Vikendi s djecom bez roditeljske skrbi
Početkom devedesetih godina dva puta mjesečno odlazila sam provesti vikend s grupom djece čijim je roditeljima bila oduzeta roditeljska skrb. Desetero djece u dobi od četiri do petnaest godina, sve jedna životna priča tužnija od druge. Njihov smještaj u jednom međimurskom selu financirala je, navodno, bogata španjolska humanitarka. Živjeli su u kući s bračnim parom zaposlenim na radnome mjestu nazvanom „roditelji“. Svaki drugi vikend, kad bih dolazila, „roditelji“ su bili slobodni.
Djeca su bila s područja Međimurja, a „mama i tata“ Hrvati iz Posavine. Prognani iz svoje kuće, jedva su spasili živu glavu − svoju, svoje djece i jedne bake. Prije rata živjeli su dobro, tijekom rata doživjeli su svašta i nije im bilo lako biti mama i tata tolikoj traumatiziranoj djeci. Osim skromnih emocionalnih resursa iscrpljenih vlastitim patnjama i ratnim stradanjima, i financije kojima su raspolagali bile su ograničene.
Baka vješta kuharica
Trebalo je puno mašte i truda da se osigura koliko-toliko uspješan privid obiteljskog doma za sve ukućane, što je bila osnovna ideja ovakvog smještaja. Djeca iz kuće odavno su odrasli ljudi. Nadam se da su uspjeli u životu, a da sam i ja kao psiholog u svemu tome barem malo pomogla. Baka, ne sjećam joj se imena, bila je vješta kuharica. Jedna od onih žena koje su u stanju od ničega napraviti pristojan obrok.
Nekad je, pričala je, radila fine i skupe kolače. U neimaštini se snalazila, prepravljala recepte da bi bilo jeftinije i iz sjećanja izvlačila neke koji su tražili skromne namirnice. Meni najdraži bakin kolač bio je koh od riže (čini se da se naziv koh koristi samo u nas, tj. u nekim dijelovima Hrvatske, a nastao je vjerojatno iz njem. Koch: kuhar ili kochen: kuhati. Nabujak se, naime, u njemačkom zove Auflauf!).
Sastojci za koh
Da biste ga napravili, potrebno je imati litru mlijeka, kilogram jabuka, 2 dl riže , šećer, 3 jaja (ako su manja, stavite i četiri), malo grožđica, cimeta, maslaca, a možda i ruma. Rum najčešće nemam, ali i bez njega koh od riže je odličan. Riječ koh je njemačkog podrijetla, veže se uz kuhanje na pari ili pečenje u kalupu.
Ovaj koh od riže ne priprema se na pari, ali jest kombinacija kuhanja i pečenja u kalupu. U ovoj jednostavnoj varijanti kalup je obična metalna kuhinjska posuda.
***
I ako niste pažljivi bit će fin
U veći lonac stavite mlijeko, pustite da uzavri. U mlijeku ugusto ukuhajte prethodno opranu rižu. Važno je stalno miješati da riža ne zagori. Kad se smjesa malo ohladi, dodajte žumanjke, šećer i maslac. Ako imam smeđeg šećera – stavim njega, ako nemam, i bijeli je dobar. Od bjelanjaka izradite čvrsti snijeg. Prave majstorice od kolača znaju da je za čvrst snijeg potrebno u bjelanjke dodati prstohvat soli. Prstohvat je „odokativna mjera“ koja znači zbilja malo soli, iako je meni trebalo neko vrijeme da shvatim što je to zbilja malo.
Dobro izmiješajte da se sastojci povežu i u tako priređenu smjesu dodajte snijeg od bjelanjaka. Navodno, snijeg od bjelanjaka treba pažljivo dodavati i miješati. Ja baš nisam pažljiva, ali svejedno je koh uvijek fin. Pa vi, ako ste pažljivi - super! Ako niste, svejedno će biti dobro. Nekako mi se čini važnije biti pažljiv prema sebi i prema onima koje volimo, na sve moguće načine, pa i pripremom kolača. Negdje usput, a može i prije no što krenete s kuhanjem riže, naribajte jabuke.
Pazite na količine začina, i u kuhanju i u obitelji
S korom ili bez nje, kako želite i kakve jabuke imate. Nije nužno da su određene vrste, više trpke ili više slatke, sve su dobrodošle! U jabuke ubacite grožđice i cimet, možete malo i pošećeriti − količina ovisi o tome koliko volite i koliko vam je grožđica i cimeta pri ruci. Pripazite, ipak, na količine. Previše cimeta može dati gorčinu, previše grožđica suvišnu slatkoću. To je otprilike i recept za skladne obiteljske odnose − adekvatan omjer slada i začina prilagođen baš vašoj obitelji!
Višu (metalnu) posudu promjera 24 - 26 cm premažite maslacem, pospite krušnim mrvicama, u to ulijte pola smjese s rižom. Na to stavite jabuke i završite drugom polovicom smjese. Stavite u zagrijanu pećnicu na 200 stupnjeva. Ja najprije pokrijem aluminijskom folijom i pečem oko 30 minuta, zatim maknem foliju i zapečem još 15 - 20 minuta. Prekinem pečenje kad vidim da se kolač počeo odvajati od stijenki posude.
Podsjetnik da uvijek treba dalje...
Pustim da se malo ohladi i onda izvrnem na tanjur promjera nešto većeg od posude u kojoj se kolač pekao. Taj je zahvat potrebno napraviti pažljivo i brzo. Na vrhu će ostati sloj lijepo zapečenih krušnih mrvica. Dogodilo se da su neki s čuđenjem, pa pomalo i s podsmjehom, dočekali ponuđeni koh, ali u mojoj obitelji on je dugi niz godina jedna od omiljenih slastica.
A za mene i podsjetnik kako u teškim trenutcima u životu, pa i nakon gubitaka, treba hrabro krenuti dalje s onim s čime (još) raspolažemo. (Z. K. M.)
.png)
.png)
