U korijenu riječi strpljivost je – trpljenje. A u životu ima toliko toga što moramo trpjeti: prepreke, smetnje, odgađanja, sporost kojom se ostvaruju naši ciljevi, redovi u kojima čekamo, drugi ljudi od kojih očekujemo da se ponašaju onako kako mi želimo, razočaranja, stvarnost koja nije u skladu s našim željama i očekivanjima...

Strpljivost je sposobnost da sve to prihvatimo i podnosimo bez ljutnje, ogorčenosti, frustracije ili depresije.

Na putu duhovnoga razvoja učimo se odvojiti od uzburkanih misli i osjećaja te postati promatrači svega što se zbiva u nama – svog ega, svojih osjećaja i svog ponašanja. Učimo postati svjesniji okoline i trenutka u kojemu živimo. U tom ćemo procesu, čak i ako nam to nije namjera, razviti strpljivost.

Strpljivost znači imati samokontrolu, no još važnije – znati što želimo! Kad znamo što želimo, nije teško mirovati i promatrati vrtlog života, sa svim njegovim svakodnevnim teškoćama i našim unutarnjim dramama, da bismo pronašli pravi trenutak i pravi način za djelovanje. Strpljivost nam daje moć donošenja boljih odluka i stvaranja sretnijih odnosa, sposobnost da čujemo glas intuicije.

Znak je osobne zrelosti i mudroga srca, sposobnosti da se povežemo s mirnim središtem svoga bića. U tom mirnom središtu je pravi odgovor – što mi zaista treba, što je moja prava namjera. Strpljivost je put kojim, sigurni u sebe, mirno kročimo prema njoj.