Hipersenzibilnost - dar s kojim treba naučiti živjeti u modernom svijetu

Bodlje izvana ili iznutra

Ako ste osoba koja ne voli horor-filmove, smeta vam glazba iz susjednih kuća ili ste još finije „ugođeni“ pa vam smeta i glazba koju netko sluša u sredstvima javnog prijevoza, a čujete je iz slušalica, često ćete čuti reakcije tipa: „A zašto to tebi smeta, a drugima ne?“ Drugi ljudi to ne razumiju i mogu vas nazvati princezom na zrnu graška. Ni znanost se dugo nije bavila ovim fenomenom.

Srećom, ovakvu visoku osjetljivost proučila je američka psihologinja dr. Elaine N. Aron. Ona ju je nazvala hipersenzibilnošću. Aron je doktorirala na kliničkoj psihologiji i radila na Jung institutu u San Franciscu. I sama je hipersenzibilna pa je započela istraživanja o ovom fenomenu zajedno sa svojim suprugom dr. Arthurom Aronom, proučavajući psihologiju ljubavi i bliskih odnosa uz korištenje magnetske rezonancije.

Osjetljivi na svjetlost, zvukove, temperaturu, šavove...

Hipersenzibilni ljudi osjetljivi su na svjetlost, zvukove, temperaturu, šavove i etikete na odjeći... Teško im je zaspati iz mnogo razloga, čuju svaki šum. Ako vas zaboli trbuh nakon što hodate bosi ili grlo kad pojedete sladoled u bilo koje drugo godišnje doba osim ljeti, morate početi nositi potkošulju već početkom listopada, ako vam smeta čak i glasan razgovor kolega ili sumnjate da imate halucinacije kad čujete nešto što nitko drugi ne čuje, vi niste nedruštveni i neprilagođeni, niti ste stigli iz nekog drugog svijeta. Vi ste, jednostavno, hipersenzibilni, i to je potpuno u redu.

Podražaji u tijelu hipersenzibilnih ljudi obrađuju se na sasvim drugačiji način nego kod osoba koje to nisu. Do tog su saznanja znanstvenici došli snimanjem mozga osjetljivih ljudi funkcionalnom magnetskom rezonancijom. Tijekom testiranja osjetni sustavi u mozgu pokazivali su da su visokoosjetljive osobe ili HSP osobe, kako ih Aron naziva (kratica od Highly Sensitive Person), primjerice, duboko emotivno dirnute umjetnošću.

Teško se nosi s kritikom zbog emocija

Stoga nije čudno što se mnoge hipersenzibilne osobe okreću umjetnosti i nekoj vrsti izolacije jer jedino tako mogu izraziti svoja duboko proživljena iskustva i veliku osjetljivost. HSP osobe ponekad se teže vežu uz drugu osobu, donose odluke tek poslije velikih unutarnjih borbi, često se brinu o vlastitim i tuđim nedostacima, opterećene su rezultatom i ne opuštaju se lako. Zbog dubokih promišljanja o svakom detalju ove su osobe često zabrinute.

Također, njihove emocije mogu preuzeti kontrolu nad djelima, potpuno ih zaokupiti i čak im razoriti dušu. Kad HSP osoba doživi kritiku, nije joj lako nositi se s njom zbog intenzivnih emotivnih reakcija. S druge strane, HSP osobama važno je lijepo ponašanje i vrlo su savjesna bića. Nepristojno ponašanje može HSP osobu doslovce izbaciti iz ravnoteže. Uredi u kojima je vrlo bučno ne odgovaraju hipersenzibilnima do te mjere da ne mogu raditi i učinkovitost im je slaba. Mnogi od njih više vole raditi od kuće.

Martin Luther King, Steve Jobs i Lady Diana

Poteškoće koje hipersenzibilni doživljavaju često dovode do toga da se moraju povući u osamu. Kao da su rođeni s jednim slojem kože manje od ostalih ljudi. HSP osoba često se nađe u situacijama u kojima se pita što s njom nije u redu i okrivljuje sebe jer nije u mogućnosti doživjeti svijet kao većina (dr. Aron je dokazala da postoji 15 - 20 posto hipersenzibilnih ljudi).

Takva tjelesna i psihološka izolacija, međutim, osobi može pasti vrlo teško. Jedan od načina da si vrijeme provedeno u izolaciji učini lakšim jest da ga iskoristimo u konstruktivne svrhe, kao što su to činili Albert Einstein, Martin Luther King, Steve Jobs i Lady Diana, budući da su i oni bili hipersenzibilni.

Neophodan mir

Hipersenzibilno dijete više se voli igrati u tišini, sve doživljava dublje od ostalih, smeta mu jaka svjetlost, čak i sunčeva (vjerujte mi, ja, na primjer, moram nositi sunčane naočale tijekom cijele godine i često izjavljujem kako je svjetlost prejaka usred oblačnog dana, dok me bliski ljudi gledaju u šoku).

Lako ga je uzrujati ili rastužiti, podložnije je astmi, ekcemima i alergijama, a poslije se razvija u osobu kojoj istovremeni rad na više projekata donosi nervozu, koja se često želi povući iz svake vrste stimulacije i velikih grupa ljudi, koja se boji mogućih nevolja, bolesti i često ih podsvjesno „priziva“ i „traži“ prevelikom strepnjom. Visokoosjetljiva osoba može biti izrazito nestrpljiva jer joj teško padaju neizvjesnost i čekanje. Naizgled mali problemi mogu prouzročiti brige koje se u duši i mislima osobe s nategnutim strunama povećavaju dok se bavi naizgled običnim stvarima.

Te svakodnevne aktivnosti mogu takvoj osobi brzo prouzročiti tjelesni i psihički umor. Nerijetko se događa da se pre­osjetljive osobe posvete nekom zanimanju koje uključuje pomaganje drugima, a upravo im to donosi umor, posebno psihički. Tada se slome pod stresom i pritiskom, a to poslije može prouzročiti ozbiljnija oboljenja.

Osobina, a ne poremećaj

HSP osobe ne podnose nasilje u medijima, izbjegavaju scene agresije (dok svi u kinu gledaju takve prizore, one, primjerice, stavljaju dlanove preko očiju), a s druge strane bolje nego ostali opažaju nijanse tuđih emocija i raspoloženja. Također, emocija drugog čovjeka može imati velik utjecaj na HSP osobu.
Kad je riječ o praktičnim stvarima, visokoosjetljive osobe vole vježbati same, radije odabiru individualni rad nego timski, odlično opažaju detalje i mogu osjetiti kod drugih ljudi laž, istinu, energiju, pomisao, namjeru… Dr. Aron je primijetila da postoje i visokoosjetljive osobe koje su ekstrovertirane, ali oni su često odrasli u malome mjestu ili s jednim roditeljem čiji je posao zahtijevao kontakt s mnogo ljudi (primjerice svećenik).

Ono što je najvažnije u istraživanju dr. Aron jest zaključak da se HSP osobe ponašaju osjetljivo zbog prirode njihovog središnjeg živčanog sustava te da je hipersenzibilnost urođena osobina, a ne poremećaj. Ta je osobina opisana kao „ni mana ni dar“. Ona samo pojačava dojmove iz okruženja, a to je rezultat bioloških razlika u živčanom sustavu i nema nužno veze sa stidljivošću ili introvertiranošću.

PageBreak

Dr. Aron naglašava i to da je osobina hipersenzibilnosti podjednako prisutna kod oba spola. Za nju su karakteristični duboka obrada informacija, pretjerana podražajnost, emocionalna reakcija i empatija te snažna osjetila. Hipersenzibilni ljudi kao da su rođeni bez prirodnog oklopa. Može ih uznemiriti čak i kad netko stoji jako blizu njih, ako ulazi u njihov osobni prostor. Svaki podražaj mogu doživjeti kao napad. Dr. Aron ističe da muškarci imaju puno više problema ako imaju ovakve osobine jer je okolina prema njima okrutnija.

Stvara li vam mnoštvo informacija kaos u glavi i životu? Počnete li vrištati iznutra kad su podražaji prejaki? Znajte da je to posve prirodno – znanstvenici su otkrili osobine senzibilnosti kod određenog postotka jedinki u više od stotinu životinjskih vrsta. Visoka osjetljivost je, zapravo, jedna vrsta strategije opstanka koja podrazumijeva puno promatranja prije nego što se krene u akciju.

Velika većina HSP osoba dobro razmisli prije nego što uđe u neku novu situaciju i zbog toga ih često smatraju stidljivima. No, stidljivost je stečena osobina, a ne urođena. Hipersenzibilnost se može pojaviti i kod ekstrovertiranih osoba.

Znakovi hipersenzibilnosti

Smetaju li vam grubi materijali i snažni mirisi (čak i veća količina ugodnog mirisa, primjerice parfema, može izazvati mučninu), jeste li uznemireni kad imate više istovremenih obaveza, imate li potrebu određeno vrijeme u danu provesti sami u krevetu u mračnoj sobi, uživate li u umjetnosti, imate li bogat unutrašnji život, jesu li vas kao dijete smatrali osjetljivima i stidljivima? Čujete li prvi zvuk alarma za buđenje, čak i prije nego što zazvoni, i susjede koji rano izlaze iz svojih stanova?

Je li vam hladno kad su vrata kafića otvorena i usred zime, dok ostatak gostiju uživa u svježini? Nosite li na putovanja vuneni prsluk, „zlu ne trebalo“? Plačete li često i tako gorko da mislite kako nećete dočekati jutro? Govore li vam često da trebate već jednom očvrsnuti? Spopadne li vas ponekad agonija prije nego što trebate donijeti odluku? Trudite li se previše ugoditi drugima jer ste sami preosjetljivi na kritiku pa to na taj način pokušavate kompenzirati?

Ako ste potvrdno odgovorili, onda ste sasvim sigurno hipersenzibilni. A što učiniti nakon tog zaključka? Pogrešno je zanositi se vlastitom „plavom krvlju“ te izigravati princezu u krevetu koja iz njega ne izlazi cijeli dan i ne može ništa napraviti.

Rješenja

Preosjetljivost može lako prijeći i u manipulaciju drugima, a osobito ako se tretira kao vječna slabost, može zaustaviti napredak osobe, ograničiti njen uspjeh i društvene kontakte. Što su onda rješenja ako dizanje ruku od svega, prepuštanje i stalno traženje pomoći nisu?

• Kao prvo, odmarajte se više. Budite barem osam sati u krevetu, a tijekom dana najmanje dva sata bavite se nekom aktivnošću koja ne iziskuje razmišljanje (meditacija, nezahtjevan fizički rad). Radije planirajte nekoliko produljenih vikenda nego jedan dug odmor. Budite svjesni kako vam je neophodno da se povremeno povučete i udaljite od informacija, ljudi i podražaja te kako vam je potrebno više vremena da napunite baterije.

• Ne uspoređujte se s drugima. Budite svjesni kako vašu hipersenzibilnost nitko nije dužan doživjeti kao potrebu da vam ugađa i naučite onima koji vas povređuju reći „ne“ i prekinuti takav odnos. Svoju pretjeranu emotivnost nemojte smatrati manom, ni misliti da su ljudi koji su hladnokrvniji i izdržljiviji bolji od vas. Svatko ima svoj tempo i svoje vrijeme.

• Razvijajte talent za umjetnost. Budući da ste osjetljivi na osjećaje drugih, možete im pomagati. Istražujte sebe, ulažite u svoju edukaciju i na temelju onoga što ste sami proživjeli i kako ste se iz toga izdignuli osmislite svoj način kako možete pomoći drugima. U konačnici, gotovo svi koji traže bilo kakvu terapeutsku, duhovnu, emotivnu ili energetsku pomoć i sami su HSP. Radite li s mladima, razvijajte svoj osjećaj suosjećanja za one kojima predajete znanje, ali uvijek, naravno, uz granice koje ni njih ni vas neće dodatno oslabiti.

Hipersenzibilnost ne treba liječiti, ali je potrebno pronaći način kako izaći na kraj s njom. S vremenom HSP osoba nauči što treba izbjegavati i nije joj više teško izboriti se za to. Također, imajte i vi razumijevanje za „normalno“ senzibilne osobe. Svatko ima svoj pogled na svijet i pravo postupati onako kako mu nalažu njegov um, živčani sustav i osjećaji. Nitko nije ni bolji ni gori.

• Prestanite tražiti osobu koja će vas popraviti i dopuniti. Vi ste sami i izvor i rješenje svega. Ako vam je hipersenzibilnost prouzročila neke stvarne zdravstvene tegobe (astmu, preosjetljivost na hranu ili kemikalije, alergije), uzimajte lijekove kad je to neophodno i posjećujte liječnika, ali istražite i dublje razloge svojih tegoba. Tek kad sebe u potpunosti prihvatite i osvijestite što su podsvjesni uzroci vaših bolesti, moći ćete kvalitetno djelovati na njih. Prestanite misliti o tome tko biste trebali biti i budite ono što jeste – prihvatite svoju hipersenzibilnost, ali joj ne pripisujte čarobne moći. Jednostavno, tu je. Izbjegavajte prejake podražaje, budite u tišini i prihvatite valove koji dolaze.

• Družite se s osobama koje su vam slične – tako nećete morati objašnjavati zašto nešto radite ili ne radite. Ako samujete, još više ćete osjećati da se razlikujete od drugih.

• Pronađite nešto pozitivno u svemu što vam se događa jer sve ima svoju svrhu i služi nam da bismo nešto naučili. No, nemojte sve opsesivno preispitivati uz neprestani rad na sebi. To mnoge HSP osobe čine – žele dosegnuti savršenstvo i svaku sitnicu vide kao povod za učenje, razvoj. To lijepo zvuči, ali nije praktično, niti se tako može uživati u životu.

• Učinite sve što možete da ojačate tijelo (bavljenje sportom, pravilna prehrana, odmor) i dušu (meditacija, molitva, mir). Provodite rituale koji odgovaraju vašim potrebama. S druge strane, tim povlačenjima nemojte stvarati emotivne zidove prema drugima.

Znate li unaprijed da ćete se naći u situaciji u kojoj će biti puno jakih podražaja, isplanirajte vrijeme da smanjite taj pritisak. Boravite u tišini i miru prije takvih situacija. Činite sve kako bi drugi bili sretni, tada ćete i vi biti sretni. Ako vam je za neku aktivnost potrebno vrijeme, planirajte je dovoljno unaprijed i započnite polako. Nije bitno tko je kad počeo, nego kako daleko je stigao! Naučite kuhati za sebe s ljubavlju, planirajte svoje zdrave obroke. Ne dopuštajte sebi da budete neispavani ili vrlo gladni. Izbjegavajte kofein.

Živite li u zajednici, pobrinite se da imate svoj kutak mira u kojemu možete biti u tišini ili slušati neku ugodnu glazbu i – ono što je gotovo najvažnije – provodite što više vremena u prirodi i na svježem zraku.

Na kraju, važno je prihvatiti svoju hipersenzibilnost, a ne raditi protiv nje. HSP osobe mogu biti izuzetni umjetnici, psihijatri, savjetnici, vođe i prijatelji. Imamo sposobnost da svoje suosjećanje i duboko emotivno razumijevanje svijeta upotrijebimo u najplemenitije svrhe. Zato, hrabro i mudro naprijed! Sretno.