Bolest kao put...
„Kvaliteta naših iskustava odraz je stanja našeg unutarnjeg bića. Da bi se ta iskustva promijenila, moramo napraviti izmjene u njihovoj točki uzroka. Točka uzroka svega što nam se u životu događa jest - naše srce“, počinje svoju priču Michael Brown, pisac rođen u Južnoj Africi koji je, prema vlastitim riječima, sve do 1987. godine blaženo živio nesvjesnim životom glazbenog novinara i urednika u časopisu.
Međutim, tada je obolio od izuzetno teške i bolne neurološke bolesti za koju moderna medicina nije imala lijeka i to ga je povelo putem devetogodišnje odiseje u potrazi za samoiscjeljenjem.
Istraživanja su ga vodila kroz najrazličitije alternativne metode – reiki terapija, rebirthing (preporađanje), šamanizam... U jednom trenutku isprobao je i čaj gorke biljke pejotl, mnogima poznate po Carlosu Castanedi i njegovom šamanskom učitelju Don Juanu.
Proces prisutnosti
Ishod svega što je proživio i iskusio je evolucijski novi način liječenja – proces prisutnosti. Njegovo učenje temelji se na ideji da tegoba, nesreća i bol predstavljaju vrata kroz koja moramo proći ne bismo li dospjeli u stanje radosti koje osjećamo tek kada naučimo neprestano obitavati u sadašnjem trenutku.
U svojoj drugoj knjizi „Alkemija srca“, Michael Brown govori da ćemo, kada prihvatimo neprihvatljivo, umjesto da to potiskujemo, otkriti da je naličje psihološke boli zapravo faza razvoja naše ličnosti i da je naša bol, u stvari, put koji iscjeljenje pokušava utrti.
Ništa nije važnije od namjere da se osjeti punina života
Srce nam može pomoći samo ako ostanemo potpuno emotivno prisutni i svjesni svega što proživljavamo, umjesto da bježimo od onoga što nam se ne sviđa. U svojoj drugoj knjizi Michael nas vodi na putovanje u dio srca zadužen za osjećaje, čiji je jezik osjećajno opažanje.
„Ništa nije važnije od namjere da se osjeti punoća života“, poručuje Michael. „To emotivno prisustvo u svakakvim okolnostima ono je po čemu se ljudi koji se razvijaju i idu naprijed, razlikuju od onih koji se guše u podsvjesnom i destruktivnom samosažaljenju.“
„Suptilnost srca graniči s neograničenošću, iako fizičko tijelo nije neograničeno“, piše Michael Brown. „Srce je ulaz za iskustveni susret s onim što Bog za nas predstavlja. Samo srce ima sposobnost biti otvoreno za neograničeno – i pristupiti mu neposredno i iskustveno.“
Kad pustimo da život bude ono što je
Kada počnemo raditi srcem, vidjet ćemo da se radost ne ogleda u tome da se osjećamo dobro, niti u tome da nam život bude lak. Radost je kada osjećamo sve i pustimo da život bude ono što je. Sve dok svoja iskustva usmjeravamo prema onome što je lako, automatski ćemo ih odvraćati od onoga što čini stvaran život.
Kad prihvatimo odgovornost u svom životu, počinjemo bazni metal svojih integriranih emocija pretvarati u zlato harmoničnog života, kaže Michael Brown.
Odgovaranje na poruke srca
Kad naučimo sve što se događa preobraziti u promjenjivo, koje se pred našim očima pretvara u neočekivano čudesno, tada počinjemo dopuštati da se događa ono što se događa. Počinjemo to osjećati još dublje i prihvaćati te osjećaje kao znak na božjem jeziku, kojim još ne govorimo.
„Naša duhovnost ne leži ni u kakvoj stvari, niti aktivnosti kojom se bavimo, već u svjesnom prepuštanju procesu treperenja nevidljive osjećajne rezonance kroz cjelovitost našeg bića. Naša duhovnost izvire iz svjesnog i neprestanog odgovaranja na poruke srca.“
.png)
.png)
