Putopis za Japan: Zemlja izlazećeg Sunca nudi čarobnu harmoniju drevne tradicije i užurbane suvremenosti

Gotovo da nema zaljubljenika u putovanja koji baš nikada nije maštao o posjeti Japanu - zemlji koja podjednako očarava one koji preferiraju zapanjujuću prirodu, kulturnu baštinu ili dinamiku suvremenog života. Iako je naša unaprijed isplanirana japanska pustolovina nekoliko mjeseci djelovala samo kao daleki san, jedne su nas prosinačke večeri ipak dočekala izuzetno ljubazna lica Japanaca u zračnoj luci glavnoga grada ove otočne države. Kao što smo i očekivali, vrlo brzo smo se zaljubili u baš sve što nudi!

Naš plan puta započeo je upoznavanjem Tokija, točnije njegovih kvartova. Naime, Tokio je najmnogoljudniji grad na svijetu, a sa širom okolicom broji gotovo 40 milijuna stanovnika. Upravo iz toga razloga korisno je napraviti plan obilaska kako bi se najbolje iskoristilo planirano vrijeme u ovome gradu. Shinjuku, Shibuya, Akihabara, Ginza i Asakusa nazivi su kvartova koji su na nas ostavili najveći dojam, a svaki ima svoje posebnosti i različitosti. 

Shinjuku odlikuje zabavna atmosfera prepunih barova i restorana, a u njemu se nalazi i zgrada Metropolitanske vlade Tokija s koje se pruža besplatni panoramski pogled na grad. Shibuya je kvart poznat po pješačkom prijelazu koji slovi kao jedan od najprometnijih na svijetu, a također je meka noćnog života grada. Ljubitelji tehnologije, kawaii kulture i animea uživat će u Akihabari, a onima koji preferiraju luksuzni shopping najdraža će biti Ginza. Za razliku od svih spomenutih, Asakusu okružuje osjetno mirnija atmosfera te je poznata po Senso-ji hramu u kojemu se posjetitelji zadržavaju do kasnih sati. 

Kvartovi glavnoga grada Japana zaista imaju različitu energiju, ali neke su im stvari ipak zajedničke. Nijedan od njih ne vrvi smećem razbacanim po ulicama, prolaznici se vjerno drže lijeve strane prilikom šetnje pa tako ne nastaju gužve, a tome doprinosi i izuzetno malen broj automobila na avenijama - čini se da Japancima nikako nije ispod časti koristiti javni prijevoz. Zanimljivo je da se na svakih nekoliko minuta hoda može proći pored barem jednog dućana koji radi cijelu noć ili izakaye u kojima do kasno u noć gosti uživaju u svome obroku.

Naravno, i sigurnost je na zavidnom nivou gdje god se pojavili pa ako slučajno negdje i zaboravite nešto od osobnih stvari, vjerojatnost da će vas dočekati na istome mjestu izrazito je visoka. Međusobno je povjerenje također prisutno pa nije neobično vidjeti učenike ranih razreda osnovne škole kako samostalno ili u društvu vršnjaka putuju podzemnom željeznicom višemilijunskih gradova do škole. 

U potrazi za svetom planinom Japana

Jedna od prvih asocijacija na sam Japan većini je, pa tako i nama, planina Fuji. Riječ je o vulkanskoj planini čiji vrh prekriva snijeg - inače se sam vrh zabijeli već od listopada, ali ove godine se to dogodilo nešto kasnije. Postoji nekoliko lokacija s kojih je moguće uživati u pogledu na planinu, a mi smo se odlučili za gradić Hakone. 

Do Hakonea smo iz Tokija putovali lokalnim vlakom, a s kolodvora smo autobusom došli do jezera Ashi i smjestili se u zanimljiv lokal Bakery & Table. Riječ je o mjestu ugodnom za kavu i doručak u čijoj terasi možete namočiti noge u toploj izvorskoj vodi te uživati u pogledu na planinu Fuji - šanse da će se planina zaista i vidjeti variraju ovisno o godišnjem dobu i vremenskoj prognozi pa mi to nismo uspjeli iz Hakonea, ali više smo sreće imali nešto kasnije putujući brzim vlakom iz Tokija za Osaku. 

U kojem se god smjeru zaputili, nećete pogriješiti

Osim Tokija, Japan nudi pregršt toga pa je ponekad teško dokučiti što najviše vrijedi posjetiti, ali mogućnost pogreške u ovome odabiru gotovo je nepostojeća. Važno je napomenuti da u slučaju dužeg boravka nikako ne vrijedi iz popisa izbaciti npr. otoke Okinawu ili Hokkaido koje smo mi ipak morali ostaviti za neku drugu priliku. 

Pored trenutačnog glavnoga grada, posjetili smo i bivšu prijestolnicu Kyoto, Osaku koju karakterizira više zapadnjačka energija, bajkovitu Naru čiji su najzanimljiviji stanovnici pitomi jeleni i srne, svima dobro poznatu Hiroshimu te obližnji otok Miyajimu. Iako je ovo poprilično čest turistički itinerar, mjesta obiluju lokacijama koje svatko može prilagoditi vlastitom ukusu pa ih kasnije i doživjeti na autentične načine. 

Do svih ovih lokacija putovali smo Shinkansenom - mrežom željezničkih linija čija brzina doseže više od 300 km/h, a vožnja u istima predstavlja izuzetan turistički doživljaj. Mi smo kupili kartu neograničenog prijevoza brzim vlakovima koja se naziva JR Pass u trajanju od 7 dana, a preuzeli smo je prilikom dolaska u jednom od službenih ureda u Tokiju. Prije svega, zbog svoje cijene, kupnja JR Passa nije korisna za svakoga, ali Japanci su mislili i na to pa isplativost vrlo jednostavno možete provjeriti na njihovom kalkulatoru. 

Beskompromisno poštovanje kao osnova života

Naravno, putopis iz Japana ne može proći bez spominjanja japanske kuhinje koja je priča za sebe, a tome ponajviše doprinosi odabir domaćih sastojaka koji dobro jelo čine još boljim. Osim sushija i wagyu govedine, vrijedi probati okruglice s hobotnicom takoyaki, poznatu palačinku grada Osake okonomiyaki ili čak jegulje kojima se izrazito ponose.

Iz mnogih restorana osjeti se miris ulja koji većinom dolazi od pohanih jela poput tonkatsua ili različitih varijanti tempure. Ramen, soba i udon neki su od najpoznatijih japanskih rezanaca između kojih često vlada borba za prvo mjesto, a kraj dana Japanci vole dočekati uz poznato alkoholno piće od riže sake ili kriglu piva neke od širom poznatih domaćih pivovara.

Ipak, osim vrhunske hrane, zanimljivih kulturnih lokacija i netaknute prirode usred betonske džungle, ono što Japan čini nezaboravnim zapravo su ljudi. Njihovo duboko ukorijenjeno poštovanje, iznimna ljubaznost i predanost detaljima ostavljaju neizbrisiv trag.

Iako su se prema određenim istraživanjima novijih datuma mnogi izjasnili kao nereligiozni, po tradiciji pripadaju šintoizmu i budizmu. Taj dualitet koji nas je pratio cijelim putem vidi se i u svakodnevnom životu: na prvi pogled bezbrižno prolaze pokraj hramova, ali će se ipak nakloniti i baciti novčić u znak poštovanja prema duhovnom naslijeđu kojega baštine.