Kreativna ženska druženja: Upoznajte Vučice!

Nova stvarna prijateljstva

Knjige, hrana i humanitarni rad

Upravo to je na najljepši mogući način doživjelo dvanaest žena koje su u prosincu 2011. godine odlučile osnovati klub knjige, poslije nazvan Večere uz knjigu (VUK), a sebe otad od milja zovu „vučice“. Do prvog se susreta neke od njih nisu ni poznavale, imale su različite profesije, neke od njih bile su u mirovini.

No, zajednička prijateljica Nina Oberiter-Gluhak spojila ih je osjećajući da bi baš njih dvanaest žena, zaljubljenica u čitanje i druženje, mogle činiti prekrasnu priču koja bi objedinila tri važne stvari u životu svake od njih – knjige, druženje uz finu hranu i humanitarni rad. Tako su se počele redovito družiti, birajući knjigu po knjigu, raspravljajući o njezinom sadržaju, pronalazeći skriveno iza svake rečenice. Zajedno, u ugodnom društvu, značenje riječi druženje podigle su na novu, smisleniju razinu, hraneći svoju dušu i želju za novim iskustvima.

Prvo druženje i Večera s Anom Karenjinom

Prvo druženje bilo je u domu osnivačice kluba Nine Oberiter-Gluhak, a knjiga o kojoj su diskutirale bila je Večera s Anom Karenjinom Glorije Goldreich, čija tematika djelomično podsjeća i na njihova druženja. Radnja govori o šest žena koje su kroz svoje kontakte razvile prava prijateljstva, pomagale si u ozbiljnim problemima i dilemama te si bile lojalna podrška u najdelikatnijim situacijama. I već na prvom sastanku, prisjećaju se članice, bilo je burno, glasno i prije svega zabavno.

A tako je, uz osmijeh opisuju članice Nina Oberiter-Gluhak i Sabina Rabatić, ostalo i do danas. Taj prvi prosinački sastanak pamte i po donaciji Domu za djecu bez roditeljske skrbi „A. G. Matoš“ u Zagrebu – finim kolačićima koje su pripremile s mnogo srca i zimskoj odjeći. A takva darivanja, kojima se iznimno vesele, postala su tradicija.

Ozbiljno i profesionalno

Kako izgleda njihovo druženje, opisuje Sabina Rabatić: „Kad smo se prvi put sastale, iako sam poznavala većinu Nininih odabranica, uglavnom s obiteljskih druženja ili putovanja, ništa nisam znala o njima kao čitateljicama knjiga, njihovim preferencijama, vrijednosnim sudovima…

Od prvog trenutka svidjela mi se ta ideja, posebno profesionalnost pristupa cijelom događaju: dnevni red obično započinje predstavljanjem knjige, što čini osoba koja ju je predložila, diskusija, dogovor o sljedećoj knjizi i mjestu druženja, razmjena drugih, u međuvremenu pročitanih naslova i razgovor koji se nastavlja i za vrijeme večere. Poseban čar su zapisnici sa svakog sastanka koji su prava literarna poslastica, a djelo su naše tajnice Dude. Ukratko, sretna sam što sam dio te odlične ideje koja nas na poseban način zbližava.“

PageBreak

A kako bi klub funkcionirao besprijekorno, njegove članice osmislile su i svoj statut. Svaka od 12 članica kluba je doživotna članica, osim ako se sama ne povuče iz članstva ili je ostale članice zbog nepoštovanja statuta kluba odluče „izbaciti“ iz grupe. U statutu su navedene i obaveze svake od članica – npr., domaćica druženja zadužena je za glavno jelo, ali i moderiranje razgovora o knjizi, a druge su dvije članice zadužene za desert i vino.

Naveden je i način na koji se biraju knjige koje će se čitati, svako izbivanje mora se opravdati unaprijed, isplanirane su humanitarne aktivnosti... A sve to kako bi se strast i predanost koju ove žene posjeduju prema knjigama mogla neometano nastaviti.

„Mnogo je zainteresiranih žena koje bi nam se rado pridružile. Ovome se, međutim, treba posvetiti vrlo odgovorno, odnosno pročitati zadanu knjigu u periodu do idućeg druženja jer se od svih članica očekuje aktivan pristup i sudjelovanje u diskusiji. Ne uvažavamo isprike ni za nedolazak, ni za nepročitanu knjigu osim, naravno, kad je riječ o vis maior situaciji.

Intelektualke u mirovini

Moram reći da su sve članice od samog početka rado prihvatile druženje u klubu, rado dolaze i vesele se našim sastancima. Sve su to intelektualke, većinom s bogatim poslovnim karijerama iza sebe, vrlo raz­ličitih karaktera – od znanstvenica i doktorica znanosti (biologije, statistike...) do liječnica kao što je naša Duda, profesorica ili uspješnih poduzetnica poput Andree, Maje, Milene i Lele.

Danas smo gotovo sve u mirovini, a deset članica su aktivne bake, ukupno imamo 31 unuče... U svakom slučaju, lijepo nam je zajedno, a i drago nam je i toplo pri duši kada svaku godinu prije Božića svojim malim doprinosom, bilo novcem, bilo kupnjom hrane i osnovnih potrepština ili pak darivanjem odjeće za djecu i odrasle (SOS Dječje selo, Gunja, Nazorova...), pomognemo onima kojima to u tom trenutku najviše treba“, kaže Nina Oberiter-Gluhak, glavni pokretač grupe.

Domaći autori kao gosti

A to nije ni neobično jer je u svome okruženju poznata kao odlična organizatorica, kako raznih druženja, tako i velikih putovanja po cijelom svijetu. Čak i u vrijeme kad je bila na menadžerskim pozicijama i predsjednica uprave PBZ Carda, u privatno vrijeme okupljala je istomišljenike u potrazi za novim, kvalitetnim iskustvima. A na ovoj ideji koja ih je okupila i zadržala zajedno zahvalne su joj sve članice VUK-a.   

Inače, „vučice“ su se složile da je 12 optimalan broj žena koji klub može imati. Što zbog praktičnih razloga – kako bi svaka žena imala svoje mjesto za blagovaonskim stolom (jer toliko ima tanjura u setu), što zbog činjenice da bi se uz veći broj sudionika teško moglo doći do riječi u zanimljivim raspravama o knjigama.

Od dvadeset knjiga koje su zajedno pročitale, neke su ih se dojmile više, neke manje, no ljepota razgovora o njima je, slažu se „vučice“, u činjenici da tuđi pogled na knjigu ponekad otvori nove vidike i perspektivu koju pri čitanju same možda ne bi primijetile. Čitaju, kažu, prvenstveno recentne knjige, a pritom i domaće autore. Neki od njih su i gostovali na njihovim večerama. Tako je na jubilarnom, 20. okupljanju njihova gošća bila Kristina Wolsperger Danilovski, autorica knjige Danci i stranci, a prije toga im je u posjeti bio prof. povijesti i umjetnosti Dino Milinović, autor knjige Skriveno.

Sve zbog jedne knjige

I danas, pet godina poslije, članice se ovog kluba s istim žarom kao i prvi put dogovaraju koje će knjige čitati na jednom od četiriju godišnjih susreta. Zdušno osmišljavaju meni kojim svaki put druga članica dočekuje svoje gošće, razmjenjuju iskustva te jedna drugu potiču i na druge aktivnosti vezane uz kulturu, ali i život. A koliko su ih knjige povezale te koliko njihova druženja pršte životom, ugodom i bliskošću svjedoče i zapisnici koje članica Dunja Duda Čop piše još od njihova prvog susreta.

U njemu su prekrasni opisi domova članica kod kojih se nalaze, inspirativna hrana koju s mnogo duše pripremaju za svako druženje, sadržaji i dojmovi o knjigama koje su pročitale, planovi za buduća druženja te oni mali, ženski, ugodni razgovori koji ih spajaju na nekoj dubljoj razini... Na desetke tih stranica prošaranih optimizmom i novim iskustvima bile bi savršen predložak za neku buduću knjigu koja bi inspirirala neke druge žene, neke druge grupe, neka druga druženja... A sve to samo zbog jedne knjige.