Recepti psihologinja i psihologa iz svih krajeva naše zemlje
Na policama knjižara, kad je riječ o kuhanju, možemo naći cijele redove nacionalnih kuharica, naslove pogodne za alergičare, vegane i sirovojedce, zatim recepte ciljano osmišljene za određene zdravstvene tegobe. Ne zaboravimo i sezonske, detoksikacijske i dijetalne kuharice, kao i one bazirane na jednoj namirnici ili skupini njih, ali i slastice, šećer na kraju obroka.
U cijeloj plejadi gastronomskih naslova jeste li ikad naišli na, recimo, postolarsku, menadžersku, informatičarsku ili psihološku kuharicu? Jednu takvu, takozvanu „stručnu“ kuharicu osmislila je naša istaknuta psihologinja i znanstvenica prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić prikupivši „kulinarskom“ suradnjom recepte svojih kolega – psihologinja i psihologa iz svih krajeva naše zemlje.
Riječ je o Maloj psihološkoj kuharici s receptima za osnaživanje duha i tijela koja otkriva kakva jela domaće kuhinje preferiraju naše psihologinje i psiholozi te kojim receptima smiruju svoje premorene partnere i nemirnu djecu ili popravljaju ukućanima raspoloženje.
Postoje li kuharske osobitosti vezane uz struku?
Spoj kuhanja i psihologije učinio se autorici, kako kaže, zanimljivim iz više razloga: „S jedne strane, podaci o tome što kuhaju ili kako se hrane psiholozi može samu struku i njezine članove približiti široj publici.
To je pak važno stoga što mnogi ljudi u Hrvatskoj psihologe još poistovjećuju sa psihijatrima, pa stoga - kad su suočeni s nekim životnim situacijama koje ne znaju ili ne mogu sami riješiti - ne odlaze psihologu jer nisu ‘psihički bolesni’.
S druge strane, zanimalo me postoje li neke kuharske osobitosti vezane uz struku. Takva pretpostavka nije sama po sebi potpuno nerazumna jer se ljudi unutar struke često i privatno druže, pa tako razmjenjuju i kulinarske recepte.“
Recepti "začinjeni" pričama
Prikupljeni recepti hrvatskih psihologa specifični su po zanimljivo napisanim opisima pripreme hrane jer su mnogi od njih „začinjeni“ nekom popratnom pričom o njihovom izvoru ili osobi koja ih je učestalo koristila ili osmislila.
Recepti su potpisani inicijalima, pojašnjava autorica, da prepoznavanje imena ne bi odvlačilo pažnju čitatelja od samog sadržaja kuharice koja je jednostavno podijeljena - na slana i slatka jela. Mirjana Krizmanić nam ne otkriva ima li u kuharici njezinih autorskih recepata, ali o sebi piše da je prosječna kuharica koja kuha prema raspoloživom vremenu i namirnicama koje ima u kući, ali i ovisno o tome kuha li samo za sebe ili za društvo.
Jednostavne psihološke preporuke za popravljanje raspoloženja
Osim ukusnih recepata, knjiga koju je ilustrirala autoričina nećakinja, slikarica Tatjana Krizmanić Meyerowitz, sadrži i „mala psihološka čavrljanja“ – jednostavne psihološke preporuke ili upute za svakodnevni život koje mogu popraviti raspoloženje ili ublažiti dnevne tjeskobe.
„Pokušala sam spojiti kuhanje i jednostavne psihološke savjete jer vjerujem da kuhanje čini važan dio života svakog od nas“, apostrofira autorica mnogih bestselera iz područja psihologije i samopomoći.
U prologu objašnjava da njezina nova knjiga tijelu ugađa opisima dobrih jela koje svatko od nas može i financijski i svojim znanjem i trudom pripremiti, dok se duh može ojačati popratnim savjetima.
Kulinarsku terapiju svatko od nas može primijeniti
Kao što je poznato, i sam čin pripreme hrane može biti neki oblik terapije. Kad imamo loš dan, umjesto da se svalimo na kauč, znanstvenici tvrde kako je bolja ideja zaviriti u kuharicu. Kuhanje donosi mnoge dobrobiti našem emocionalnom i mentalnom stanju, a „kulinarska terapija“ nešto je što svatko od nas može primijeniti kod kuće, uz malo truda i nekoliko namirnica.
Kuhanje može biti oblik kreativnog izražavanja, metoda usmjeravanja energije i pozornosti, odlična distrakcija od svakodnevnih problema ili način izražavanja emocija.
Hranom se izražava prijateljstvo i ljubav
„Kad je riječ o svojevrsnoj ljekovitosti procesa pripreme hrane i kuhanja, to se ponajviše odnosi na sâm čin kuhanja odabranog jela. Želimo li da jelo uistinu ispadne dobro, kuhanju se moramo potpuno posvetiti, a pažnja koju posvećujemo svakoj pojedinačnoj fazi, osobito kad kuhamo polako, po „starinski“, najčešće briše našu tjeskobu i brige, a istodobno nam omogućuje uživanje u mirisima jela koje se kuha, promjenama boje i konzistencije hrane koju pripremamo“, pojašnjava autorica koja u svojoj 83. godini i dalje neumorno stvara.
Energiju crpi iz radoznalosti prema svijetu i okolini, navikama i običajima ljudi te njihovim svakodnevnim aktivnostima. To svakako uključuje i kuhanje jer hranom se izražava prijateljstvo i ljubav, pokazuje se briga za druge, uz nju se dijele radosti i tuge, obilje ili oskudica, slave se svetkovine i obiteljski rituali.