Živite dobro, a ne brzo

Kad se stvari odvijaju prebrzo, nitko ne može biti siguran ni u što, baš ni u što, pa čak ni u samoga sebe, pisao je Milan Kundera u svojem romanu Usporavanje. Danas cijeli svijet boluje od vremenske bolesti. Svi smo pripadnici istog kulta brzine. Kad ste posljednji put uživali samo u nježnim zracima sunca na licu? Šalici kave ili zelenog čaja, što god vam prija? Daleko od televizije i mailova. Radimo sve više stvari istovremeno, a završavamo tako što nijednu ne napravimo dobro. Ni do kraja. Neke stvari se ne mogu i ne smiju ubrzavati. One traže vrijeme, traže sporost. A svi mi nastojimo pronaći pravu brzinu i vrijeme za sebe.

Kad je 1986. godine u regiji Pijemonte u Italiji osnovana udruga Slow food, njezin osnivač Carlo Petrini želio je na taj način pružiti alternativu fast foodu: brzoj, nekvalitetnoj hrani koja je neizbježna posljedica brzog života. Magazin Times nazvao ga je novim europskim herojem samo zato što poštujući Hipokratovu misao da je hrana naša prva i najvažnija medicina, tj. lijek, nastoji vratiti tradiciju, uživanje u pravoj, jednostavnoj hrani koju je izbrisala globalistička potreba da se jede u skladu sa životom, tj. brzo, a to znači i nekvalitetno.

Slow food znači uživanje u ukusu i ritmu koji je kompatibilan s kvalitetom života i mora ispunjavati tri kriterija: da ono što se jede bude ukusno i dobro, da bude čisto tako da se čuva okoliš i da bude plaćeno onoliko koliko zaista vrijedi. „Biti uvijek spor znači biti glup, a to ni u kojem slučaju nije ono čemu težimo. Biti spor znači slušati ritam vlastita života. Znači da čovjek sam odlučuje koliko brz mora biti u svakoj situaciji. Ako danas želim biti brz, bit ću, ali ako sutra želim biti spor, usporit ću. Ono za što se zalaže pokret Slow food je svojevrsna filozofija i pravo određivanja vlastita ritma“, kaže Petrini.

Ta vrlo jednostavna filozofija proširila se na mnoga druga područja. Na radnome mjestu milijuni ljudi zahtijevaju i ostvaruju bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. U spavaćoj sobi ljudi otkrivaju radosti sporog seksa preko tantre i drugih oblika erotskog usporavanja. Sporije znači bolje, to je pozadina različitih tehnika vježbanja, od joge do tai chija i alternativne medicine, od travarstva do homeopatije, koji tijelu pristupaju blago i holistički.PageBreak

Istraživanja u Europi pokazala su da je ono što ljudima najviše nedostaje upravo vrijeme, tako da želja za sporijim životom nije ništa drugo negoli radikalna kritika produktivne forme života nametnute kao dominantne, kao jedini pravilan način življenja. Čak se i vikendi, kao jedini bijeg od svakodnevice, pretvaraju se u takozvani weekend blues. Vikendima shvatimo da i tada patimo od istih simptoma kao i tijekom radnog tjedna: nedostatka vremena, kaosa, nervoze i stresa.

Živjeti polako, ili downshifting, kako kaže Jorrgen Larsson, predstavlja namjernu promjenu stila života koja je u suprotnosti s izrekom vrijeme je novac. To nije oda lijenosti, već kritički stav prema životu kao vrpci za trčanje. Netko to može nazvati i željom za jednostavnošću: raditi manje, zarađivati manje. Ali i trošiti manje, odnosno živjeti s manje stvari i sredstava, posvećujući vrijeme sebi i drugima.

Izabrati da budemo sretni sada, a ne poslije. Nije važno ako to zvuči staromodno u doba globalizacije i superbrze tehnologije, jer to nije suprotnost progresu, već pokušaj da dostignuća modernog doba iskoristimo i pritom unesemo kvalitetu u svoje živote. U ovom trenutku.

Doba bijesa i lakoća postojanja

Naša opsjednutost brzinom i uštedom vremena vodi nas u doba bijesa. Bijes na ulicama, bijes u avionima, bijes u trgovinama, bijes u vezi, bijes u uredu, bijes na godišnjem odmoru, bijes u vježbaonicama. Zbog brzine živimo u doba bijesa. Kakvi su izgledi za usporavanje životnog tempa u svijetu koji opsesivno želi biti što brži. Dok ostatak svijeta i dalje bjesni, velika i sve veća manjina donosi odluku da neće sve u svojem životu raditi pritišćući papučicu gasa. Na svim mogućim područjima, od seksa, rada i fizičke aktivnosti pa sve do ishrane, medicine i urbanog dizajna, ovi buntovnici čine nezamislivo: ostavljaju prostor za sporost.

A dobra vijest je da usporavanje donosi rezultate. Pokazuje se da sporije često znači bolje: bolje zdravlje, bolje obavljen posao, bolje poslovanje, bolji obiteljski život, bolju kondiciju i fleksibilnost, bolju kuhinju i bolji seks. Najbolje je početi s malim stvarima. Prošećite. Isključite mobilni telefon na sat vremena. Kuhajte iz zadovoljstva. Pročitajte novine uz isključen televizor. Uvedite masažu u vođenje ljubavi. Ili jednostavno sjedite nekoliko minuta na nekom mirnom mjestu. Ako vam maleni čin sporosti pruži dobar osjećaj, prijeđite na veće stvari. Preispitajte svoje radno vrijeme. Kako vam život bude postajao sve bolji, zapitat ćete se isto što se i ja često pitam: zašto nisam usporio prije?