, uplašena, uludo trošiti svoju energiju na stvari na koje realno ne mogu utjecati!“
John Ruskan u svojoj knjizi Emocionalno pročišćavanje naglašava: „Kad promatrate s prihvaćanjem, učite da je prihvaćanje zapravo ljubav te u prihvaćanju samog sebe i vlastitih osjećaja, onakvih kakvi jesu, gradite iskustvo ljubavi prema samom sebi na jedan način koji se ne bi mogao ostvariti nikakvim drugim sredstvima. Ljubav prema samom sebi postaje iscjeljujuća snaga koja preobražava vaš unutarnji svijet.“
Upoznajte ženu ‘stalo mi je i zato me baš briga’
I za kraj bih vam željela predstaviti ženu ‘stalo mi je i zato me baš briga’: stalo joj je do vlastitog mira i zato je baš briga što se susjedi glasno svađaju. Pušta glazbu da nadvlada neugodne zvukove, no ako sretne susjedu na stubištu, ljubazno će joj se nasmiješiti i ponuditi kavom. Stalo joj je do osjećaja radosti koji želi širiti oko sebe i zato je baš briga što je kolegica namrgođeno pogledala i prigovorila kritičnim glasom.
Ukratko je razmislila o prigovoru i odlučila koje elemente smatra realnima i što treba učiniti, a njen neljubazan ton mentalno zgužvala i bacila u smeće, ono za recikliranje.
Stalo joj je do ljubavi, koju smatra temeljnom životnom vrijednosti, i zato je baš briga što će drugi ljudi misliti o njoj, znajući da su to najvećim dijelom njihove projekcije!
Stalo joj je do svjetlosti i zato je baš briga za tamu i sivilo koji katkada vladaju oko nje, zna gdje je unutarnji prekidač kojim će upaliti unutarnje svjetlo, uz to ga šireći i drugima! Što mislite o toj ženi? Ako je poželite bolje upoznati, možda otkrijete kako zapravo već stanuje negdje u vama!
.png)
.png)
