Poznata po izazovnim performansima, Marina Abramović danas uživa kultni umjetnički status zahvaljujući kojemu nastavlja rušiti granice komfora. Koristeći tijelo kao umjetnički medij, godinama je vježbala i um na kontrolu u ekstremnim situacijama, a koje su ju dovele do razvoja metode prisutnosti koja nosi njezino ime.
Svoje temeljno razumijevanje prisutnosti počela je razvijati još osamdesetih godina prošlog stoljeća tijekom proputovanja kroz Središnju Australiju te suživota s nomadskim plemenom naziva Pitjantjatjara. Pronalaskom lakoće u okruženju pustinje, započela je njegovanje meditativnih stanja, a koja je produbila boravkom u tibetanskoj zajednici.
Dajući prednost procesu, a ne krajnjem rezultatu, iznimno važnim smatra djelovanje u povezivanju sa vlastitim unutarnjim bićem, kao i ostalima u našoj okolini. Kroz svoju metodu uči kako prihvatiti dar tog povezivanja boravkom u tišini, u sadašnjem trenutku.
Inspirirani njezinim djelovanjem, kroz više od pola stoljeća rada, donosimo vam njezine citate koji potiču na analizu trenutnih pogleda na svijet i promišljanje.
„Tijekom prva tri mjeseca rada sa studentima, svakoga posjednem za stol ispunjen bijelim papirom te kantom za smeće ispod stola. Svaki dan, dok nekoliko sati sjede za stolom zapisuju ideje. One koje im se sviđaju ostavljaju na desnoj strani stola, a one koje im se ne sviđaju bace u smeće. Ali, smeće se ne baca. Nakon tri mjeseca prikupljam samo one ideje iz kante za smeće. Čak ni ne volim gledati one koje im se sviđaju. Jer, kanta za smeće je rudnik blaga; stvari koje se boje učiniti.“
„Ako eksperimentirate, tada ćete podbaciti. Po samoj definiciji, eksperimentiranje znači zalazak u nepoznat teritorij, unutar kojeg je neuspjeh vrlo moguć. Kako možete znati da ćete uspjeti? Važno je imati hrabrosti suočiti se s licem nepoznatog.“
„Vjerujem u ideju paralelnih stvarnosti. Mislim kako je stvarnost koju sada vidimo određena frekvencija, a kako smo svi na istoj frekvenciji, vidljivi smo jedni drugima. No, frekvenciju je moguće izmijeniti. Ući tako u drugačiju stvarnost. I vjerujem kako postoji na stotine upravo takvih stvarnosti.“
„Počnete li vjerovati u vlastitu veličinu, vaša kreativnost će umrijeti. Ego je neprijatelj.“
„Vjerujem kako komunikacija započinje potpunim odsustvom riječi. Mislim kako previše naglašavamo važnost jezika, dok je upravo tišina mnogo važnija.“
„Uvijek projiciramo prema budućnosti ili preispitujemo prošlost, a tako smo malo prisutni u sadašnjosti.“
„Nikada ne prestajemo tiho voljeti one koje smo jednom voljeli glasno.“
„Nad radom imam potpunu kontrolu. Ali ne želim ju imati nad životom.“
.png)
.png)
