U budizmu se često govori o smirivanju uma i potiskivanju želja. Buda je govorio da je život patnja koja nastaje iz želje; potrebno je da se želje zatomljuju, jer se tako čovjek može osloboditi i patnje. To je svakako istinito kada je riječ o međuljudskim odnosima. Naša se razočaranja, ljutnja i tuga najčešće javljaju kada drugi nisu reagirali onako kako smo mi zamišljali. Primjerice, očekivali ste da će vas šef pohvaliti zbog dobro obavljenog posla ili da će vaš bračni partner cijeniti to što ste pospremili stan. Umjesto da pogledamo unutra i fokusiramo se na sebe, mi se uvijek fokusiramo na druge. To je ono što nas dovodi do emocionalnih problema.
Kada smanjite očekivanja, primijetit ćete sljedeće dobrobiti:
1. Preuzet ćete potpunu odgovornost za svoje postupke.
“Trudim se na poslu kako bih bio dobar zaposlenik i kako bih samoga sebe motivirao. Pospremio sam stan jer želim da bude uredan.“ Ovakav stav sprečava pomisao da vas je netko na nešto natjerao ili nešto očekivao od vas. Riječ je o tome da vi upravljate svojim životom i činite ono što smatrate važnim. Poput Nietzscheovog nadčovjeka (prema njem. Übermensch), neobuzdane životne snage, nagona i volje za izvornim životom koji ne podliježe mentalitetu stada, koji stvara vlastite vrijednosti i ne živi prema naučenim obrascima ponašanja.
2. Naučit ćete razliku između onoga što želite i onog što biste trebali.
Mentalitet stada i naučeno ponašanje obično su čvrsto povezani s nečime što biste trebali. Ovo dolazi iz naših misli, od ega, dominantnog glasa u glavi. Ono što bismo trebali, očekivanja su koje nam je netko nametnuo. Kada ih ne ispunimo, osjećamo krivnju. Kada ih ispunimo, osjećamo se manipulirano i očekujemo nešto zauzvrat: “Budući da radim nešto što zaista ne želim, očekujem da drugi to cijene, primijete, nagrade me, potapšaju po ramenu ili učine ono što ja očekujem.“ Kada se to ne ostvari, u nama se javlja razočaranje i zamjeranje.
3. Izbjeći ćete osjećaj razočaranja, ljutnje i nesreće.
Nije potrebno posebno objašnjavati. Osjećat ćete se dobro i slobodno.
4. Izbjeći ćete se osjećati kao mučenik.
Sva razočaranja i zamjeranja s vremenom prelaze u mučeništvo, smrtonosnu kombinaciju onoga što biste trebali i neispunjenih očekivanja koja sa sobom povlače misli: “Činim sve što bih trebao. Očekujem da ljudi to cijene, nekakvu nagradu... Kada se to ne dogodi, ja patim…“
S vremenom mučenici ili kolabiraju od iscpljenosti ili se zasite sve te nepravde i postaju depresivni, zajedljivi i na neki način to moraju izbaciti iz sebe: kupovinom, divljanjem, alkoholom – misleći da zaslužuju činiti što god žele.
Ljudi ne vole mučenike. Naporno je biti u njihovom društvu.
5. Počet ćete živjeti u sadašnjosti.
Odluke i izbor o životu dolaze u trenutku. Očekivanja vas tjeraju da neprestano gledate naprijed i postajete mentalni zatočenik budućnosti. Poput šahista, uvijek razmišljate osam poteza unaprijed – što da učinim, kako će drugi reagirati, kako ću ja odgovoriti, kako da ih navedem da reagiraju onako kako ja hoću, što ako će moje odluke biti dovedene u pitanje i tako dalje.
Jednostavno je. Što sada želim? To ću učiniti i vidjeti što će se dogoditi.
Ako ste spremni prihvatiti ovakav način razmišljanja, počnite polako i nemojte brzati. Riječ je o prespajanju žičica u mozgu, a za to je potrebna koncentracija. Budite proaktivni. Slušajte sebe. Koju god odluku donesete, što god učinite, stojte iza toga. Ne razmišljajte što biste trebali, o rezultatima koji će iz toga izaći, o tuđim reakcijama, o budućnosti. Ostanite u trenutku, vidite svoju odluku u ovom trenutku kao najbolju odluku koju možete donijeti. Ono što će se kasnije dogoditi i kako će ljudi reagirati, u ovom trenutku nije važno.
Izvor: www.psychologytoday.com
.png)
.png)
