Godine 1840. u francuskoj prijestolnici rođen je poznati boem Émile Zola, francuski romanopisac i jedan od glavnih predstavnika naturalističkog pravca. Odrastao je u idiličnoj Provansi, gdje je već u mladosti otkrio svoju strast prema književnosti, a njegova djela ubrzo su postala sinonim za hrabrost, realizam i duboko promišljanje ljudske prirode.
Među njegovim najpoznatijim djelima nalaze se Claudeova ispovijest, Thérèse Raquin, Uspon Rougonovih, Jazbina i Doktor Pascal, a njegova mudrost i danas nadahnjuje generacije. U nastavku donosimo njegove misli koje i dalje zrače inspiracijom i nepokolebljivim duhom jednog od najvećih književnika svih vremena.
- Ja sam umjetnik. Ovdje sam da bih živio punim plućima.
- Ako nemaš ono što voliš, voli ono što imaš.
- Poslije ljubavi nema drugog osim smrti.
- Kad se pokopava istina, kad joj se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu, ona ne miruje; tada sakupi svoju moć i pobije se eksplozivnom snagom.
- Postoji cilj, a nikako put. Ono što zovemo putem jeste kolebanje.
- Tražite ljude koje biste voljeli. To je tajna i uspjeh čitavog života.
- Kada netko nema ono što voli, onda mora voljeti ono što ima.
- Postoje dvije osobe unutar umjetnika, pjesnik i radnik. Jedna je rođena - pjesnik, a jedna to postaje - radnik.
- Tko je bio taj glupak što je dijeljenje bogatstva nazvao srećom ovoga svijeta? Ti sanjari, revolucionari, mogu doduše srušiti današnji poredak i sazdati drugi, ali ako svakomu odrežu komad kruha, neće nijednu radost dodati čovječanstvu i nijednu mu muku neće skinuti.
- Umjetnik je ništa bez talenta, a talent je ništa bez rada.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
