Ivo Andrić jedno je od najistaknutijih imena književnosti, a na današnji dan obilježavamo 50. godišnjicu njegove smrti. Rođen je 1892. u Travniku, a za književnost se počeo zanimati još kao mladić.
Godine 1912. dolazi u Zagreb na studij, gdje na njegovu književnu misao snažno utječe Antun Gustav Matoš. Već 1914. privlači pozornost prilogom pjesničkom zborniku Hrvatska mlada lirika, a daljnje školovanje nastavlja u Beču, Krakovu i Grazu.
Tijekom života objavio je niz pripovijedaka i romana, a svjetsku slavu stekao je djelom Na Drini ćuprija, za koje mu je 1961. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost. Njegova proza istražuje sudbine pojedinaca u vrtlogu povijesnih previranja, a osebujni stil i pripovjedačka snaga osigurali su mu trajno mjesto u svjetskoj književnosti.
- "Čovjek je najjači kad ostane sam sa svojom patnjom. Kad je prisiljen tražiti u sebi i oko sebe ono što ne nalazi u svijetu ljudi."
- "Pravi čovjek je onaj koji u tišini svog života stvara unutrašnji sklad, a ne onaj koji galami i pokazuje svoju snagu."
- "Dobro i korisno znaju govoriti ljudi koji umiju šutjeti."
- "Sve teče, sve prolazi, sve se mijenja – osim jedne stvari: čovjekove potrebe za dušom, za nečim višim od njega samog."
- "Takav je život, da čovjek često mora da se stidi onoga što je najljepše u njemu i da upravo to sakriva od svijeta, pa i od onih koji su mu najbliži."
- "U svakoj patnji, u svakom gubitku, postoji sjeme mudrosti koje nam život daruje, i samo od nas ovisi hoćemo li ga prepoznati."
- "Svi mi nosimo u sebi sjeme i dobra i zla. Od nas zavisi koji ćemo vrt njegovati."
- "Dok god ima mraka ima i svanuća."
- "Zašto čovjek jednu ženu voli, i zašto upravo tu - to još nikad nije objašnjeno. Uostalom, prava ljubav je sama po sebi tako velika i jasna stvar da joj nikakva objašnjenja ne treba."
- "Sve Drine ovoga svijeta su krive. Mi ih nećemo stići ispraviti. Mi ih nikada ne smijemo prestati ispravljati."
