Među legitimnim argumentima koje skeptici upućuju onima koji tvrde da su doživjeli vizije tijekom kome ili kliničke smrti jest odsutnost nezavisne potvrde njihovih iskustava. Znanstvenici koji su skeptični uglavnom pretpostavljaju da su opisana iskustva proživljena upravo tijekom onih minuta ili sati dok se mozak ponovno aktivirao, a ne dok je bio ugašen.
Priča o Mariji i tenisici
Ipak, posljednjih desetljeća neki su pacijenti prepričali i detalje koje su percipirali dok im mozak nije radio. Da su njihove izjave istinite, potvrdili su ljudi koji su bili u istoj prostoriji kao i pacijenti u stanju kliničke smrti. Tako je socijalna radnica Kimberly Clark iz bolnice Harborview u Seattleu potkrijepila tvrdnje koje je, nakon oživljavanja iz kliničke smrti, dala pacijentica Maria. Maria je doputovala u Seattle u posjet prijateljima, a zatim je doživjela srčani udar te je odvezena u bolnicu. Nakon nekoliko dana na Odjelu kardiologije doživjela je i srčani zastoj, ali ubrzo su je oživjeli.
Kad joj je zastalo srce i mozak ostao bez kisika, doživjela je paranormalno iskustvo, tijekom kojeg je njezin duh izašao izvan bolnice. Dok je lebdio, ugledao je tenisicu na izbočini ispod prozora na sjevernoj strani trećega kata bolnice. Nakon što su je oživjeli, Maria je ispričala svoje iskustvo Kimberly, uključujući i tenisicu. Zamolila je socijalnu radnicu da ode na to mjesto i potraži tenisicu. Kimberly ju je doista pronašla na opisanome mjestu te potvrdila da je taj komad obuće i izgledao točno onako kako ga je Maria opisala. Osim toga, s prozora Marijine bolničke sobe tenisica nije bila vidljiva.
Zajedničke značajke svjedočanstava ljudi koji su doživjeli kliničku smrt:
- Osjećaj da je čovjek fizički mrtav
- Prizor tunela koji vodi prema blistavoj svjetlosti
- Osjećaj blaženstva
- Dojam napuštanja vlastitog tijela
- Proživljavanje prošlih iskustava
- Susreti s duhovima pokojnika
.png)
.png)
