Ovaj put pišem vam o zabludama i predrasudama o mindfulnessu s kojima sam se i sama susrela otkako sam počela razmišljati, učiti i prakticirati mindfulness meditaciju. Osvrnula sam se na neke od njih za koje primjećujem da ih mnogi koje danas učim također imaju.

1. 'Nemam vremena za meditaciju'
Ovo je često izgovor i distrakcija koja se javlja mnogima od nas kada pomislimo na meditaciju. Osjećaj da moramo odvojiti vrijeme može u nama izazivati osjećaj krivnje. Jer meditacija je vrijeme kada ne radimo ništa. Pod stalnim smo pritiskom da moramo nešto raditi i da nećemo stići obaviti sve što taj dan imamo u planu. Mindfulness možemo uklopiti u svoje dnevne zadatke tako da samo obraćamo pozornost na to što radimo i ostanemo prisutni u trenutku. To je neformalni dio prakse. Formalni dio prakse je da svaki dan odvojimo za meditaciju 10 – 20 minuta. Ta praksa mnogostruko će nam koristiti: postat ćemo više prisutni i osviješteni u svojim aktivnostima.
Moja je preporuka svakodnevna meditacija; ako to nije za vas, možete vježbati svoje mindfulness mišiće tako da ga uključite u dnevne aktivnosti. Vidjet ćete da je to moguće s gotovo svim dnevnim aktivnostima.

Dubravkin mindful dnevnik: Da bih imala što želim, prvo moram biti tko stvarno jesam

2. 'Kada meditiram, misli potpuno nestaju'
Mindfulness meditacijom usmjeravamo svoj fokus na sidro koje smo u tom trenutku odredili: dah, zvuk, senzacije u tijelu, i pritom smo otvoreni za iskustvo koje doživljavamo u sadašnjom trenutku a da se za njega ne vežemo ili ga osuđujemo. Misli imamo uvijek. One su prisutne. Kada prakticiramo mindfulness, mi ih umirujemo, primjećujemo i svoj fokus prebacujemo na dah, zvuk ili senzacije u tijelu. Već u sljedećem trenutku misao će se pojaviti. Treningom ih učimo primjećivati i ne vezati se za njih. Često ćemo se uplesti u priču koju nam stvara um i kada primijetimo da smo se upleli, ponovno prebacimo fokus na odabrano sidro. Misli su stalno prisutne. Samo nisu toliko glasne i mi biramo ne uključivati se u njih.

Dubravkin mindful dnevnik: Empatija u praksi – rastemo li kao ljudi?

shutterstock_178645091
Shutterstock 

3. 'Dosadno je'
Kada imamo ovakve misli o mindfulnessu, praksu ne radimo ispravno. Možda imamo osjećaj straha i nepoznatoga unutar sebe. I sama sam na početku imala takav osjećaj. Bila sam vođena strahom unutar sebe. Što ću to otkriti, vidjeti. Hoće li mi se svidjeti? Mogu li se nositi s time? Tu mi je pomogao onaj dio treninga koji razvija nježan odnos prema sebi. Kako sam stalno bila u akciji i u pokretu, naviknuta na situacije koje su u meni izazivale adrenalin i brz odgovor, mindfulness je bio totalna suprotnost mom stilu života. I onaj dio koji mi je bio potreban kako bih umirila svoje misli, svoje tijelo. Svoj živčani sustav.
Sjediti u tišini sam sa sobom mnogima je velik izazov. U biti negativna reakcija koju imamo na mirnoću i tišinu. Naučiti kako biti tolerantan prema neugodnoj situaciji od velike nam je dobrobiti.
Kada prođete tu stepenicu i naučite se nositi s tim, ulazite u novo životno razdoblje koje je bogatije i ispunjenije.

4. 'Moram imati 100% fokusa kad prakticiram mindfulness'
Često čujem: "Ne mogu imati stalno 100% fokusa." Ili mnogi odustaju nakon kratkog prakticiranja zato što nisu postigli fokus. Smisao mindfulnessa nije da se riješimo misli, fokusiramo ili koncentriramo. Težište je da usmjeravamo pozornost:

• na misli kako dolaze i odlaze
• kako se naš fokus i koncentracija mijenjaju iz trenutka u trenutak
• na emocije kako se podižu i smanjuju
• na fizičke senzacije koje se pojavljuju i odlaze.

U praksu ulazimo otvorena i radoznala uma, bez očekivanja i sa spoznajom da će naše misli dolaziti, da ćemo se uključiti i razmišljati te da ćemo izgubiti koncentraciju. Smisao je mindfulnessa da primijetimo kada smo odlutali i tada vratimo svoj fokus. Tako jačamo svoj mindfulness mišić.

Nastavak članka