Koliko cijenimo sebe, toliko novca imamo

Ne smijem imati više od roditelja

Dakle, financije su samo jedno područje života u kojemu se manifestiraju osjećaji koji su nama ovladali ili koje pokušavamo potisnuti. Stoga je važno spoznati kojim osjećajima reagiramo na novac, prepoznati svoj odnos prema novcu da bismo ga mogli poboljšati. Možda, na primjer, vašim odnosom prema novcu upravlja osjećaj da ga nikada nema dovoljno, a možda vas na akciju nagoni strah od siromaštva – svatko mora istražiti svoju bolnu točku.

Upravljanje novcem je upravljanje osjećajima

Kao psihoterapeut radila sam sa ženama koje su bile ovisne o kupnji, s prezaduženim muškarcima i parovima koji su se redovito svađali oko novca. Svi oni morali su sagledati osjećaje koji se kriju iza njihova odnosa prema novcu. Naime, da bismo imali dobar odnos prema novcu, potrebno je imati sposobnost upravljanja osjećajima. Nije dovoljno znati što činiti s novcem, važnije je znati što novac čini s nama.

Kronični minus na računu, strah za egzistenciju u kontekstu globalne krize, škrtost ili nemogućnost da naplatimo svoj rad ili tražimo cijenu koju zaslužuje i slični problemi rijetko imaju uzrok u pomanjkanju znanja o financijama. Stoga takav odnos prema novcu neće promijeniti savjet, kako god stručan bio. Promjena je moguća samo ako osvijestimo svoja duboka uvjerenja o novcu i osjećaje koje u nama izaziva.

Nema dovoljno za sve

Iskustvo pokazuje da smo svi još u dječjoj dobi od svojih roditelja preuzeli barem jedno uvjerenje o novcu. Ono je ostavilo trag koji svjesno ili nesvjesno nama upravlja. Pritom je manje važno ono što smo o novcu čuli i vidjeli, važnije je ono što smo osjetili, a i ono što je bilo tabuizirano. Tako se svatko od nas može vratiti u prošlost i prisjetiti se atmosfere vezane uz financije i može biti siguran da te „sile“ u nama i dalje djeluju, ako se, naravno, time već nismo pozabavili.

Uvjerenja koja nastaju u obitelji mogu, primjerice, biti da novca nema dovoljno za sve, da se do novca i uspjeha dolazi teško, da nije pravedno uživati i biti dobro plaćen za to, nego da se mora naporno raditi i jako boriti… Ako su to naša duboka uvjerenja koja smo prihvatili, a nismo ih preispitali, nego ih doživljavamo kao jedinu istinu, kao nepobitnu činjenicu, onda će ta uvjerenja postati naša stvarnost.

Zato sa sigurnošću možemo reći da financijska situacija pojedinca ovisi o razini njegove svijesti o novcu i o vlastitoj vrijednosti, ali i o njegovu radu na sebi.

Cijeniti sebe

Osobno sam prvu lekciju o novcu i njegovoj vrijednosti, ali i osjećaju vlastite vrijednosti naučila slučajno. Kao mlada žena upoznala sam čovjeka koji je bio vrlo tražen i poznat odvjetnik. Bio je hendikepiran, imao je samo jednu ruku i htio je taj hendikep kompenzirati svojom kompetencijom i uslužnošću, bio je na raspolaganju svima kojima je nešto trebalo.

Svi poznanici (i njihovi poznanici) obraćali su mu se tražeći stručnu podršku koju im je sa zadovoljstvom pružao. Nakon nekog vremena primijetio je da mnogi njegovu pomoć uzimaju zdravo za gotovo te da mu neki na njoj i ne zahvale. Doimalo se da, dolazeći mu, ljudi njemu čine uslugu, a ne obrnuto. Odlučio je prekinuti takvu praksu i počeo je tražiti visoke honorare. Na njegovo iznenađenje, ljudi su i dalje dolazili, plaćali honorar, ali su se zahvaljivali pa čak i donosili poklone. Shvatio je da ako on sam sebe ne cijeni – ne može očekivati da to čine drugi. To njegovo iskustvo u mom se životu i životima mojih klijenata često pokazalo kao ispravno.

Iako smo toga svjesni, često postoji nešto u nama što nam ne dopušta osjetiti, razviti i pokazati svoju vrijednost. I umjesto da to istražujemo i otkrivamo prepreke koje nam stoje na putu da bismo potpuno osvijestili svoje kvalitete, mi pokušavamo stvoriti samo dojam vrijednosti koji prezentiramo drugima.

PageBreak

Da bismo, samo naizgled, povećali svoju vrijednost, trudimo se napraviti blještavu fasadu. Zauzimamo određeni stav, pokušavamo ostaviti dojam da smo nedostižni (a to, među ostalim, činimo i vanjskim manifestacijama poput materijalnih dobara koje posjedujemo) te takvom svojom „veličinom“ pokušavamo pokazati drugima koliko su „mali“. Na tom odnosu gradimo svoju lažnu vrijednost. Mnogi nimalo ne mare za to što iza te blještave fasade nema nikakvog uporišta. Na fasade smo, uostalom, u našem društvu naviknuli, društvenim normama smo se „dogovorili“ da predstavljaju visoku vrijednost te se tako i ponašamo.

Vezanjem vlastite vrijednosti za najobičnije društvene igre i ne primjećujemo da gubimo čvrsto tlo pod nogama. A onda se iznenadimo kada primijetimo kako fasada nije dovoljno čvrsta da bi nas nosila. Jer kad u ovom nestabilnom svijetu, u kojemu kriza ne bira žrtve, ostanemo bez tih vanjskih odrednica, a nemamo unutarnju postojanost i osjećaj da se možemo osloniti na sebe i svoje kvalitete, pad može biti bolan pa čak i nepovratan.

Ipak, kad imamo osjećaj vlastite vrijednosti i razvijamo svoje kvalitete, velika je vjerojatnost da ćemo imati novac i status. Drugi nam zbog toga mogu pridavati vrijednost i važnost, a iza ovakve fasade krije se i temelj.

Snaga za promjenu

Kada, pak, ne vjerujemo u sebe i svoje sposobnosti, ograničeni smo i u postavljanju ciljeva koji su vezani uz uspjeh i novac. Proteklih godina ekonomske krize, u kojoj su se norme i vrijednosti poljuljale i promijenile, vrlo sam često svjedočila tome kako ljudima nedostaje snage za promjenu. Primjerice, ako je netko bio uspješan u prodaji nekog proizvoda, no ekonomska je kriza uzrokovala pad platežne moći, a uz to se i ponuda na tržištu povećala i smanjila se potražnja, ulaganjem još većeg truda u isti produkt pod tim uvjetima neće dati rezultat.

Pomanjkanjem fleksibilnosti možemo računati samo na neuspjeh i često agoniju jer pritom i precjenjujemo svoje mogućnosti i upadamo u dublje financijske probleme, no unatoč tome ostajemo u poznatim starim obrascima zadržavajući stara uvjerenja jer ne znamo izaći iz začaranog kruga – a to je jedino moguće suočavanjem sa samim sobom.

Kamen spoticanja u odnosu

Naša ograničavajuća uvjerenja nisu vezana samo uz novac, ona nama upravljaju i na drugim životnim područjima. Svi imamo svoj „novčani stil“ koji je relativno stabilan i ne da se lako mijenjati te često dovodi do konflikta i u odnosu s partnerom. Takvi konflikti nisu samo nesporazumi koje je moguće lako ukloniti. Nije riječ samo o sitnicama, nego o problemu identiteta koji partneru može biti nerazumljiv. U tom identitetu krije se sve što je ostavilo traga na osjećaju vlastite vrijednosti, na doživljaju samoga sebe.

Samo ako osvijestimo ono što nas pokreće, ono što nama upravlja, možemo to mijenjati, a ako to ne učinimo – ostajemo zatočeni u starim obrascima. Ako uvjek mislimo negativno, vidimo samo ono što nedostaje, a ne ono što već imamo, ako je naša pozornost, a time i energija, usmjerena na negativno, onda to postaje naša stvarnost. Umjesto toga, pažnju možemo usmjeriti na ono što želimo postići.

Ponavljanje afirmacija nije dovoljno

Naši obrasci, međutim, imaju dugu prošlost i duboko su utisnuti u nas, stoga ih ne možemo na brzinu mijenjati, kako nam često sugeriraju razni ezoterijski savjetodavci. Svakodnevno ponavljanje mantre „ja sam bogat“ još nikoga nije obogatilo. Za promjenu odnosa prema novcu potrebno je ipak malo više.

Promjene i postizanje cilja mogući su samo ako nam je cilj dovoljno atraktivan da želimo u njega uložiti vrijeme i energiju ili ako je patnja s kojom se suočavamo toliko velika da smo spremni učiniti sve što je potrebno za promjenu. Dugoročno se isplati raditi na tome, no neophodno je preuzeti odgovornost za ono što radimo i ono što ne radimo, dakle odgovornost i za uspjeh i za neuspjeh.

Novac je energija koja pokreće druge energije

Sve oko nas je energija, uključujući i nas same. I novac je energija, i onda kada ga posjedujemo jer nas pokreće da zadovoljimo sve svoje želje, i onda kada ga nemamo dovoljno jer tada jurimo da ga zaradimo. Novac je energija koja uvijek pokreće druge energije. Njime je moguće pokrenuti ljude, njihove umove, uzburkati ljudske emocije i smiriti ili uznemiriti ljudske duhove.

Većina ljudi misli da njihov život, pa tako i financije, ovise o drugima, vanjskim okolnostima, državi, ekonomskim stručnjacima... No, to nije istina jer naša sudbina i naše financije ovise o nama samima. Nije presudno u kojoj državi živimo, u kojoj kompaniji radimo i kakve su nam životne okolnosti. Važno je što mislimo i govorimo sebi. Promjenom svoje svijesti možemo promijeniti i svoje financijsko stanje.