Književnica i prevoditeljica Dubravka Ugrešić rođena je u Kutini 1949., a umrla u Amsterdamu 2023. godine. U pisanje je unosila dozu ironije i suptilnosti, a dubok introspektivni pristup česta je odrednica njezinih djela. Kriza identiteta i raspad Jugoslavije također su motivi kojima se vraćala, a pisala je i o egzilantskom lutanju te starenjuMali plamenFilip i Srećica i Kućni duhovi dio su njezine književnosti za djecu, a iza sebe ostavila je puno zanimljivih naslova, kao što su Štefica Cvek u raljama životaBaba Jaga je snijela jajeMinistarstvo boli i Lisica.

10 mudrih citata književnice Dubravke Ugrešić

  • Čovjek ne živi samo jedanput. To što nije završeno u ovome završit će se u sljedećem životu.
  • Novac za kupovinu metle zaradila sam sama. I letim sama.
  • Lako je držati se na okupu dok rade prirodna ljepila, hormoni, zdravlje, dok je koža glatka i sjajna, dok su mišići napeti, dok smo na vrhuncu, dok nas drugi vole, dok postoji cilj, dok mi volimo druge... Ali što se događa kada sve to nestane?
  • Nema milosrđa, nema sućuti, postoji samo zaborav. I samo su poniženje i bol zalog dugog pamćenja.
  • Žene su puno manje vidljive od muškaraca. Ostale su u pozadini, ali su održavale život. 
  • Književni život uzbudljiv je samo za pisaćim stolom, između četiri zida. Sve drugo izaziva osjećaj poraza, ljudskog i profesionalnog, ako se ozbiljno pisanje uopće može zvati profesijom.
  • Zašto? Zato što sve nas na životu zapravo održavaju drugi ljudi.
  • Hoćete li, na primjer, radije sanjati umjetničko djelo ili ga ostvariti; hoćete li u književnosti sudjelovati kao fusnota koja se lako može izostaviti ili kao nezaobilazno umjetničko djelo?
  • Borbu protiv te zastrašujuće nevidljivosti vodila je kako je znala i umjela, sredstvima koja je imala na raspolaganju.
  • Lisica ne pripada ni zvijerima, ni nama, ljudima, niti pak božanstvima. Ona je vječiti slijepi putnik, migrantica koja s lakoćom prolazi kroz svjetove, a kada je uhvate bez putne karte, onda repom vrti kuglice, izvodi svoje jeftine majstorije. Taj trenutak divljenja koji načas dobiva ona kratkovidno (O, lisičja slabosti!) zamjenjuje za ljubav. To su njezini trenuci slave.