Stalno živimo kao da smo u opasnosti
Kako se približava žarko nam željeni godišnji odmor, uzbuđenje raste, a proporcionalno s njim i maštanja o prijeko potrebnom opuštanju. Većina nas opuštenost povezuje samo s odlaskom na ljetovanje (ili zimovanje), no opušteni način življenja tijekom cijele godine mnogo je važniji.
Suvremeni način života doveo je do rasipanja životne energije na svim razinama postojanja, što rezultira epidemijom poremećaja povezanih sa stresom, uzrokovanim nemogućnošću naše prilagodbe izrazito natjecateljskom ritmu.
Psihosomatski poremećaji i bolesti poput dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, migrene, nesanice, čireva, probavnih smetnji i kožnih bolesti proizlaze iz napetosti tijela i uma te mogu dovesti i do bolesti osrčja i raka, vodećih uzročnika smrti u razvijenim zemljama.
Programirani smo da postanemo napeti u situacijama opasnima za život, što je sigurnosna mjera preživljavanja. No na gotovo sve životne situacije većinom odgovaramo kao da su prijetnja našem opstanku.
Simpatetički živčani sustav reagira na stres lučenjem hormona koji pokreću mišiće i organe da se suoče s opasnosti (reakcija da pobjegnemo od prijetnje ili da se s njom borimo), ubrzava puls, povisuje krvni tlak, pojačava znojenje. S druge strane, jednostavan čin opuštanja može imati začuđujuće učinke na zdravlje – izlučivanje adrenalina se smanjuje, mišićna napetost popušta, puls usporava, tlak se snižava.
Neraskidiva veza tijela i uma
Napetosti zapravo nastaju na različitim razinama te joga, kao i suvremena psihologija, razlikuje tri osnovne vrste napetosti – tjelesnu, emocionalnu i mentalnu. Tjelesna napetost povezana je ponajprije s mišićnim, živčanim i endokrinim sustavom te je možemo ukloniti dubokim fizičkim opuštanjem, poput masaže, progresivnog i pasivnog mišićnog opuštanja i opuštajućih vježbi disanja.
Emocionalna napetost potječe iz nemogućnosti da slobodno i otvoreno izrazimo osjećaje koje onda potiskujemo, dok je mentalna napetost rezultat prekomjerne umne aktivnosti. No sve su te razine povezane i djeluju jedna na drugu. Primjerice, ako smo fizički napeti, i um je napet i obrnuto.
Jedan od glavnih uzroka i umne i emocionalne i fizičke napetosti je neusklađenost načina razmišljanja s vanjskim svijetom, tj. negativno razmišljanje o drugim ljudima i okolini. Negativne emocije poput straha, gnjeva, mržnje i ljubomore gomilaju se u nama od rođenja remeteći našu interakciju s drugim ljudima i sprječavajući nas da se uskladimo u suživotu s okolinom.
Također, bilo da ih zadržavamo u sebi ili izražavamo fizičkim reakcijama, rezultiraju rasipanjem i gubitkom energije, što uzrokuje kroničan umor. Naime, stalna mišićna napetost traži veću količinu energije, zahtijeva da tjelesni sustavi, poput cirkulatornog i dišnog, rade više kako bi održavali pojačanu opskrbu energijom.
Budući da organi trebaju raditi više i dulje, i to u ekstremnim uvjetima, to na kraju dovodi do njihova djelomičnog ili potpunog kraha i tada se počinju očitovati zdravstveni poremećaji i bolesti.
Spavanje nije isto što i opuštanje
Što nam je, dakle, činiti? Kad smo umorni, najčešće odrijemamo jer smatramo da je to najbolji oblik opuštanja. San je naravno potreban, ali tijekom njega često ne dolazi do opuštanja na svim razinama. Čak i tada se misli i brige vrte u umu pa zbog toga ne padamo u dubok san (faza u kojoj se potpuno obnavljamo) te se, kao rezultat svega, budimo iscrpljeni. Najučinkovitije bi bilo noćni san nadopuniti dnevnim tehnikama opuštanja koje brzo uklanjaju brigu i stres. Ako se vježbaju redovito, tehnike opuštanja mogu ojačati imunosni sustav, a time i sveukupno zdravlje, a da je tako, potvrđuju i znanstvena istraživanja.
Znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Harvardu otkrili su, primjerice, da je kod osoba koje vježbaju metode opuštanja kao što su joga i meditacija aktivno mnogo više gena koji se bore s bolestima u odnosu na osobe koje ne prakticiraju nijedan oblik opuštanja. Također, opsežno istraživanje svjetski poznate Maharishijeve transcendentalne meditacije, koje je provelo jedno zdravstveno osiguranje, pokazuje da osobe koje prakticiraju tu metodu imaju 87% manje problema s bolestima osrčja te 55% manju učestalost raka.
Što je najzanimljivije, prema istom istraživanju osobe starije od 40 godina koje redovito izvode tu meditaciju imaju sveukupno oko 70% manje zdravstvenih problema od osoba svoje dobi koje ne prakticiraju tu meditaciju. Sve u svemu, tehnike opuštanja mogu nam pomoći da živimo mirnije, u skladu sa svojom okolinom i ispunjeni pozitivnim mislima.
Proces opuštanja možemo započeti s mentalne ili fizičke razine (budući da su međusobno povezane, rezultate uočavamo na obje istovremeno), a i u jednom i u drugom nam mogu pomoći jednostavne jogijske vježbe: asane (položaji tijela), opuštajuće pranajame (vježbe disanja), vizualizacija ili pak meditacija. One pomažu da polako ali sigurno stres i emocionalni usponi i padovi počinju nestajati te da se nakon njih osjećamo lagano, bezbrižno i pojačanog samopouzdanja.
U jogijskoj tradiciji postoji više razina opuštanja – od jednostavnih (duboko disanje) do kompliciranijih, poput joge nidre („jogijskog sna“), za koju mnogi majstori joge kažu da ima četverostruko uspješnije djelovanje u odnosu na običan san. Za vježbanje joge nidre potreban vam je kvalificirani instruktor, no zato postoje brojne jednostavne tehnike koje možete izvesti i sami – bilo kako biste smanjili stres u svakodnevnom životu ili si pomogli da se opustite na godišnjem odmoru.
Metode opuštanja u svakodnevnom životu pronađite ovdje.