Riječi su građevni elementi naših postignuća

Riječi koje upotrebljavamo utječu na naš svakodnevni život, i to ne samo kao ključno sredstvo komunikacije nego i kao građevni elementi našega mentalnog sklopa što utječu na rezultate koje postižemo, na našu motivaciju i osnaživanje.

Kada postanemo svjesni toga, jasno nam je kako je osvještavanje riječi koje upotrebljava naš unutarnji glas jednako važno kao i pažljiv odabir riječi u komunikaciji s drugim ljudima, ističe Leena Roy, koja svoj posao profesionalnog coacha opisuje kao proces osnaživanja radi prihvaćanja promjene, pronalaženja unutarnjeg mira te postizanja ciljeva u najvažnijim područjima života određene osobe. U skladu s time, Leena Roy navodi riječi koje treba izbaciti iz svoga vokabulara, a uz objašnjenje zašto navodi svrsishodnu zamjenu.

Nemojte reći: "Ne mogu."
To nas oslabljuje i oduzima moć. Kako odrastamo, počinjemo sami sebe stavljati u kutiju i vjerovati da je to naša realnost iako je ono što smo u stanju učiniti veće i širih razmjera nego što možemo i zamisliti. Kad kažete: "Ne mogu", dajete moć svojim ograničenjima, a ne svojim mogućnostima. Primjerice, kada dovoljno puta izrečete (svejedno je li to naglas ili u sebi): "Ne mogu se popeti na to brdo", jednostavno to nikad nećete učiniti jer ćete sami sebe uvjeriti da to ne možete.

Umjesto toga kažite: "Trenutačno nisam pripremljena" (u spomenutom slučaju tjelesno) – i time otvarate novu mogućnost: rada na tome da jednog dana uspijete to postići.

Nemojte reći: "Želim."
Nema čarolije koja će vam ostvariti želje. Naši snovi zahtijevaju ozbiljan rad, planiranje i potporu. Možemo imati neku želju, ali moramo prestati željeti i početi raditi na tome da je ostvarimo. 

Umjesto toga kažite: "Hoću."
Samo naprijed, recite to glasno i jasno, izražavajući se aktivno. Rečenice koje počinju sa "želim" zvuče pasivno i pomalo neinspirativno, dok one započete s "hoću" iskazuju strastvenu predanost i svrhu.

Nemojte reći: "Ali…"
Upitate li sebe "ali zašto", to umanjuje bilo koju izjavu danu netom prije, "spuštate" sami sebi. Napravit ćete nešto "ali…" i obično slijedi izgovor. I to "argumentiran". Ljudi nude rješenja za ono što nas zabrinjava, a kad ne želimo slušati ili nešto promijeniti, odgovaramo s "ali" kao "opravdanjem" zašto to neće funkcionirati. To je jezik koji oduzima moć.

Umjesto toga kažite: "I..."
Kad "ako" i "ali" zamijenite s "i" i "svakako", u svom umu i odgovorima stvarate otvorenost.

A tu su i 3 riječi za koje Leena Roy savjetuje da ih uvijek upotrebljavamo:

"Biram" – kada time zamijenite uobičajeno "moram" i "trebam" (nešto učiniti), primijetit ćete kako će vam se odmah podići energija. Tim izrazom svjesne odluke zamijenite, primjerice, "moram raditi dokasna", što stvara osjećaj pritiska, ili pak, u negaciji, "ne mogu" ili "ne želim" – za razliku od toga "biram" iskazuje odluku i odgovornost da se nešto učini ili ne učini.

"Znam" – ako nešto znate, recite to! Samouvjereni se ljudi ne boje reći "znam" dok se ostatak grupe skriva iza "mislim" i "možda". Isto tako, budite dovoljno samouvjereni da priznate kako nešto ne znate ili morate proučiti. Samouvjerena se žena, dodaje Leena Roy, ne boji okupiti ljude oko sebe i puno je vjerojatnije da će reći "Sjajan/na si i znam da to možeš" umjesto "Stvarno mislim da to možeš", što nikoga neće ni ohrabriti ni uvjeriti.

"Hvala" – Kada nekom zahvalite, neka to bude iskreno i jasno određeno za što zahvaljujete. Izražavanje zahvalnosti važno je i onome tko govori i onome tko sluša. Onaj tko govori time osvještava rad i uloge ljudi oko sebe, dok onaj kome je zahvala upućena osjeća da ga se cijeni.