PROMATRAJTE. Um je uvijek u prošlosti ili budućnosti. On ne može biti u sadašnjosti. No vi ga ne možete kontrolirati niti ga možete zaustaviti da se ne kreće na toj relaciji. Pokušajte i izazvat ćete još više patnje. No ono što možete jest promatrati. Promatranjem misli koje se kreću amo-tamo polako se odvajate od uma s kojim ste inače poistovjećeni. Gledate ih poput automobila koji se kreću na cesti, a da se ne pokušavate za njih uhvatiti.

Ostajete nepristrani, bez suđenja, puštate da prolaze. Kao da gledate automobil, a da ne pokušavate pročitati registraciju, doznati tko ga vozi ili slijediti ga do njegova odredišta. Tako i s mislima, ne sudite jesu li dobre ili loše, otkud su i zašto došle i što vam pokušavaju reći – samo ih promatrajte. Dočekajte i ispratite. To je zapravo osnova svake meditacije, što nas dovodi do idućeg koraka.

MEDITIRAJTE. Za početak je dovoljno i deset minuta na dan, a tehnika je bezbroj. Bit meditacije jest da se opustite, da prihvatite bar nakratko da se stvari ne moraju i ne mogu promijeniti, da dopustite sve misli i osjećaje, ali da se njima ne bavite, ne pokušavate ih objasniti ili razriješiti. Dopuštanjem da ste tužni, zbunjeni, pospani, povrijeđeni, radosni, ali da istodobno niste poistovjećeni ni fascinirani tim stanjima, zapravo bivate u trenutku.

Ne treba ništa mijenjati jer već idući trenutak dolazi nešto drugo. Naprotiv, ako se sa svojim stanjima borite, raspravljate sami sa sobom i tražite da budete drukčiji, paradoksalno, upravo se blokirate u tom stanju, zaustavljate ga. Ne dopuštate sadašnji trenutak, već tražite drukčiju budućnost. A to odmah izaziva napetost. U meditaciji samo pokušavate ostati nepristrani, neupetljani, nevini promatrač.

RADITE ONO ŠTO VOLITE. Jeste li primijetili da kad radite nešto što volite, potpuno uranjate u sadašnji trenutak? Osjećate svaki trenutak, a misli o prošlosti i budućnosti ne naviru previše – dođu li, brzo prolaze. Što više radite ono što volite, ali i volite ono što radite, to ste više u skladu sa sadašnjim trenutkom.

DAJTE SE 100 POSTO. Ako, međutim, podrobnije razmislimo, shvatit ćemo da je malo stvari koje volimo. Zašto? Zato što smo toliko opterećeni zahtjevima iz prošlosti i budućnosti – što bismo morali, što bismo trebali, što još nismo – da nastaje otpor na mnoge stvari. Činimo ih jer moramo, ukidamo svaki užitak, obavljamo ih automatizmom. Preuzmimo odgovornost da činimo i ono što nam tog trenutka nije drago sa 100-postotnom predanošću. Mogli bismo otkriti da uopće nemamo otpor na trenutačnu situaciju, već možda na ljude iz prošlosti koji su nas silili da radimo nešto kad nismo željeli, na brzinu kojom se od nas očekivalo da nešto učinimo ili na način koji nama nije blizak.

Zapitajte se kako danas možete uživati u situaciji koja vam nije osobito draga, što biste vi u njoj učinili, a ne što se očekuje. Promijenite stajalište. Izaberite biti prisutni u svemu što činite. Ako ne volite prati posuđe, sljedeći put kad to budete činili posvetite tom poslu potpunu pozornost. Promatrajte što se događa u svakom trenutku. Primijetite pjenu na tanjurima, osjetite toplinu vode, promatrajte kako voda kruži prije negoli se slije u slivnik. Perite posuđe kao da u tom trenutku ne postoji važnija stvar, kao da vam o tome ovisi život. I ovisi,  zapravo, jer to je vaš život u tom trenutku – poštujte ga, budite u njemu, potpuno. PageBreak
OSVIJESTITE STRKU. Često izlazimo iz sadašnjeg trenutka tako da upadnemo u strku. Oprez! Mnogi od nas iskorištavaju žurbu, zaposlenost i aktivizam kako bi pobjegli od nelagodnih osjećaja koji ih mogu obuzeti jednom kad se zaustave i umire. No na taj način te osjećaje samo potiskujemo, oni ostaju u nama i stvaraju tjeskobu na podsvjesnoj razini. Iako nakratko može biti nelagodno zaustaviti se i osjetiti nesigurnost, strah, zbunjenost, iritaciju, što god – davanjem prostora tim stanjima ona polako iščezavaju, prolaze i stvaraju prostor za nova iskustva.

Ako smo stalno u žurbi, sami onemogućujemo stvaranje tih novih iskustava. Kao da smo stalno zauzeti držanjem vrata ormara kako iz njega ne bi ispale neželjene emocije, misli i stanja. Zamislite kolika se energija tu troši. Kad god to činimo, uskraćujemo si radost sadašnjeg trenutka. No žurba je postala gotovo biološki fenomen. Nastaje iz grozničavosti, a grozničavost nastaje iz osjećaja da nam nešto nedostaje, da takvi kakvi jesmo nismo dovoljni. Budući da je žurba gotovo utkana u nas, ne možemo je samo tako promijeniti. Forsiranje da usporimo stvorit će jednak napor kao kad smo u žurbi.

Ono što će donijeti rezultate je unošenje svjesnosti u to da žurite. Promatrajte se! Uočite u kojim ste situacijama skloni strci, što u tim trenucima činite, na koji način, kako se osjećajte. Ne pokušavajte to promijeniti i nemojte se osuđivati. Samo promatrajte. Iz promatranja dolazi razumijevanje, a tek iz razumijevanja nastupa promjena – ona se tada događa spontano, sama od sebe, ne možete ju nametnuti.

VJEŽBAJTE JOGU. Asane, meditacija i jogijsko disanje samo su neki aspekti jogijskog načina života, a svi su usmjereni na smirivanje uma. Kad joga položaje izvodimo osvještavanjem i usklađivanjem disanja, za što je potrebna potpuna pozornost (um ne može lutati amo-tamo), vraćamo se u sadašnji trenutak. Što redovitije na ovaj način izvodite jogu, to je lakše ući u sadašnji trenutak. Nekoliko minuta na dan učinkovitije je od dvosatne seanse jednom tjedno. Posljedica je jasnoća, opuštanje i mir.

PRATITE DISANJE. Osviješteno disanje jedan je od najjednostavnijih i najučinkovitijih načina da se vratite u sadašnji trenutak. Želite dokaz? Ne možete udahnuti za jučer ili za sutra. Ne udahnete li sada, za nekoliko minuta vas više neće biti. Već samo osvještavanje te krhkosti života koji uzimamo zdravo za gotovo vraća nas u sadašnji trenutak. Ne udahnemo li sada, svi naši planovi za sutra, kako god grandiozni bili, padaju u vodu. Dah je uvijek u sadašnjem trenutku i ako unesete svjesnost u taj proces, ako ga budno pratite, i vi ćete se naći u sadašnjem trenutku. Mnogo je tehnika disanja kojima se možete služiti, no krenite s najjednostavnijom. Sjednite uspravnih leđa.

Dišite duboko, ali bez napora, ništa ne mijenjajte i pratite udah i izdah. Usmjerite pozornost na to kako zrak ulazi, do kuda dopire, nailazi li na barijere. Jednako tako pratite izdah. Činite to svaki dan, a iskoristite to moćno oružje kad god primijetite da ste rastreseni ili u žurbi. U takvim situacijama već i desetak osviještenih udaha i izdaha može pomoći. Nakon toga možete isprobati i neke složenije tehnike. Predlažemo sudarshan kriyu. Riječ je o tehnici osmišljenoj u sklopu međunarodne organizacije Umijeće življenja koju možete naučiti i u Hrvatskoj. Različiti ritmovi disanja izmjenjuju se prema određenom uzorku.

Takvo disanje energizira tijelo i dovodi vas u stanje pojačane budnosti te istodobno zbunjuje um koji u tim trenucima ne može vrludati između prošlosti i budućnosti. Mnogi polaznici opisuju lakoću i umirenje koji nastupaju nakon prakticiranja ove tehnike, kao i gubitak osjećaja za vrijeme, što je osnovni medij u kojemu se kreće naš nemirni um. PageBreak

OSJETITE TIJELO. Baš kao i dah, naše je tijelo uvijek u sadašnjosti, za razliku od misli i emocija. Gladni ste sada. Ne možete osjetiti glad za sutra. To je „akutna“ senzacija. Pokušajte se sjetiti kako je to biti gladan kad ste siti. Sjetit ćete se hrane koju ste priželjkivali, nervoze koju ste možda osjetili, ali sama senzacija će izostati. Slično je i s drugim fiziološkim potrebama. One zahtijevaju vašu pozornost sada. Ugodite ovaj fantastični instrument i otvorite si vrata u sadašnji trenutak tako da zastanete i osjetite tijelo.

Na njemu se manifestira mnogo toga. Preko njega možete osvijestiti kako se osjećate. Tijelo je oruđe naših misli i emocija. Zapazite jeste li se zgrčili, ukočili, dišete li površno ili su vam ramena širom otvorena i dišete punim plućima. Ta fizička stanja mogu vas odvesti do onih spomenutih emocionalnih stanja koja pokušavamo potisnuti. Ne dopuštajući ih, izlazimo iz sadašnjeg trenutka. Sve senzacije u tijelu, razumjeli ih mi ili ne, u ovome su trenutku – ako ih dopustite i osjetite, otvarate vrata punini života.

BUDITE ZABORAVLJIVI. Memorija može biti ili korisna ili ugrožavajuća. Pamćenje vašeg imena i činjenice da nije dobro dirati užarenu peć je, dakako, korisno, no zaglavljivanje u prošlosti, u uspomenama koje ne možete otpustiti i krenuti dalje, može biti opterećujuće. To je poput vožnje naprijed s neprestanim gledanjem u retrovizor. Gledanje unatrag s vremena na vrijeme je u redu, no činite li to stalno, opasno je. To ne znači da se nikada ne biste trebali sjećati prošlosti ili planirati budućnost.

No ako ste zapeli u prošlosti i s tog mjesta radite planove za budućnost kako biste ispravili prošlost – to zapravo znači da ne prihvaćate stvari onakve kakve su sada. A zapravo, svi trenuci u kojima nam je bilo dobro, u kojima smo uživali, odvijali su se u sadašnjem trenutku. Umjesto da pokušavate promijeniti situacije i osjećaje, pokušajte prihvatiti da je sad baš tako kako jest i da to ima neku funkciju u vašem životu. Nakon početne tjeskobe otvorit će se velik prostor. Poenta više neće biti u onome što osjećate, što god to bilo, već u tome da ste u sadašnjem trenutku što god osjećali, a to daje slobodu.

Konačno, ništa što pročitate o ovoj temi neće vam dati znanje što zapravo znači biti u trenutku. To možete postići jedino eksperimentiranjem i iskustvom. Objašnjavanje nekome tko nikada nije probao sladoled od čokolade kakva je okusa može stvoriti samo ideju o tome, no nikako stvaran osjećaj i znanje kakav je taj sladoled i koliko užitka može pružiti. Dok ne postanete svjesni što se događa u vašem umu, a potom otkrijete učinak koji različite tehnike mogu imati na njega, nećete razumjeti kako je olakšavajuće (iako katkad pomalo zastrašujuće jer je potpuno drukčije) živjeti u sadašnjem trenutku. Stoga iskušajte. Ne dopustite da ovaj trenutak prođe. On je jedino što doista imate!