Autogeni trening - neograničena moć sugestija

Vrijeme kao da se ubrzalo. Rijetki su oni koji još uživaju u lijenim nedjeljama, a da im pritom pred očima, poput zamišljenih oblaka, ne prolaze popisi obaveza. Stres se odavno ušuljao u naše živote i ondje se udomaćio, katkada do te mjere da ga više i ne primjećujemo. Zavapimo tek kad opterećenje eskalira i više ne možemo izdržati.

Riječ je o autogenom treningu. Ta se metoda temelji na psihološkom kondicioniranju samoga sebe putem jednostavnih vježbi i sugestija, što nam pomaže da se opustimo i zadržimo mir i u najstresnijim situacijama te tako posredno utječemo na cjelokupno zdravlje. Autogeni znači da proces proizlazi iz nas samih, da ulaganjem vlastitog truda pokušavamo pronaći u sebi mir.

Već s tom definicijom jasno je da se ova metoda bazira na vlastitoj odgovornosti, ali i povjerenju u vlastite resurse. Sensina suradnica, psihoterapeutkinja dr. Nada Kaiser, dugogodišnja učiteljica ove metode koja je nastala u 20-im godinama prošloga stoljeća, opisuje na vlastitom primjeru kako djeluje.

„Nedavno sam morala kod zubara, a to nije najugodnije iskustvo. No, koristeći autogeni trening, bila sam potpuno mirna, u mislima na sasvim nekom drugom mjestu i popravljanje zuba nije bilo nimalo stresno. Tako to može biti za svakoga“, kaže dr. Kaiser.

Doživljaj težine i topline u tijelu

Autogeni trening osmislio je Johannes Heinrich Schultz, njemački psihijatar, psihoanalitičar i hipnoterapeut. Uvidio je, naime, da su gotovo svi njegovi pacijenti, nakon hipnoterapijskih seansi, tijekom kojih se ulazi u duboko opušteno stanje, svjedočili da su tijekom postupka imali doživljaj težine i topline u tijelu, što im je bilo vrlo ugodno.

Schultz se zapitao bi li se moglo postići i obrnuto – stvaranjem osjećaja topline i težine doći do opuštenog stanja i otpuštanja stresa. Vrlo brzo se dao u eksperimentiranje i otkrio ne samo da je to moguće nego da može dati izvrsne rezultate. Obuka koju klijenti prolaze vrlo je jednostavna i ista je od nastanka metode do danas.

U Europi mnoga zdravstvena osiguranja osiguranicima plaćaju njezino učenje, i to iz vrlo jednostavnog razloga – činjenice da je prevencija bolesti koju donosi stres daleko jeftinija od liječenja već nastale bolesti. Osiguravajuća društva, naime, na taj način – dakle financirajući obuku – štede.

Četiri osnovne sugestije u autogenom treningu

Jednostavne formule autosugestija

„Polaznici uče vrlo jednostavne formule autosugestija kojima u sebi stvaraju željeno stanje. Najprije pod vodstvom učitelja, a potom sami govore sebi da u određenim dijelovima tijela osjećaju težinu i toplinu. U početku, naravno, to neće biti istina.

Mogu osjećati sasvim suprotno, no s vremenom oni doista doživljavaju tjelesnu senzaciju koju su prizivali i to im daje osjećaj duboke opuštenosti kakva se događa u hipnozi“, kaže dr. Kaiser, naglašavajući kako je potrebno da polaznici budu disciplinirani i vježbaju i nakon završenog tečaja. Naime, osnova autogenog treninga uči se vrlo kratko – dovoljno je već osam seansi, svaka u trajanju od sat i pol.

No nakon naučenog tečaja polaznik mora sam vježbati najmanje triput dnevno tijekom tri mjeseca kako bi mu sugestija koju je usvojio postala „druga priroda“. Tijekom tečaja, objašnjava dr. Kaiser, polaznici će naučiti i one sugestije koje se direktno tiču problematičnih područja njihova života.

PageBreak

„Jedna od osnovnih sugestija koje svi uče jest rečenica: Osjećam se mirno i opušteno. Svima je, bez iznimke, potrebno da se mogu dovesti u takvo stanje. No, osim toga, radimo i na onim temama zbog kojih polaznici dolaze naučiti ovaj tečaj. Netko će doći zbog straha od javnog nastupa, netko zbog anksioznosti, netko pak zbog stalnog umora, a netko drugi zbog fizičkih, tj. zdravstvenih tegoba poput aritmije, migrene ili bolova.

Na sve je ovo moguće djelovati autogenim treningom jer se sugestija ne odražava samo na psihu nego se prenosi i na tijelo“, objašnjava dr. Kaiser i dodaje kako je i sama svjedočila umanjenju ili nestajanju zdravstvenih tegoba, poput aritmije ili inkontinencije, zahvaljujući ovom treningu. No, da bi se to postiglo, potrebno je dobro istražiti svaki osobni problem i otkriti koje uvjerenje ili emocija iza njih stoje.

Tu je učitelj autogenog treninga od velike pomoći i zajedno s polaznikom kreira sugestiju koja će najbolje djelovati na njegov problem. Sugestija uvijek mora biti formulirana pozitivno, bez upotrebe negacija jer naše nesvjesno ne poznaje negacije. Ako si sugeriramo: Ne boli me glava – naše nesvjesno to usvaja kao: Boli me glava – pa time ništa ne postižemo. Sugestija uvijek mora biti ugodna i motivirajuća.

Iz tuđih iskustava

„Tečaj se odvija u grupi i zato što svi polaznici mogu puno naučiti iz tuđih iskustava. Iako su njihove priče osobne, ljudsko iskustvo je zajedničko i u tuđim problemima i izazovima uvijek ima nešto što i drugima može biti korisno“, ističe dr. Kaiser.
Iako se ova metoda može učiti u bilo kojem trenutku u životu, najbolje ju je učiti unaprijed, dakle prije nego li se neki stresni problem pojavi.

Cilj je, naime, ovu metodu toliko izvježbati da samo prizivanjem jedne sugestije u trenutku uđemo u opušteno stanje u kakvoj se god situaciji našli u životu. Ako rad započinjemo kad problem već postoji, nećemo ga moći ovom metodom još dugo riješiti, dakle dok ne usvojimo sugestije, a i proces može biti mukotrpniji jer je tijekom napetosti i stresa sugestiju teže prihvatiti te je teže opustiti se.

Razlika između afirmacije i sugestije

„Kad je riječ o sugestijama, važno je imati na umu da one nisu poput klasičnih afirmacija kod kojih pozitivnu misao šaljemo negdje u svemir s ciljem da privučemo slično iskustvo. Kod sugestija nam je cilj fizički doživjeti ono što si sugeriramo i tome svjedočiti, bez obzira na to je li to mir, opuštenost, svježina ili samouvjerenost.

Afirmacija je nešto što govorimo, a ne povezujemo s tjelesnim doživljajem. Koja god bila sugestija, čovjek to mora moći fizički doživjeti – poput snažnog glasa dok govori pred puno ljudi, do toga da mu srce kuca ujednačeno iako je patio od aritmije“, objašnjava naša sugovornica.

Kako bismo olakšali opuštanje pri vježbanju autogenog treninga, pažnja se usmjerava na unutarnje senzacije, prvenstveno na disanje. Slično kao i u klasičnoj meditaciji, učitelji autogenog treninga sugerirat će da misli promatramo kako dolaze i odlaze poput oblaka na nebu, bez vezivanja uz njih. Umjesto da pažnju obraćamo na misli, trebamo je usmjeriti na osjećaj topline i težine. Tako polako ulazimo u svojevrstan trans, tj. potpuno opušteno stanje, prije nego što si dočaramo željeno iskustvo.

Poput sna nakon kojeg se budimo svježi

No, što ako još nismo doživjeli ono što priželjkujemo pa si to teško možemo prizvati – primjerice, potpuni mir i opuštenost pred javni nastup – jer nikad nismo ni govorili pred grupom ljudi? Dr. Nada Kaiser ističe kako se ne mora prizivati konkretno iskustvo – dovoljno je na osnovi situacije prizvati kvalitetom sličan osjećaj.

Važno je fizički osjetiti tu senzaciju, a onda samo tome dodati sadržaj – dakle, da se nalazimo pred grupom ljudi. Da bismo prizvali opuštenost, moramo u svom životu tražiti neko iskustvo kad smo bili opušteni. Primjerice, svi smo doživjeli opušteno ležanje u kadi, znamo kakav je to tjelesni osjećaj. Sada taj tjelesni osjećaj trebamo prizvati i samo ga povezati sa sadržajem i novom situacijom poput javnog nastupa.

Kreativne mogućnosti ove metode gotovo su bezgranične, a znanost je već odavno podupire jer je njezina učinkovitost dokazana brojnim istraživanjima. S nje samo treba skinuti veo mističnosti kojim je ponekad obavijena i ustrajno isprobavati. „Moći se opustiti u jednom trenutku zahvaljujući usvojenoj sugestiji djeluje poput dugotrajnog sna nakon kojeg se budimo potpuno svježi“, zaključuje dr. Kaiser.