Mnogima poznata egzistencionalna anksioznost počiva i na strahu od spoznaje kako je nemoguće u potpunosti poznavati apsolutno svaki aspekt partnerova života. Problem nepotpunog poimanja te činjenica da se tijekom života kontinuirano mijenjamo, treba pokušati nadvladati. Potpuna iskrenost, gotovo je nemoguća jer druga osoba, treba vremena usvojiti neke nove obrasce, poimati ih i prihvatiti kao potencijalnu tajnu ili odlučiti podijeliti s partnerom.

Svakom pojedincu potrebna je privatnost. Zadržavanje ideje o tome kako u konačnici ne pripada drugome ili društvu, već samom sebi. Jedino vlasništvo koje zaista posjedujemo, ono je nad vlastitim mislima, viđenjima, potrebama. Tajnost nije uvijek laž, ona je nužan bijeg u svijet samo i isključivo jednog.

Mogućnost razabiranja razlike između spomenuta dva pojma; tajnosti i privatnosti, snažno utječe na spone unutar odnosa i dopušta osjećaj slobode djelovanja. Ujedno, poboljšava emocionalnu te tjelesnu intimnost u vezi jer se partneri ne osjećaju sputano, a malo tajanstvenosti dodaje dozu uzbuđenja.

Nekima je potrebno vrijeme i konkretan, ispravan trenutak u kojemu se osjećaju spremno i dovoljno otvoreno izjasniti se partneru oko određenog osjećaja ili potrebe. Psiholozi su ponekad podijeljenog mišljenja kada je riječ o dijeljenju. Dok neki smatraju kako se intimnost razvija upravo kroz takvo djelovanje, neki terapeuti poput Stephena Levinea zagovaraju očuvanje vlastitog, privatnog prostora unutar para, a njihovo djeljenje s osobama koje pripadaju krugu prijatelja. Time se postiže diferencijacija unutar para.

Termin razlikovanja ili diferencijacije u ovom je kontekstu razvio obiteljski terapeut Murray Bowen, a odnosi se na održivost vlastitog identiteta kroz emocionalnu autonomiju te sposobnost donošenja osobnih odluka unutar partnerskog odnosa. Time se pridonosi razvoju samopouzdanja u pojedinca koje uvelike utječe na dinamiku i kvalitetu komunikacije s partnerom.

Ključnu ulogu u postajanju i jačini potrebe za tajnovitošću čini individualan stil privrženosti pojedinog partnera. Za pretpostaviti je kako osobe koje teže pokazuju privrženost nisu stanju otvoriti se i dijeliti koliko one s manjom razinom anksioznosti. Tajnovitost na taj način djeluje kao alat za održavanje emocionalnog komfora i sigurnosti.

Osobe sklone nervozi i podložne stresu, često osjećaju krivnju zbog čuvanja tajni pa tada, iako nespremne, podliježu izlaganju svojih misli i emocija. Forsirano dijeljenje i goruća želja za saznanjem često mogu završiti razočaranjem sve dok pojedinac ne osjeti spremnost.

Tajnost bazirana na mislima i djelovanjima koji se mogu negativno reflektirati na odnos, potencijalno uzrokovati prekid signalizira kako je riječ o neodgovarajućem ili neispunjenom spoju bez ravnoteže. U tom slučaju, nužno je komunicirati s partnerom i prakticirati iskrenost. Odugovlačenje može samo doprinijeti jačini štete i posljedica. U suprotnom se postepeno gubi povjerenje i partneri se svakako udaljavaju jedno od drugoga.

Iza svakog čina čuvanja tajne postoji razlog. Često mnogo bitniji od nje.