Javlja se naglo. Tjelesna se glad javlja postupno, signalima u želucu, emocionalna glad dolazi naglo, kao „napadaj“.
Usredotočena je na specifičnu hranu. Imamo potrebu jesti baš određenu vrstu hrane i nijedna zamjena nas ne zadovoljava.
Događa se „iznad vrata“. Počinje u ustima i umu. Usta žele okusiti pizzu ili krafnu s čokoladom. Intenzivno razmišljamo o željenoj hrani.
Obuhvaća automatsko ili odsutno konzumiranje hrane. Kao da tuđa ruka grabi sladoled i stavlja vam ga u usta (automatsko jedenje) ili uopće niste primijetili da ste pojeli cijelu vrećicu keksa (odsutno jedenje).
Neodgodiva je. Emocionalna glad traži hranu odmah da bi se neugodna emocija ublažila što prije.
Povezana je s uznemirujućom emocijom. Šef je vikao na vas. Sin vam ima problema. Emocionalna glad javlja se u uznemirujućoj situaciji.
Ne jenjava ni kad ste siti. Budući da jedemo da bismo umrtvili neugodne osjećaje, a ne da bismo nahranili tijelo, to često završi prejedanjem.
Potiče krivnju. Paradoks emocionalnog prejedanja jest u tome što jedete kako biste se osjećali bolje, a tada se kritizirate jer ste jeli kekse, kolače... Obećavate sebi da ćete se iskupiti („Vježbat ću, držati dijetu, preskakati obroke i tako dalje – sutra!“)
Više o tumačenju i suzbijanju emocionalne gladi pročitajte ovdje