Danas je prekrasan dan, ali ja ga ne mogu vidjeti
Slijepi dječak sjedio je na stepenicama zgrade sa šeširom kraj nogu. Podigao je natpis na kojem je pisalo: "Slijep sam, molim vas pomozite." U šeširu je bilo samo nekoliko novčića – sitan novac od ljudi koji su žurili.
Čovjek je prolazio. Iz džepa je izvadio nekoliko novčića i spustio ih u šešir. Zatim je uzeo znak, okrenuo ga i napisao nekoliko riječi. Vratio je znak dječaku u ruku kako bi svi prolaznici vidjeli novi natpis. Ubrzo se šešir počeo puniti. Puno više ljudi davalo je novac slijepom dječaku.
Tog se popodneva čovjek koji je promijenio znak vratio da vidi kako stoje stvari. Dječak je prepoznao njegove korake i upitao: “Jesi li ti bio taj koji mi je jutros promijenio znak? Što si napisao?" Čovjek je rekao: “Napisao sam samo istinu. Rekao sam isto, ali na drugačiji način." Napisao sam: "Danas je prekrasan dan, ali ja ga ne mogu vidjeti."
Oba su znaka govorila istinu. Ali prvi znak jednostavno je rekao da je dječak slijep, dok je drugi znak svima koji su hodali prenio koliko bi trebali biti zahvalni…
Živjeti u zahvalnosti
Kad vam se čini da je vaš život pun nevolja, teško je održati stav zahvalnosti, zar ne? Sve što vidimo su naši problemi, poput crnog olujnog oblaka koji baca tamnu sjenu na naš život.
A vrijeme kada se sve činilo jednostavno? I te dragocjene trenutke često uzimamo zdravo za gotovo, zar ne? Uhvaćeni u blaženstvu, udobnosti i poznatome, jednostavno možemo zaboraviti biti zahvalni.
Pa što je onda zahvalnost? Jednostavno rečeno, zahvalnost bi trebala biti navika. Način na koji svijet i sve dobre stvari u njemu gledate s osjećajem zahvalnosti, bez obzira sviđa li vam se vaša trenutna situacija ili ne.
Zahvalnost je pristup usredotočen na srce, biti u miru sa sobom i sa svime što imate. Kada vježbate ovaj osjećaj zahvalnosti, on u vaš život privlači još VIŠE stvari na kojima možete biti zahvalni. Samo naprijed, isprobajte odmah. Na čemu ili kome u životu osjećate zahvalnost?