Odvrtimo situacije u kojima se ponašamo oholo

Koliko puta smo se u žaru razgovora malo preuveličali okus kolača koji smo ispekli prije nekoliko dana? Ili se žalili prijateljicama na kolegicu iz ureda da je nesposobna, a zapravo uopće nije tako, ili barem ne tako drastično? Kažu da je u redu malo preuveličati istinu jer nas to motivira da sljedeći put zaista ostvarimo takve rezultate. No ako stalno umišljamo svoju vrijednost, visoko držimo glavu, puni smo sebe, neprestano tražimo pozornost prema sebi, a prezir prema drugima, onda smo, najblaže rečeno, oholi. Iako, teško je to za sebe utvrditi jer smo previše subjektivni.

Odvrtite nekoliko situacija u kojima ste se ponijeli oholo i pokušajte ustanoviti razloge. Čemu se hvalisati nečim što nemamo? Čemu umišljati vlastitu veličinu? Ne iznosite tuđe pogreške i ne ističite svoje vrline. Priznajte vlastite pogreške i mane. Ako shvatite da ne posjedujete određenu vrlinu, prihvatite to, ne izmišljajte vrline nego se trudite izgraditi ih. Nema ništa loše u priznanju da je netko bolji od vas; motivirajte se i učite od svakoga.

Zašto se u crkvama i džamijama klanjamo

Sve religije ističu da je razvijanje poniznosti nesebičnim služenjem i pomaganjem onima kojima je potrebna pomoć najbolji lijek protiv oholosti. To može biti unutar obitelji (majka se predaje svojoj djeci i njihove potrebe stavlja na prvo mjesto) ili prema neznancima (služenje jela nepokretnima i starijima).

Redovitim vježbanjem joge također možemo razviti poniznost – svim vrstama pretklona, primjerice, radimo na uklanjanju ega. Zato se u crkvi i džamiji klanjamo (na drukčije načine, no ideja je ista), a poniznim klanjanjem starijima i učiteljima (bilo duhovnim ili u školi) u istočnjačkim kulturama moli se za mudrost i napredak u svim područjima života.

Model: Patricija P. (Talia)