PROŠETALI SMO SVETIM VRTOM NA LOPUDU: Duhovno i povijesno blago koje poziva na kontemplaciju i suživot s prirodom

Postoje određena mjesta i prostori čija je magija bezvremenska. Možda samo naizgled pripadaju nekim drugim vremenima, ali njihove duhovne dimenzije ne poznaju vrijeme i skladno su utkane u modernost. Prolazeći njima, kao da smo ušetali u svojevrsnu vremensku kapsulu koja nas vodi na putovanje kroz duga razdoblja prošlosti, a tek kada ponovno pronađemo svoj duhovni mir i unutarnju snagu, vraća nas u sadašnjost. Spoznati takve prostore, prošetati i zadržati se neko vrijeme u njima, zaista je privilegij. A privilegij je bio i prošetati Svetim vrtom, malom duhovnom oazom, prostorom iznimne kontemplacije unutar nekadašnjeg franjevačkog samostana na otoku Lopudu kod Dubrovnika, utemeljenom 1483. godine.

Svete vrtove posjedovali su uglavnom svi renesansni samostani, a franjevački su imali i vlastite ljekarne. Imao ju je i samostan na Lopudu. Vrt spaja samostan s tvrđavom, a u njemu je koncipirano devet postaja za kontemplaciju. Obnovljen je na temelju koncepta kojim se poštuju sva četiri njegova izvorna elementa, a to su umjetnost, arhitektura, duhovnost i iscjeljenje. Vodeći se principom franjevačke zajednice koja je uvijek bila otvorena za puk i duboko integrirana u život zajednice, koncept obnove kompleksa podrazumijevao je i niz novih značajki čiji je Sveti vrt za meditaciju i odmor neizostavan dio. Velika je pažnja u Svetom vrtu usmjerena na ljekovito bilje koje je ponovno zasađeno tijekom obnove. Poznato je da su franjevci bili vrsni stručnjaci koji su od ljekovitog bilja pripremali napitke i tonike u rasponu od eliksira za dug život do raznih otrova.

Dok nas vodi kroz vrt, direktorica kompleksa Lopud1483 Klara Šoštarić priča nam kako je samostanski vrt osmišljen i restauriran zajedničkom intervencijom arhitekata, stručnjaka za hortikulturu i duhovnih učitelja. Pokazuje nam i kontemplativnu stazu s devet postaja. Prostor u kojemu su posađene razne autohtone i ljekovite biljke uistinu je pomno osmišljen za meditaciju i kontemplaciju u ekumenskom duhu, pa je svojevrsno minijaturno duhovno hodočašće. Koncept s duhovnim postajama osmislila je Asa Andersson, švedska duhovna učiteljica, pa tako svaki kutak vrta, svaka biljka i svako drvo imaju svoje odrednice za meditaciju i s razlogom su posađene na određeno mjesto ili su zadržane iz povijesnog vrta. Sa sjedištem u gradu Kiruni, u švedskoj Laponiji, Asa radi kao iscjeliteljica i pripovjedačica, a u svom radu objedinjuje znanja iz raznih disciplina, kao što su komplementarna i alternativna medicina, šamanizam, psihologija, filozofija, osobni razvoj...

Svoja duhovna znanja utkala je i u Sveti vrt, poput vjerovanja da je priroda duhovna, ukorijenjena u drevnim nordijskim i iscjeliteljskim tradicijama arktičkih naroda Saami. Sve vodi tome da posjetitelji osjete obnavljajuća snaga koju nosi vrt uranjajući svoja osjetila u biljke i drveće, a preporuka je duhovne učiteljice da barem za toplijeg vremena hodaju bosi, kako je to, prema predaji, činio i sveti Franjo Asiški.

Prva duhovna postaja ili nulta postaja nalazi se unutar samostana, odmah na pragu, odnosno izlazu koji vodi iz samostana u vrt. Upravo je to mjesto gdje su posjetitelji pozvani da odaberu hoće li tu ostaviti svoju obuću i dalje hodati bosi kako bi poboljšali taktilno iskustvo. Staza vodi do prve postaje gdje su posađeni nizovi lavandinih grmova, dok se na drugoj postaji nalazi biljka penjačica pasiflora oko koje je vidljiva i mandragora, biljka koja ima magijska i ljekovita svojstva. Na trećoj postaji su simbolične ljestve sv. Jakova, kao uspomena na legendu iz Starog zavjeta, a namijenjene su dubljem promišljanju i osjećaju za povezanost s duhovnim aspektima ljudskog života.

Svi smo u životu prošli i teška razdoblja, ali ipak smo preživjeli. Kao podsjetnik na takva životna i duhovna iskustva na četvrtoj duhovnoj postaji vrta nalazi se drvo masline, staro 300 godina. Bilo je u jako lošem stanju, ali i dalje tu stoji jer ga je hotelski vrtlar odlučio zadržati, vjerujući da će se ipak oporaviti. I čudo se zaista dogodilo. Nadomak stabla masline u starom zidu nalazi se jedna pukotina, jedva vidljiva, koja na petoj postaji simbolizira naše male tajne. Prirodna pukotina u zidu naizgled je nesavršena, ali ako se promatra iz drukčijeg kuta, lijepa je, zanimljiva i potpuno savršena. A tako je i s našim ožiljcima, fizičkim i duhovnim. Put nas dalje vodi do male smokve, koja je kći 200-godišnje smokve koja je pala u jakoj buri prije 30-ak godina. Mlada smokva u svojoj biti nosi baštinu stare smokve, jer je iznikla iz njezinog korijena, dok je kutak s drvetom limuna podsjetnik da volimo i naše nesavršenosti. Devet je broj koji istodobno simbolizira i kraj i početak, ali i inicijaciju u više sfere. Na toj postaji nalaze se cvjetovi Betlehemska zvijezda i kukurijek, otporni na hladne vremenske uvjete. Sve završava malim ribnjakom, kao savršenim mjestom za introspekciju. Voda simbolizira duboke emocije u mnogim kulturama svijeta, stoga zrcali duhovnu sliku o nama samima. Biljke iz Svetog vrta ne služe samo za meditaciju, pa ih novi vlasnici i zaposlenici kompleksa Lopud1483 koriste i za izradu vlastitih proizvoda i suvenira.

„Koristimo lokalne, autohtone recepte, a ovo smo ljeto počeli raditi sapune. Rade se ručno od prirodnih ulja, s biljkama iz našeg vrta, poput lavande, kadulje i ružmarina, ali planiramo raditi i s drugim biljem. Svi su naši proizvodi prije svega namijenjeni našim gostima, za upotrebu, ali i kao suvenir. Osim sapuna, imamo i svoje maslinovo ulje, domaće džemove od marelica, šljiva, naranača, dunja... Radili smo i domaće likere od nespole, mirte, limuna. Od sušene lavande napravili smo mirisne vrećice kao mali dar za goste“, govori nam Klara Šoštarić dok nas vodi srednjovjekovnim atrijem samostana koji još neodoljivo miriše po sušenoj lavandi.

I time završava naše putovanje kroz prošlost ovog zdanja i njegovim magičnim vrtom. Ali ne i naši dojmovi i spoznaje. O postajama i kontemplativnim iskustvima Svetog vrta još ćemo dugo razmišljati.