NAJVEĆE PREDRASUDE O SINGLIZMU: Što nikada ne biste trebali pomisliti niti reći samcima

Znanstveni projekt, predvođen psihologinjom Wendy L. Morris, koji se odnosi na istraživanje u kojemu je sudjelovalo više od tisuću studenata, pokazuje trenutna razmišljanja o percepcijskim razlikama između osoba koje su u partnerskom odnosu te onih koji su samci. Opisujući najme prvu skupinu, ispitanici su se koristili pozitivnim asocijacijama, opisujući ih kao emotivno zrele, sretne, ljubazne i iskrene osobe. U slučaju samaca pak, nisu se koristili epitetima tog stila, već su se uglavnom izražavali riječima koje opisuju nezrele, nesigurne, sebične, nesretne, usamljene pa čak i ružne osobe.

VODE NEISPUNJEN ŽIVOT

Ne samo to; uglavnom se smatra kako su usamljeni. Nesposobnost razabiranja razlike između pojmova samoće i usamljenosti, osnova su ove predrasude. U stvarnosti, u većini je slučajeva suprotno istinito. Samci se, naime, više brinu o značaju vlastitog rada unutar poslovne, ali i privatne okoline te njeguju svoje interese. Najčešće obnašaju više raznovrsnih funkcija kojima je fokus briga o drugima.

Prema Psychology Today, istraživanja pokazuju kako samci kvalitetnije održavaju prijateljstva te lakše spajaju nova. Također, činjenica je kako se mnogi, u vezama, distanciraju od većeg broja ljudi te zatvaraju u vlastiti svijet. U tome, naravno, nema ništa loše, ali krivo je pretpostaviti kako samci imaju lošiji, zatvoreniji društveni život. Osobe odabiru samoću i uživaju u njoj, najčešće vode autentičan i samostalan život te se rijetko osjećaju usamljenima. Dostupne su onima kojima su potrebni, a ujedno investiraju svoje vrijeme u osobni razvoj, više od ljudi koji život dijele s jednom osobom.

Time često u drugima bude i sljedeću pretpostavku:

SEBIČNI SU

Nemaju odgovornosti prema ikome, osim sebi. U stvarnosti pak, vode brigu o potrebitim članovima bliskog kruga ljudi, sposobni su pružiti dugotrajnu podršku. No, najčešće se sebičnost, kao karakteristika samaca povezuje s idejom njihove želje ili odluke o neimanju potomaka. Ova vrlo diskriminirajuća predrasuda proziva odluke koje su duboko osobne i pripadaju pravu izbora.Uostalom, ako je netko sam ne znači kako ne želi imati dijete, a opet, ako uistinu ne želi tada to ne znači kako je netko sebičan.

„Često sam čula upravo takvu opasku; kako sam sebična, jer ne razmišljam o obitelji. Svi očekuju od mene da cijenim njihovo mišljenje, ali rijetko tko ima uopće želju potruditi se razmisliti o mojemu. To me izolira iz one okoline koja bi trebala dati podršku jer nailazimgotovo uvijek na nerazumijevanje. Nismo svi jednaki i trebali bismo uvažavati određene izbore drugih“, ističe Jana (38).

Nije potrebno biti roditelj kako bismo brinuli o budućim generacijama, a neki koji to jesu, nisu sposobni biti. Kakvu poruku, uostalom, ova misao šalje ljudima koji su u nemogućnosti imati djecu i osjećaju zbog toga neizbrisivu bol?

PROMISKUITETNI SU

Predrasuda na koje se mnoge žene žale, a uglavnom ih prema njima usmjeravaju muškarci. Nakon određene životne dobi, a posebice ženama u tridesetim godinama, a uglavnom temeljeno na vanjskom dojmu. Flert je potreban, ali seksualnost i potrebe koje iz nje proizlaze ne bi smjele biti teme razmišljanja drugih.

Zdravo je upoznavati druge ljude, izlaziti i stvarati spone, ali zato što je osoba sama te upravo to čini ne znači i kako je promiskuitetna ili lako dostupna. Ako i jest, prisjetimo se samo dvostrukih vrijednosti našeg društva u kojemu se na promiskuitet muškaraca gleda na prihvatljivo ponašanje, dok je kod žena stigmatiziran.

ASEKSUALNI SU ILI NEPRIVLAČNI

Suprotno promiskuitetu, često se smatra kako samci ne osjećaju fizičku privlačnost prema drugima, a ponekad i kako su sami neatraktivni te stoga nisu u mogućnosti pronaći adekvatnog partnera ili održati odnos.

IMAJU PREVISOKA OČEKIVANJA

Drugim riječima, teško im je udovoljiti, ne znaju prihvatiti kompromis, život nije bajka… Nije nužno potrebno znati što želite, ali korisno je prepoznati ono što nije za vas i ne treba vam u životu jer sputava vaš razvoj.

Možda samci i imaju previsoka očekivanja, ali zašto bi to bilo loše? Prema čijim točno kriterijima trebaju voditi svoj život, formirati ciljeve i vrijednosti, ako ne prema vlastitom nahođenju? Pripadaju li, u konačnici, ikome, osim sebi?

Zadovoljavanje nečime, ikime, tko vam ne odgovara nije put prema ispunjenom životu. To vodi isključivo ka nezadovoljstvu oba partnera, a koje prerasta u zamjeranje i otuđivanje.

Biti sam može biti izbor, koji ne treba osuđivati. Jer znači osvijestiti ono što svaki pojedinac zaslužuje, a posebice vlastito Ja.